Najave događanja

NASLOVNICA

Etiketiranjem po susjedu

21.02.2017 14:46
Pitam se pitam: koja li će sljedeća tema zaokupiti vrsne novinare za etiketiranje svojih susjeda i putem novinarskih naslova?

»INR objavio spisak imena nacista iz Auschwitza, ima i Hrvata«. Ovakvo markiranje privlači pažnju brojnih čitatelja, nema što! Jeste, kada se pročita takav naslov teksta na portalu beogradske informativne kuće koja je u proteklim godinama važila za alternativu državnim, propagandnim medijima, čitatelj može zaključiti sljedeće: Neki Hrvati su bili nacisti, valjda više njih, koji su stražarili u koncentracijskom logoru Auschwitz. Dakle, tamo su i Hrvati vršili zločine, a bili su članovi Nacionalsocijalističke stranke, koja je djelovala u Njemačkoj.
Nakon pročitanog naslova, slijedi prva rečenica, uvod članka, a ta rečenica glasi: »Poljski Institut za nacionalno sjećanje (INR) na internetu je objavio imena nacističkih zapovednika i stražara u logoru Aušvic za vreme nemačke okupacije Poljske. Među njima ima i folksdojčera iz Hrvatske.« E pa, tu nešto već ne štima. Zašto ta prva rečenica nije u skladu s naslovom?
 
Činjenice i »činjenice«
Zbog toga što se kao stražari spominju i folksdojčeri iz Hrvatske, a ne više Hrvati, kako je to najavljeno u naslovu. A što je i što znači riječ folksdojčer? U pitanju je izraz koji je u prvoj polovici 20. stoljeća označavao Nijemce koji su živjeli izvan granica njemačke države, kao državljani drugih država. 
Nadam se da nema srbijanskog čitatelja kojega neće obradovati ovakav rasplet od naslova, pa do prve rečenice teksta, ako ništa drugo u pitanju su susjedi, jel’? No, ostaje pitanje, što se htjelo s takvim naslovom? Ponovno lijepiti etikete na Hrvate? A lijepljenja nije manjkalo, a izgleda da ni i u skorijoj  budućnosti neće manjkati. Ali tko zna? Ako ništa drugo, pozovimo se na šezdesetosmašku parolu: Budimo realni – tražimo nemoguće! 
U daljnjem slijedu teksta ne spominju se Hrvati kao stražari u Auschwitzu, iako naslov tvrdi dugačije, a tek se u posljednje dvije rečenice, uz napomenu kako »na neslavnom popisu, osim Nijemaca, ima i pripadnika brojnih drugih naroda«, spominje ime: »Stanislav Vatce koji je rođen u Sremskoj Mitrovici« i navodi kako »U dokumentaciji piše da je reč o folksdojčeru iz Hrvatske«, kao i ime: »Josef Vogel rođen u Iloku.« 
Interesantan je podatak i da se u tekstu objavljenom na portalu beogradske informativne kuće navodi i izvor vijesti o popisu imena nacista iz Auschwitza koji je objavio INR, a taj izvor je »zagrebački portal Indeks.hr.« Takav izvor postoji, ali ako pročitate objavljen tekst na portalu Indeks.hr koji je naslovljen: »Poljska na internetu objavila popis stražara u Auschwitzu« (30.1.2017.), vidjet ćete da se ne spominju čak ni »folksdojčeri iz Hrvatske«.
Tekst o kojem je riječ, sve s naslovom, napisao je novinar, a  tko bi drugi, a novinar je trebao znati što znači njemačka riječ Volksdeutsche. Ako nije znao, mogao je provjeriti. Dobro, možda nije provjerio i eto, nije bilo zle namjere kada je napisao takav naslov. Ali kako tumačiti nedavne brojne naslove u dijelu srbijanskog tiska kojima se hrvatski narod u cijelosti poistovjećuje s ustašama i naslovnice na kojima se pojedincima i državi Hrvatskoj lijepe ustaške i fašističke etikete. Takvo što momentalno jenjava, ali vratimo se sada u blisku prošlost.
 
Amandmani i etiketiranje
Što reći za »novinarske« naslove u pojedinim srbijanskim novinama, poput: »Provaljena hrvatska zavera: Zaustaviti u Evropskom parlamentu Mekalisterov izveštaj o napretku Srbije!« »Šta Hrvati hoće od nas?!« ili »Traže deo Srbije: Hrvatska sprema nove ucene, pokreće pitanje državne granice«. Takvi naslovi pojavili su se u prosincu prošle godine, prije nego što je u siječnju izvjestitelj Europskog parlamenta David McAllister predstavio Nacrt izvješća o napretku Srbije. Naslove su slijedile prve rečenice kojima se »pojašnjava« kako hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu spremaju te »ucjene« kroz mnogobrojne amandmane, čime će zatražiti oštriji stav Europe prema Beogradu i tako uvjetovati Srbiju pri rješavanju otvorenih bilateralnih sporova. Odmah se nameće pitanje – ako postoje obostrani sporovi, zašto je podnošenje amandmana ucjena?
Nakon podnošenja Nacrta, amandmani jesu podnijeti, a onda su uslijedili naslovi: »Hrvati ponovo koče srpski put ka Briselu«, »Smeta im rehabilitacija Draže«, »Hrvatska pokazala da bez Srba ne bi mogla da postoji«, »Smeta im i saradnja Beograda i Moskve!«...
Onda ispod tih naslova slijedi famozna prva rečenica: »Hrvatski poslanici podneli čak 84 od 325 predloženih amandmana.« Malo matematike i zaključit ćemo kako je podnijet još 241 amandman. Sizifov posao je pred vama, ako želite nešto pročitati o tim amandmanima.
Isti slučaj, kao i prethodnih godina, kada ste morali uložiti priličan napor da otkrijete koje su amandmane podnosili europski zastupnici iz Mađarske, Bugarske i Rumunjske. Ili ti amandmani nisu bili ucjena, kao što izgleda da ovi ovogodišnji, po broju 241 amandman, isto nisu ucjena.
Bilo je za brdo spomenutih naslova, a pitam se pitam: koja li će sljedeća tema zaokupiti vrsne novinare za etiketiranje svojih susjeda i putem novinarskih naslova?
Z. Sarić
 

Uvodnik

Tjedni komentar

Blago nama

Ne možemo suodlučivati, pa samim time niti možemo biti »krivi« bilo kome za to.

Vijesti