Najave događanja

NASLOVNICA

U Hrvatskoj njeguje tradicije bačkih Šokaca

09.10.2017 11:21
mislim da su radionice, rukotvorstva, edukacije, turizam i slično, novo poglavlje koje bi folklornim udrugama trebalo dati i novi smisao

Profesor likovnog odgoja Tomislav Livaja rođen je u srcu slavonske Šokadije, u Slakovcima, mjestu kraj Vinkovaca. Završio je umjetničku akademiju u Osijeku i danas ondje živi i radi.  U gimnaziji predaje predmet likovna umjetnost, a vrlo je zapažen u kulturnom amaterizmu i u istraživanju materijalne i nematerijalne tradicijske baštine. 
Osim Vašega redovitoga zvanja, možemo Vas vidjeti i na mnogim manifestacijama posvećenim njegovanju tradicijske baštine. Što Vas je odvelo na taj put?     
I na taj put usmjerila me je umjetnost, samo malo drugačija od one kojom se bavim profesionalno. U šesnaestoj godini počeo sam svirati slavonske gajde. Kao učenik srednje škole i kasnije, kao student, zarađivao sam džeparac svirajući gajde sedam godina kao ulični svirač.  Upravo na ulici upoznao sam brojne dobre glazbenike i s njima se sprijateljio, ali i mnoge folkloraše. Na sve pozive rado sam se odazivao,  pa sam s njima nastupao diljem Hrvatske, ali i Europe. Nedugo nakon gajdi počeo sam svirati i druge instrumente: samicu, dvojnice i dude, a počeo sam voditi i ženske pjevačke skupine. To je definitivno i trasiralo moj dalji put u folklornim vodama.    
Voditelj ste i jedne kulturne udruge. Koje i zbog čega ste odabrali baš tu? 
Do sada sam bio voditelj osam folklornih udruga u Hrvatskoj, a trenutno vodim KUD Sarvaš u istoimenom mjestu, odnosno prigradskom naselju Osijeka. Ovo naselje, zahvaljujući svojoj povijesti, specifična je sredina, jer posjeduje tradicije Švaba, a Švaba ovdje više nema. To je za mene bio veliki izazov i u tu priču sam se upustio svim srcem i svom svojom energijom. 
Koju tradiciju vaša udruga njeguje?
Običaj je KUD-ova svih osječkih prigradskih naselja, ukoliko nemaju svoju šokačku tradiciju, da uzmu onu najbližu. Sarvašu je to tradicija Šokaca iz Aljmaša i bačkih Šokaca iz Sonte. Tako se KUD Sarvaš opredijelio za njegovanje tradicije bačkih Šokaca. Tada sam sa svojom ekipom i počeo istraživanja vezana za nošnje bačke Šokadije, jer je Aljmaš kroz povijest tijesno povezan sa Sontom.  
U Hrvatskoj i Vojvodini znaju Vas i kao vrsnog gajdaša. Kako ste se priklonili tom glazbalu? 
Početak mojega sviranja gajdi je neobičan. Još u tinejdžerskim godinama želio sam raditi gajdašku glazbu, te sam iz tog razloga kupio prve gajde. Gajdaša je tada bilo jako malo i imao sam svega dvije-tri snimke gajdaške glazbe prije nego sam uzeo svoje gajde u ruke. Neobično je što me to glazbalo privuklo i oduševilo bez da sam ga ranije čuo u njegovoj punoj ljepoti. Gajde su  bile prvi instrument kojeg sam ikad držao u rukama. Osnove puhanja pokazao mi je majstor koji ih je izradio. U svemu ostalom sam samouk. Iako sad sviram sedam glazbala, uvijek ću za sebe govoriti da sam gajdaš.
Jeste li se bavili glazbom i prije nego ste uzeli gajde u ruke? 
Kao dijete bio sam u folkloru, a i moje bake i moja majka bavile su se folklorom. S ove vremenske distance vrlo neobično, glazbeni odgoj sam mrzio iz dna duše i nikada nisam mislio da ću se ozbiljno baviti glazbom. Oduvijek sam se bavio likovnom umjetnošću, danas i profesionalno,  no, još uvijek na glazbu i folklor gledam samo kao na veliku ljubav i hobi.
Nedavno ste održali vrlo zapaženo predavanje na manifestaciji Žensko tradicijsko češljanje Hrvatica u regiji u Baču. Na koji ste način stekli znanja o narodnim nošnjama i oglavljima? 
Kao dijete naučio sam plesti košare od vune i šiblja. Kasnije sam shvatio da je isti princip pletenja djevojačkih pletenica kod Šokica. Gostujući kao gajdaš i pjevač u brojnim selima uočio sam i učio brojne varijacije pletenja, a kako mi je to bilo zanimljivo, mnogo toga sam upamtio. Na Akademiji sam diplomirao na temi Tradicijska vizualna kultura Šokaca u panonskoj zoni, gdje sam se bavio ornamentikom magije na odjevnim predmetima, te vjerovanjima u običajima Šokaca, a tu posebno mjesto imaju i vjerovanja vezana za kosu i zaštitu glave. U tijeku mi je priprema knjige pod nazivom Zapisnice, koja je prošireni tekst diplomskog rada. Narodna nošnja bačkih Šokaca doživjela je blagu redukciju unazad 100 godina, no u rekonstrukciji cijele slike uvelike su mi pomogle fotografije i zapisi etnologa s početka stoljeća, iz muzeja i knjižnica. Bačka nošnja koju prezentiramo kao KUD veliko je narodno blago i to ne članova ni sela čije ime nosimo. KUD Sarvaš je često pod povećalom i neutemeljenom kritikom kako izokrećemo i izvrćemo tuđe tradicije. No, realnost je da tuđu baštinu čuvamo više nego domicilna društva koja su pribjegla redukciji, stilizaciji i transformaciji pojedinih dijelova nošnje  i folklornog inventara.
Na koji način svoja znanja primjenjujete u matičnom KUD-u? 
Upravo zbog ljepote koju bačka tradicija posjeduje, te znanja koja sam skupio u terenskim iastraživanjima, krajnje sam isključiv i rigorozan glede reprezentacije i prezentacije sela Aljmaš i Sonta. Nošnje su gotovo sve originalne, napjevi se nastoje izvoditi kao prije 100 godina, u čemu mi uvelike pomažu snimke iz muzeja i gajdaša, te nekih kazivačica iz Sonte koje sam snimao prije 5 godina. KUD Sarvaš je otkupio veliki dio narodnog blaga od doseljenih Bačvana, koji se nalaze u okolici Osijeka i Vukovara, te trenutno prezentira Aljmaš i Sontu. Sada ozbiljno razmatramo i početak  prezentiranja Bača, Plavne, Vajske i Bođana.
U više navrata gostovali ste u Vojvodini. Kakvi su vaši dojmovi o radu KUD-ova ovdašnje hrvatske zajednice? 
Na puno manifestacija sam bio u publici, te gledao bačka šokačka društva. Mnoge aktivnosti pratim i putem medija. Moram priznati da vidim redukciju u narodnim nošnjama, pjesmi i igri koja ostavlja finalni loš dojam. Društva bačke Šokadije pribjegla su čak i miješanju različitih kultura i naroda Vojvodine, te prezentiranju i tuđih tradicija, u kojima često kvalitetu mijenjaju kvantitetom.
Mnogi KUD-ovi, osobito u seoskim sredinama šokačkog Podunavlja, posljednjih godina bilježe trend osipanja članstva, najviše pripadnika mlađih dobnih skupina. Što je po Vama razlog? 
U posljednje vrijeme mladi se raseljavaju, živimo u svijetu i vremenu  individualaca, gdje je svaki čovjek otuđen i sam. Vrlo negativna posljedica tog procesa je ubrzani trend opadanja intenziteta i kvalitete rada svih nekadašnjih zajednica kulture, među kojima je i folklor. No, oduvijek je bilo poznato da kvaliteta ne ide uz kvantitetu, te da nešto ne mora biti dobro samo ako je masovno. U folklornoj kulturi dolazi do pada zainteresiranih, jer se ta kultura više ne potiče u vrtićima, školama i drugim zajednicama. Kada bi se institucije ovog tipa otvorile i povezale, vjerujem da bi se u folkloru našlo puno potencijala. No, i folklorna društva su jednako zatvorena i isključiva. Rad društva mjeri se nastupima i ugošćavanjima drugih društava. To je prije imalo smisla a danas ne. 
U kojim segmentima rada je budućnost KUD-ova?
Mislim da  radionice, rukotvorstva, edukacije, turizam... tvore novo poglavlje, koje bi folklornim društvima trebao dati i novi smisao. Društva trebaju slijepo i rigorozno čuvati tradicije svoga mjesta, jer su te tradicije nastajale stotinama godina. Očuvanje ne mora značiti samo odijevanje tradicijskog ruha, nego čuvanje i zapisivanje običaja, nazivlja, čuvanje predmeta i slično. Svjedok sam masovne prodaje narodnih blaga bačke Šokadije, što u jednu ruku smatram kulturnom katastrofom, a u drugu ruku dobrim, jer narodno blago dolazi u ruke onih koji to cijene. Tako se jedan dio baštine nastavlja, ali na drugom lokalitetu. U suprotnome, osvjedočio sam se uništavanju i odbacivanju narodnog blaga, koje se u budućnosti više neće moći nadoknaditi. Ovim putem apeliram Šokcima: ne spaljujte, ne bacajte i ne prekrajajte ono što su vaše bake i djedovi teškom mukom stjecali. Ako vam je problem čuvati te predmete, prodajte ili dajte udrugama i ljudima koji to cijene i koji će o tom brinuti. Isto vrijedi za znanje: prenosite ga u bilo kojem obliku, zapisujte, snimajte, fotografirajte, sve će to biti dio zaloge za budućnost.
I na koncu, kako vidite svoju budućnost u vodama izučavanja tradicijske baštine?
Kako se bavim s nekoliko grana umjetnosti, možda će se nekada dogoditi da se neću aktivno baviti edukacijom ljudi. Svoja prikupljena znanja planiram ovjekovječiti trima knjigama koje sam već  pripremio i koje će pomoći drugim entuzijastima u lakšem povezivanju i raščlanjenju nekih minulih tradicija. Dosad sam kroz KUD Sarvaš prikupio i otkupio brojne predmete bačke Šokadije, te smo vratili neke stare zanate kojih više nema na lokalitetima, te mi je cilj ta znanja podijeliti s dugima, kako bi im se pomoglo pronaći neki dublji smisao, koji se i meni ukazao u bavljenju folklorom. Uvijek sam i bit ću otvoren za suradnju sa društvima i ukoliko ima kakvih pitanja vezanih za ove teme, neka mi se ljudi slobodno jave za pomoć.
Ivan Andrašić
 

Uvodnik

Tjedni komentar

Glasovanje nogama

Ono što nisu učinile ratne devedesete, učinit će, po svemu sudeći vrijeme produljene tranzicije

Vijesti