Najave događanja

NASLOVNICA

Ponovo teče izvor usred njiva

19.06.2017 13:58
Kako je i čijom inicijativom nakon nekoliko desetljeća potekla voda sa izvora u Purgli u Đurđinu

U đurđinskom ataru postoji mještanima dobro znan toponim neobičnog naziva – Purgla. Mada o porijeklu ovog imena lokacije nema službenog tumačenja, svi je dobro poznaju, čak i ako je danas ne posjećuju. Tu, na Purglu, đurđinski đaci su nekada išli na izlet, pa im se ovo izletište duboko urezalo u lijepe dječje uspomene. U to vrijeme Purgla je bila široko valovito polje s izvorom vode koja se izlijevala i svojim putovima stizala do rijeke Krivaje u blizini. Tada su se još na uzvišenju, »na gredi«, uzdizali salaši i oko njih šumica. Ostala je fotografija kolone đaka koja prolazi Purglom, vjerojatno je nastala šezdesetih godina, a svi koji je vide, a pohađali su osnovnu školu u Đurđinu, osmjehnu se s nostalgijom. Stara slika vraća u sretne događaje iz djetinjstva. Nekada posjećeno izletište nalazi se oko 2 kilometra od centra sela zračnom linijom, a asfaltnim putem, koji od Đurđina kroz atar vodi ka putu Žednik – Bačka Topola, to je i dvostruko duže.
Purgla kao izletište vremenom se preselila u uspomene. Toponim je, naravno, ostao, kao što kroz vrijeme ostaju svi nazivi lokacija po imenu koje im nadene narod – ali se krajolik izmijenio. Iz nepoznatih razloga, sada kada su već desetljeća od tog događaja prošla, izvor je zatvoren, poljane su uzorane, a vremenom su nestali i salaši »na gredi«. Salaša tamo više nema.
Sada se već nitko precizno i ne sjeća kada je izvor prestao teći, jer je zatvoren na samoj površini tla, pa su preko njega prelazili i kotači radnih strojeva – spominje se kako bi tome moglo biti i tri desetljeća. Voda je ostala mirovati pod zemljom...            
Netko ju je, ipak, pamtio i vjerovao u obnovu. Obnove se na svoju ruku prihvatio Đurđinčanin Krešimir Emes s prijateljem Romikom. Kraj izvora to i piše: »Obnovili Krešo i Romika 2015.«
 
Put do izvora
 
Iz smjera đurđinske škole Dragan Repčen, tajnik Mjesne zajednice, Krešimir Emes, idejni tvorac i realizator obnove izvora na Purgli, i ja, posljednjeg dana svibnja u rano predvečerje krećemo ka izvoru asfaltiranim putom kojim se iz ovog sela izlazi na put Stari Žednik – Mali Beograd kod nekadašnje Slobode. U narodu je ostao taj naziv, Sloboda, za dio raspalog giganta Agrokombinata. No, mi prolazimo samo dio spomenutog asfaltnog puta kroz njive, i prije nego što ćemo doći do »dola« skrećemo na zemljani put kojim može proći auto, ali je po sredini puta visoka trava. Domaćini sa sigurnošću prolaze poznatim putem, hvala im, ja se ne bih usudila. Put usječen »u gredu«, s obje strane obodi zemljanog uzvišenja.
»To su naše planine«, šale se.
Raspoloženje na vrhuncu; kod izvora smo. Ali to još ne vidim, vidim drveće, a onda iza ugla njive i zelenilo. Na manjoj površini prostire se plato s izvorom skrivenim od prvog pogleda i velikim ispisom »IZVOR«. Smatra se jednim od izvorišta Krivaje. Voda odavde sada nesmetano otiče ka kanalu sakrivenom trskom i raslinjem, a iz kanala u rječicu. Ima tu po ataru više takvih malih kanala što napajaju Krivaju, kažu domaćini.
Po svemu sudeći, bilo je i ranije nekih pokušaja otčepljenja izvora, odnosno cijevi koja dovodi vodu iz dubine, ali neuspješnih, a u proljeće 2015. Krešimir i Romika su odlučili otvoriti ga i – uspjeli. Opisujući ovaj važan događaj, Krešimir ne troši previše riječi:
»Uspjeli smo otvoriti izvor. Preko njega se i gazilo i vozilo, pa smo cijev izveli nekoliko metara dalje i odatle voda sada nesmetano teče u kanal. Te godine smo obnovili izvor, a ovoga proljeća sam uredio prostor oko vode.«
Nekome tko vidi uređeni prostor i slobodno pristupa vodi nezamisliv je izgled ovog mjesta ranije. Sve je to bilo obraslo raslinjem, a sada je plato prekriven pijeskom kojim se može lako prići ozidanom izvoru, čak je ostavljena i čaša za posluženje. Kako se radnim strojevima ne bi prelazilo preko ovog prostora, Krešimir ga je proljetos opremio nekim rekvizitima po svojoj zamisli. Oko piramidalnog oblika složio je male klupe za sjedenje, a nešto dalje je budući stol od traktorskih guma koji čeka završetak radova. Okolo posađene mladice vrbe, duda, šljive, jasena, maline... Nastaje lijepa oaza usred njiva.
 
Dolaze po vodu
 
Krešimir je čovjek koji voli starine; ima ih, ali ne samo kao kolekcionar, on je okružen takvim predmetima u svom domu, a u kući i u dvorištu sve što zamisli stvara svojim rukama. Vještih je ruku i uživa u tom stvaranju. Obnovio je izvor, ali je i tu trebalo nekih ulaganja u materijal. Sve to od svoje vrlo skromne mirovine. Obnovu izvora vidi kao djelo na korist svima; svoj doprinos svima. Pa ipak se i ovdje, u ataru, događaju štete. Netko je odnio automobilsku gumu pripremljenu kao okvir za sadnju mladice, oštećene su pločice kojima je ograđen izvor, nestala je čaša (!) ostavljena za putnike – namjernike...
»Nije mi žao uložiti i vrijeme i snagu i novac, ali mi je krivo kada prave štetu«, dodaje Krešimir.
Za izvor se pročulo! Dolaze, naravno, Đurđinčani, zatim rijetki stanovnici opustjelog Pavlovca, Žedničani, a ima i »varoščana«. U naš razgovor pored izvora »ulaze« dvije mlade djevojke. Biciklima su iz sela došle po vodu.
»Kažu mi neki 'pa ti, Krešo, nisi odnio vodu na kontrolu!'. Nisam, odnesite je, naravno, ako želite... Od 2015. ja pijem samo ovu vodu i, evo, živ sam, dobro sam, čak su mi se smanjile i neke zdravstvene tegobe. Jel' od ove vode ili nije, to ne znam. Ako je netko neće piti, dobra je, ledena, za hlađenje piva«, tumači i šali se Krešimir ispijajući čaše hladne vode.
Svi je pijemo osvježavajući se u toplom svibanjskom danu. A zelenilo miriše...
Kako je Đurđin naselje bogato čudima i ljepotom!
 
Katarina Korponaić
 
(Antrfile)
 
Naziv Purgla
 
Mještani, bar oni s kojima smo razgovarali, ne znaju podrijetlo toponima Purgla. Možda će nam netko ovim povodom protumačiti nastanak narodnog naziva ovog dijela đurđinskog atara. Iznijet ću svoju pretpostavku, kao jednu od mogućnosti ili varijantu o podrijetlu imena. Naime, nekada je Janoš Mukić (gradonačelnik koga je na ovoj funkciji naslijedio Lazar Mamužić) imao puno zemlje na potezu između Žednika i Đurđina. Njegov zet bio je tadašnji veliki župan grada, (podrijetlom nije bio Subotičanin) Aleksandar (Sándor) Purgli. Purgli se oženio Leonom, Mukićevom kćerkom, a s rukom kćeri dobio je i zemlju u miraz. Možda je to ovo područje s izvorom u đurđinskom ataru koje narod naziva Purgla.
Na sličan način nastao je naziv i poznatog žedničkog toponima Kočanda, po davnom vlasniku zemlje koji se prezivao Kočandi.
 

Uvodnik

Tjedni komentar

Sjajna priča

U rezervatu biosfere nalaze i mjesta sa značajnom zastupljenošću hrvatske nacionalne manjine

Vijesti