Najave događanja

NASLOVNICA

Osvijestiti odnos većine i manjine

26.09.2017 13:09
Manjina je u izravnoj ovisnosti o matičnoj državi i odnosi tih matičnih država manjine s Hrvatskom i obrnuto su slika odnosa Hrvatske prema manjinama i Hrvatima kao manjini u drugim državama

»Skoro sve na ovom svijetu je koncipirano prema potrebama većine i biti manjina u stanovitom smislu znači biti označen. Zato je važno u prvom redu osvijestiti odnos većine i manjine«, kaže novi ravnatelj Hrvatske matice iseljenika prof. Mijo Marić. Budući da je po obrazovanju psiholog, pedagog i psihoterapeut nesumnjivo je da poznaje procese i značaj formiranja nacionalnog identiteta kao i mehanizme i procese u pozadini odnosa većine i manjine a koji su u našem podneblju nerijetko bili konfliktni. Ti odnosi još uvijek imaju konfliktni potencijal a što se očituje skoro u svakoj kriznoj situaciji između država domicilnih i matičnih. »Svakog časa kad države te odnose učine konfliktnima manjine trpe. Radi se projekcija matične države, s kojom smo u konfliktu, upravo na manjinu koja je iz te države. Političari bi trebali voditi računa kako se ponašaju u uzajamnim odnosima, barem zbog manjine. Zato je važno da političari pokažu zrelost, ozbiljnost, razumijevanje i toleranciju«, kaže prof. Marić, a Hrvatska matica iseljenika, skupa s drugim institucijama, ima i dalje istu misiju očuvanja nacionalnoga i kulturnoga identiteta, te očuvanja materinskoga jezika i običaja Hrvata izvan Hrvatske.
Dužnost ravnatelja Hrvatske matice iseljenika preuzeli ste 18. srpnja ove godine. Što će činiti bit Vašega programa i plana rada? Planirate li uvesti neke novine u radu HMI-ja? 
Hrvatska matica iseljenika djeluje 66 godina i u tom razdoblju praksa i iskustvo uspjeli su sigurno stvoriti vrlo funkcionalne sadržaje koji žive i koji će živjeti i dalje. Trebamo pratiti život koji teče, procese koji se događaju i prilagođavati im se. Osim uobičajenih kulturnih, znanstvenih, sportskih sadržaja, koji su standardni dio našeg programa, trudit ćemo se osmisliti ideje, strategiju i projekte koji bi privukli naše iseljenike. Nije za očekivati da napravimo veliki iseljenički pokret, ali duboko vjerujem da je smisao u sustavnom i ustrajnom djelovanju, te malim, ali stalnim pomacima. Ne možemo se natjecati s velikim industrijskim silama na tržištu radne snage, ali možemo iskoristiti prednost boravka ljudi na ovome prostoru i ekonomskog potencijala koji je prisutan, te naglašene ljubavi prema našoj domovini. Ovo treba biti zajednička priča nas koji smo tu i naših iseljenika. Moramo ih uvjeriti da je Hrvatska jednako naša i da uspjeti možemo samo zajedničkim djelovanjem. 
Zanimljivo je da je stranica na Matičinu web portalu o misiji HMI-a dugo bila prazna (u izradi). Znači li to da će se nešto mijenjati u misiji HMI-ja? 
Izvrsno ste to uočili. Matičin web portal prava je kronika izgradnje misije Hrvatske matice iseljenika digitalne epohe i naših sustavnih prilagodbi uporabi  informacijsko-komunikacijskih tehnologija u njenu ostvarenju. Posljednjih četvrt stoljeća HMI je zakoračila u digitalnu eru, pokrenuvši interaktivni web portal čija čitanost doseže prosječno 50.000 pregleda na mjesec, e-tečaj Hrvatski internetski tečaj - HIT-1 i online učionicu namijenjenu poučavanju hrvatskoga jezika Hrvatski izvan domovine –  hriD. Po pojmu ucimo ta je stranica na Googleu među prvima u svijetu. Iz digitalnog repozitorija HMI-ja izdvajamo e-inačicu mjesečnika Matica, godišnjaka Hrvatskog iseljeničkog zbornika, te odnedavno i online Leksikon hrvatskog iseljeništva i manjina koji se pojavio kao kruna spoznaja o fenomenu polutisućljetnih hrvatskih migracija. Da budem posve jasan, trenutačno se radi o tehničkim pitanjima, a naša glavna misija je i dalje očuvanje nacionalnoga i kulturnoga identiteta, te očuvanje materinskoga jezika i običaja Hrvata izvan RH i uz nove tehnologije.  
Prema procjenama, u pedesetak zemalja u svijetu ima više od 3,5 milijuna iseljenika hrvatskih korijena. često se govori kako je to veliki potencijal za Hrvatsku, ali da se ne uspijeva »iskoristiti« na pravi način  – na korist iseljenika kao i matične države.  Planirate li nešto mijenjati u politici i programima HMI-ja naspram iseljeništva? 
Uz dobru praksu koja traje već 66 godina nastojat ćemo prilagoditi se vremenu u kojemu živimo kroz aktualne sadržaje, poticati državu na bolju, životniju normativu, političare da stvaraju što bolju klimu, a onda će i gospodarstvenici, tuzemni i iseljeni, naći svoj interes za ulaganja i stvaranje boljeg života i sebi i svima nama. Najbolji promotori povratka su uspješni povratnici.  
Planirate li možda mijenjati (unaprijediti) politiku i programe naspram hrvatskih manjina u susjednim zemljama? 
Vanjska politika, a time i politika naspram hrvatskih manjina u susjednim zemljama je u nadležnosti Vlade i Predsjednice RH i, uz moje skromno mišljenje, oni tom pitanju poklanjaju iznimni značaj. U okviru te politike i pravne regulative, mi u Hrvatskoj matici iseljenika dajemo svoj doprinos kroz kulturna, znanstvena, sportska i društvena događanja, te stalno održavanje i jačanje veze s hrvatskim manjinama u susjednim zemljama.   
O Hrvatima izvan Hrvatske skrbi i Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske. U čemu surađujete s njima a što je samo Vaša, odnosno njihova posebna zadaća?  
Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske je središnje tijelo državne uprave nadležno za područje odnosa između RH i Hrvata izvan Hrvatske. Hrvatska matica iseljenika djeluje prema Zakonu o HMI i Statutu i usko surađuje sa Središnjim državnim uredom. Imamo zajedničkih ciljeva, i naravno, elemenata u kojima se preklapamo. Matica ima vlastite programe koje uspješno realizira unutar svojih ustrojstvenih jedinica (Odjel za kulturu, Odjel za hrvatske manjine, Odjel za školstvo, znanost i sport, Odjel za nakladništvo, Odjel za informiranje iseljeništva.....), Središnji ured u Zagrebu pak osigurava velika financijska sredstva za programe i projekte Hrvatima izvan RH. Na nekim projektima radimo zajednički i međusobno se dopunjujemo. 
Po obrazovanju ste pedagog, psiholog i psihoterapeut. Možete li nam reći nešto o tome što u psihološkom smislu znači biti manjina u nekoj zemlji? Obično se govori kako su manjine bogatstvo, redovito o multikulturalnosti i tome slično ali malo tko govori i o manje lijepim i dobrim stvarima vezanim uz manjinski status, međunacionalne odnose ... Koliko je npr. važno za psihološku stabilnost ili psihološki razvoj njegovanje vlastitog identiteta i kulture (npr. školovanje na materinskom jeziku)? Koliko je važno ne stidjeti se i ne skrivati vlastito podrijetlo i nacionalnu pripadnost? 
Skoro sve na ovom svijetu je koncipirano prema potrebama većine i biti manjina u stanovitom smislu je biti označen. Zato je važno u prvom redu osvijestiti odnos većine i manjine. On je procesan i ne postoji ishod u tom odnosu. Njegova sadašnjost je uvjetovana realitetom, ali je i refleksija prošlosti, a budućnost je uvjetovana objektivnim vrjednovanjem sadašnjosti, te uzajamnim željama i ciljevima većine i manjine. Ono što je sadržano u mojoj nacionalnoj pripadnosti je moj nacionalni identitet i predstavlja dio moje osobnosti. Ta potreba za osobnošću je primarna ljudska potreba. To sam JA! Uz sve elemente zajedničke s većinom imam i taj moj element, koji je drugačiji od većine. Osobnost su naši osjećaji, potrebe, stavovi, interesi, granice i dobro je da je izražavamo. Nemogućnost izražavanja osobnosti i identiteta je u psihološkom smislu frustracija. Zato je važno da većina omogući manjini da izrazi svoju osobnost, kako se ne bi razvila frustracija, jer ona je osnova za konflikt. Nerješavanjem konflikta stvaraju se neuralgične točke, koje će, prije ili poslije, sigurno prerasti u sukob. Hrvatska normativa, kao i normativa Europske unije, obvezuje i stvara jako dobre pretpostavke za realizaciju manjine, a na većini je da to omogući i u praksi. Manjina je u izravnoj ovisnosti o matičnoj državi i odnosi tih matičnih država manjine s Hrvatskom i obrnuto su slika odnosa Hrvatske prema manjinama i Hrvatima kao manjini u drugim državama. Svakog časa kad države te odnose učine konfliktnima manjine trpe. Radi se projekcija matične države, s kojom smo u konfliktu, upravo na manjinu koja je iz te države.  Političari bi trebali voditi računa kako se ponašaju u uzajamnim odnosima, barem zbog manjine. Zato je važno da političari pokažu zrelost, ozbiljnost, razumijevanje i toleranciju.  
Predsjednik ste Udruge bosanskih Hrvata Prsten. Sudeći po njenoj web stranici, vidi se kako se radi o jednoj vrlo dobro organiziranoj i uspješnoj udruzi koja skrbi o vrlo konkretnim potrebama bosanskih Hrvata npr. Zaklada za učenike i studente, Klub poduzetnika, Klub znanstvenika... Nedavno je u Zagrebu organiziran i njen Poslovni forum. Možete li, za naše čitatelje, reći nešto više o tome kako funkcionira ova udruga. Drugim riječima, na kojim principima i kako je organizirana – ima li recepta za dobro funkcioniranje ovakvih udruga kako ne bi bila mjesta za žalopojke već pokretači pozitivnih promjena?   
Udruga je utemeljena 2005. godine i organizirana je kao nevladina, neprofitna i nepolitička organizacija, a financira se članarinama, sponzorstvima i donacijama dobrih ljudi. U Prstenu nitko ne ostvaruje nikakvu materijalnu korist, a sadržaje druženja, pomaganja, stvaralaštva i međusobnog poslovnog povezivanja realizira kroz: Zakladu Prsten, Klub utemeljitelja, Klub znanstvenika, Klub žena, Forum mladih, Klub poduzetnika, Klub stipendista te zavičajne klubove u RH i širom svijeta – gdje žive Hrvati.  U članstvu ima oko 3.500 fizičkih i oko 350 pravnih osoba, te podružnice širom Hrvatske. Svaki od ovih dijelova autonoman je u svom djelovanju i u međusobnom uzajamnom djelovanju čini Prstenovu cjelinu. Princip učlanjenja i djelovanja je dragovoljnost. Prsten je most između Hrvatske i BiH, most između jednog naroda koji živi u te dvije države. Donirali smo oko 12 milijuna kuna u humanitarne svrhe ili uložili u projekte od općeg interesa. Do sada smo stipendirali oko 120 studenata kroz njihovo cjelokupno studentsko školovanje, te još toliko kroz dio tog školovanja. 
Recept? 
Dobru ideju popuniti dobrim sadržajem, voditi računa o realitetu, puno truda, rada, tolerancije, poštovanje različitosti,  uzajamno uvažavanje, te  sposobnost rješavanja sukoba nenasilnim putem.  
Jasminka Dulić
 
Antrfile
Pedagog i psiholog
 
Novi ravnatelj Hrvatske matice iseljenika prof. Mijo Marić rođen je 1954. godine u Gornjem Vukšiću, Brčko. U Sarajevu je završio Pedagošku akademiju (razrednu nastavu) i Filozofski fakultet (pedagogiju i psihologiju). Na IGW-u (Institut für Integrative Gestalttherapie Würzburg) završio je četverogodišnju edukaciju iz gestalt psihoterapije. Posjeduje ECP – europski certifikat iz psihoterapije i EAGT –europski certifikat iz gestalt terapije. Radio je u školi kao pedagog, psiholog i direktor škole, te na profesionalnoj orijentaciji i izboru kadrova. U Gradskom poglavarstvu obnašao je dužnost šefa Službe studijsko - analitičkih poslova. Bio je savjetnik ravnatelja Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu. Dugi niz godina obnašao je dužnost ravnatelja  Zaklade bosanskohercegovačkih Hrvata Prsten koja stipendira učenike i studente, a već tri godine je predsjednik Udruge bosanskih Hrvata Prsten
 

Uvodnik

Tjedni komenatar

Umjereni optimizam

Nije to jedina nerealizirana preporuka s prethodnih sjednica MMO-a

Vijesti