Najave događanja

NASLOVNICA

Zapisi opčinjenosti oka i duha

26.10.2017 12:01
Tematikom i motivima vezan sam za Dalmaciju, stare kuće i brodove, kao i prirodu općenito

Nikša Ercegović je akademski slikar iz Beograda kojega smo imali prilike upoznati kao jednog od sudionika ovogodišnjeg saziva Međunarodne umjetničke kolonije Stipan Šabić koji je održan na Paliću.

Rođen je 1979. u Beogradu, gdje je završio osnovnu i srednju dizajnersku školu, a potom i Fakultet likovnih umjetnosti. Diplomirao je 2005. godine u klasi prof. Jovana Sivačkog.

Izlagački je aktivan od 2002. godine. Samostalno je do sada izlagao dva puta, u Beogradu i Šapcu, a sudjelovao je i na više skupnih izložaba u Srbiji, Nizozemskoj, Belgiji i Engleskoj. Član je Udruženja likovnih umjetnika Srbije od 2008. godine.

Kažite nam više o svojem likovnom radu koje vas teme i motivi inspiriraju, koji stil preferirate, u kojim tehnikama radite? Na planu ideje, koju poruku svojim slikama želite poslati?

Stilski i po izrazu najbliži sam impresionistima, volim igru između toplih i hladnih boja, između linije i površina, a od tehnika omiljenije su mi uljani pastel, akvarel, kombinirane tehnike, tuš, ugljen, olovka i naravno ulje na platnu. Tematikom i motivima vezan sam za Dalmaciju, stare kuće i brodove, kao i prirodu općenito. Za moje slike bih mogao reći da su zapis opčinjenosti oka i duha prizorom takvim kakav jeste. Inspiraciju crpim iz prirode, promatranja okoline, ljudi, događanja u svijetu. Značajan dio inspiracije također nalazim i u stripovima, knjigama, monografijama drugih umjetnika, filmu, glazbi – bluesu, klasici, a posebno rocku.

Bavite se slikarstvom. Zašto ste se odlučili za ovaj, možemo reći, klasični medij, imajući u vidu danas tako širok izbor medija vizualne umjetnosti?

Jednostavno me nije zanimalo. Previše sam valjda zaljubljen u prirodne materijale – boju, drvo, zemlju, kamen. Za sada je tako.

Kako ste se i zašto odlučili za umjetnički poziv, potom pokušati upisati Akademiju i uspjeti u tomu, što, znamo, nije lako?

Pa, kada vas priroda odredi sama, onda sve nekako ide svojim tokom. Ono što je najvažnije jeste da se teži nekom napredovanju.

Razni primjeri iz povijesti umjetnosti, a i aktualne prilike nam govore da je od umjetnosti teško (pre)živjeti. Kakva je Vaša situacija u tom smislu, budući da ste relativno mlad umjetnik i da materijalnu egzistenciju osiguravate radeći posao koji nije u struci?

Iako je situacija u zemlji prejadna, cijenim da ipak neću završiti kao Van Gogh, ali za nešto više, za neki normalan život od svoga rada i talenta potrebno je i dosta sreće i puno korisnih poznanstava, a to se gradi vremenom.

Pratite li i jeste li angažirani u kulturnom životu Hrvata u Srbiji, posebice u Beogradu gdje živite? Naime, prije nekoliko godina ste izlagali na skupnoj izložbi hrvatskih umjetnika iz Beograda i Srijema...

Uvijek sam prisutan kad mi to vrijeme dozvoli.

I za kraj, koji su Vam profesionalni planovi – izložbe, edukacija...?

Planovi su nove izložbe, sudjelovanje na natječajima, proboj na međunarodno tržište, da ne kažem scenu. Nadam se izložbi u Splitu dogodine. Što se tiče edukacije, radit ću i na tome, posjećujući izložbe, muzeje, kazališta. U studenome ću boraviti i raditi u Parizu, u statusu gosta Cite international des arts, što će mi sigurno proširiti vidike.

D. B. P.


 

Uvodnik

Tjedni komentar

Glasovanje nogama

Ono što nisu učinile ratne devedesete, učinit će, po svemu sudeći vrijeme produljene tranzicije

Vijesti