Najave događanja

NASLOVNICA

Haiku na bunjevačkoj ikavici

18.04.2017 11:44
Autor spretno uformljuje ono tradicijsko i religijsko, nama blisko, s pjesničkom formom dalekoga Japana, kazao je vlč. Dragan Muharem

O, čuj puče, hai(=j)ku(=a) o viri s piska naslov je nove knjige pjesama subotičkog književnika Tomislava Žigmanova. Ta je knjiga predstavljena na Cvjetnu nedjelju, 9. travnja, u vjeronaučnoj dvorani župe Presvetog Trojstva u Maloj Bosni, a u okviru projekta Bunjevački Put križa. O knjizi su govorili domaćin župe, velečasni Dragan Muharem, profesorica povijesti i povijesti umjestnosti Ljubica Vuković-Dulić i autor Tomislav Žigmanov.

 

Restauracija, ali i kreacija

 

Vlč. Dragan Muharem je ukazao kako je pasionska baština vojvođanskih Hrvata iznimno bogata i sadržajna, kako ona materijalna tako i nematerijalna.

»Zahtjev svakog vremena je da u naslijeđe primi poklad kojeg su pređi namrli te očuvano predati narednim generacijama. Iz te linije kontinuiteta i predanja istkan je naš identitet, učvršćen dubokim korijenima. Tako pokret Bunjevačkog Puta križa, također uz mnoge druge (samo)inicijative, biva životvornom sponom između prošlog i budućeg, religijskog i pučkog, starog i suvremenog. Zahvaljujući ovoj inicijativi ne samo da su oteti zubu vremena mnogi sakralni objekti neliturgijske baštine (križevi krajputaši, kipovi…), nego je skinut veo zaborava, štoviše, podastrta ljepota i bogatstvo jednog krajevnog pučko-religijskog izričaja. Važnost pokreta očitovala se ne samo u restauratio, već i u creatio angažiranjem ovdašnjih umjetnika u produkciji novoga na nasadama starog«, istaknuo je vlč. Muharem.

 

Nesvakidašnji izričaj

 

Kako je dodao, jedan od onih nematerijalnih plodova inicijative Bunjevačkog Puta križa upravo je zbirka pjesama autora Tomislava Žigmanova, sročenih u haiku formi. »Po prvi puta na ovim prostorima jedan autor tako spretno uformljuje ono tradicijsko i religijsko, nama blisko, s pjesničkom formom dalekoga Japana. Neočekivani ali sretan spoj izrodio je nesvakidašnji izričaj. Možda baš ta promjena paradigme u pristupu može navesti čitatelja na otkrivanje dubina vlastitosti, i one duhovne, i one narodnosne. Na koncu, iskustvo se pretače u molitvu, vapaj, zamah duha, poklonstvo. Kroz 30 haiku stihova, ikavicom sročenih, iskri se prikus vremenitosti i vječnosti, svjetla i tame, lednosti i topline, očaja i nade, jedrosti i utrnuća. Uskrs na koncu!«, kazao je Muharem.

 

Vizualnim naglašeni stihovi

 

Govoreći o likovnoj i grafičkoj opremi knjige Ljubica Vuković-Dulić istaknula je Žigmanova kao autora svjesnog važnosti zaodijevanja vlastitoga pjesničkog izričaja i onim vizualnim, koji dodatno naglašavaju sročeni stih, odnosno njegov duhovni smisao.

»Ta se tendencija potvrđuje kao prisutna kroz cjelokupnu ljudsku povijest ljudskoga izražavanja, kada se i likovnim sredstvima nastoji istaknuti duhovna dimenzija. Fotografije Augustina Jurige, koje grafički interpretira Darko Vuković, rukopis Jovane Tomić, te jednako majstorski osmišljeno tehničko rješenje i realizacija uveza čini ovo djelo kompletnim kreativnim rješenjem već potvrđene skupine autora.«

O ovom pjesničkom izričaju, usvojenom iz drugoga kulturnoga kruga Tomislav Žigmanov kaže: »Haiku sam počeo pisati nekako spontano. Bilo je to prije nekoliko godina, kada sam slike i dojmove iz prirode, okoliša, s Čikerije i vlastitih iskustava svijeta i života pretvarao u stihovne kratke forme na bunjevačkoj ikavici, bilježeći ih u SMS poruke. Sličile su drevnom japansku pjesničkom izričaju – haikuu, pa sam ih, u nastavku takvoga svog poetskog kroničarenja zavičajnih krajobaza, prirodnih fenomena i obrisa života ovdašnjih ljudi, sve čvršće vezao uz slogovnu strukturu 5 – 7 – 5. Haiku se, na koncu, pokazao zahvalnim za vlastite impresivne odraze takvoga dijela našega svijeta. Kasnije, jedna linija toga stvaralaštva usmjerena je na religijsku tematiku, koja je onda i objavljena u ovoj knjizi, koja u cijelosti referira na ono vjersko, bilo u svom egzistencijalnom vidu, bilo u sadržajnim sastavnicama, bilo u pratećim vjerskim praksama. Što se tiče projekta Bunjevačkog Puta križa zadovoljan sam kada se veliki broj ljudi oko njega okuplja radi očuvanja dijela kulturne baštine i kreativnih napora glede umjetničkog tematiziranja muke Gospodinove. S jedne strane, imali smo desetak umjetničkih djela na pasionske sadržaje – od književnosti, preko likovne do primijenjenih umjetnosti – a usto je, što našim izravnim naporima što posrednim učincima, obnovljeno više od 20 križeva krajputaša.«

 

I. D.

Uvodnik

Tjedni komenatar

Umjereni optimizam

Nije to jedina nerealizirana preporuka s prethodnih sjednica MMO-a

Vijesti