Najave događanja

NASLOVNICA

Slabo razumijevanje manjinskih prava

01.11.2017 12:53
Osigurati nacionalnu ravnopravnost znači da su svima, bez obzira na nacionalnu ili etničku pripadnost, dostupna sva društvena dobra, usluge, institucija prava, kaže dr. sc. Goran Bašić

Iako su predviđeni zakonom i kao takvi bi trebali funkcionirati, savjeti za međunacionalne odnose u jedinicama lokalne samoprave u Srbiji nisu zaživjeli u praksi. Konstatirano je to i u nedavnom Posebnom izvješću republičkog Zaštitnika građana. Naime, od 72 samouprave s multietničkom strukturom stanovništva savjeti su kao radna tijela osnovani u 53, a osim jednog, u 2016. mnogi nisu održali nijednu sjednicu. Inače, nacionalno mješovitim jedinicama lokalne samouprave, u kontekstu ovog zakona, smatraju se samouprave u kojima, prema posljednjem popisu stanovništva, pripadnici jedne nacionalne manjine čine više od 5 posto od ukupnog broja stanovnika ili svih nacionalnih manjina čine više od 10 posto od ukupnog broja stanovnika.

U društveni i pravni život Srbije savjeti za međunacionalne odnose uvedeni su prije 15 godina, Zakonom o lokalnoj samoupravi iz 2002. godine. Sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u postupku odlučivanja o pitanjima koja se odnose na očuvanje stabilnih međuetničkih odnosa, a time i zaštitu prava nacionalnih manjina, između ostalog, uređeno je člankom 98 Zakona o lokalnoj samoupravi kojim je i predviđeno osnivanje savjeta.

U već navedenom izvješću Zaštitnika građana identificiran je niz problema u radu savjeta, a sukladno tomu definirane su i preporuke ombudsmana: od potrebe za bližim uređenjem pojma nacionalne ravnopravnosti, odnosno pitanja koja savjeti razmatraju i prijedloga odluka o kojima prethodno mogu davati mišljenje, očuvanja samostalnosti savjeta i zaštite od političkih i bilo kakvih drugih utjecaja, pitanja funkcionalnosti rada s obzirom na predviđeno odlučivanje konsenzusom, do uvođenja obveze financiranja njihova rada ili reguliranja obvezujućih rokova u kojima skupštine jedinica lokalne samouprave trebaju imenovati članove savjeta...

Što znači »nacionalna ravnopravnost«?

O pitanjima vezanim za rad, ili bolje rečeno nerad savjeta za međunacionalne odnose, razgovarali smo sa stručnjakom za ovu problematiku dr. sc. Goranom Bašićem, ravnateljem Instituta društvenih znanosti iz Beograda.

Pošli smo od pojma nacionalne ravnopravnosti. Naime, prema zakonu, savjet razmatra pitanja ostvarivanja, zaštite i unapređivanja nacionalne ravnopravnosti. Navedeni pojam je, i prema ocjeni stručnjaka, nedovoljno uređen i stvara mnogo problema u implementaciji onoga čime bi se savjeti trebali baviti.

»Što se tiče definiranja pojma nacionalne ravnopravnosti teško je to učiniti bez dobro utvrđenog kataloga pojmova. U pravnom smislu osigurati nacionalnu ravnopravnost znači da su svima, bez obzira na nacionalnu ili etničku pripadnost, dostupna sva društvena dobra, usluge, institucija prava... Kako to cijeniti, teško je reći. U nekoj općini, mjesnoj zajednici ukoliko se asfaltirana ulica završava pred romskim naseljem ili autobusna linija zaobilazi zaselak u kojem pretežno žive pripadnici samo jedne nacionalnosti može se razmisliti i o tome kako je riječ o neravnopravnosti koja je izazvana etničkim predrasudama i netrpeljivosti. Pitanje je – je li to jest tako i kako to dokazati? Mjerodavna tijela vlasti, napose u lokalnim samoupravama, bi trebala imati specifična znanja i osjetljivost za ove probleme. Na žalost, to često nije tako i onda se građani suočavaju s napetostima koje prouzrokuje, u skladu sa zakonom, uvođenje jezika nacionalne manjine u službenu uporabu, organizacija mreže škola u kojima se nastava predaje na jezicima nacionalnih manjina ili na primjer ostvarivanje brojnih prava koja nisu dostupna Romima. U suštini, neostvarivanje nacionalne ravnopravnosti znači diskriminaciju, a u tom slučaju su nadležnosti jasne – postoji Povjerenik za zaštitu ravnopravnosti i sudska zaštita«, kaže Bašić.

Samo u slučaju incidenata

 

Prema Posebnom izvješću Zaštitnika građana savjeti se sastaju samo kada se dogode neki međunacionalni incidenti, iako je okvir njihove nadležnosti širi.

»Savjet za međunacionalne odnose ima Zakonom utvrđenu nadležnost da pred Ustavnim sudom pokrene postupak za ocjenu ustavnosti akta tijela lokalne samouprave kojima se eventualno narušava nacionalna ravnopravnost. Nisam siguran da je za 12 godina, koliko ova tijela postoje, u pravnom i društvenom životu pokrenut ovakav postupak. Osim toga, Savjet bi po prirodi stvari trebalo davati mišljenja u svezi s odlukama tijela lokalne samouprave glede odluka kojima se narušava nacionalna ravnopravnost. U svezi s tim je dilema: je li odustvo inkluzivnog proračuna za inkluziju Roma u lokalnoj samoupravi narušavanje nacionalne ravnopravnosti i, ako jeste, imaju li članovi savjeta dovoljno znanja, vremena i napose snage i društvenog utjecaja baviti se inkluzivnošću proračuna lokalnih samouprava. Djelovanje savjeta u svezi sa stišavanjem strasti u slučaju međunacionalnih incidenata nije osnovna funkcija savjeta. Štoviše, ukoliko dođe do incidenta to znači da je savjet loše radio, da nije poduzeo aktivnosti da do incidenata ne dođe, da se otklone rizici nacionalne neravnopravnosti«, smatra naš sugovornik.

Mjerenje ravnopravnosti

Jedno od pitanja je i može li se i na koji način mjeriti ostvarivanje nacionalne ravnopravnosti u nekoj jedinici lokalne samouprave? Primjerice, u slučaju rodne ravnopravnosti postoj Indeks rodne ravnopravnosti kao mjerni instrument koji analizira stupanj dostignute ravnopravnosti u tom segmentu. Među ostalim, tu postoji i rodno budžetiranje i slično.

»Može se mjeriti je li postignut uravnotežen broja pripadnika manjinske zajednice ili pripadnika srpskog naroda u lokalnoj samoupravi u kojoj manjine imaju lokalnu većinu u tijelima lokalne samouprave – skupštine, vijeću, javnim službama i ustanovama, državnim tijelima koji obavljaju nadležnosti u lokalnoj samoupravi. Međutim, ne može se mjeriti suštinska ravnopravnost, odnosno način na koji ljudi percipiraju različitost. Posredni pokazatelji su nacionalno mješoviti brakovi, dvojezičnost u nastavi, povezanost građana u svakodnevnom životu. Mjerenja etničke distance ukazuju da je ona visoka i da ne postoji previše razumijevanja za manjinska prava«, kaže on.

Kako izmjeriti jesu li međueetnički odnosi dobri? Trenutačno imamo sliku da su oni dobri, što možda u potpunosti i nije prava slika, a na to ukazuje i Posebno izvješće Zaštitnika građana, navodeći sljedeće: »na temelju dostavljenih odgovora jedinica lokalne samouprave da Savjeti nisu imali sjednice ni potrebu sastajati se, izgleda da su međuetnički odnosi u Srbiji dobri!«

»Pa ova konstatacija je bila i u izvješću Centra za istraživanje etniciteta prije skoro desetljeća. Ova ironija, međutim, nije primjerena, jer je riječ o ozbiljnom problemu koji se prikriva kako lošim zakonskim rješenjem (članak 98 Zakona o lokalnoj samoupravi), odsustvom strategije multikulturalnosti u Srbiji, centralizacijom manjinskih samouprava, partokratskim političkim sustavom, gotovo patrijarhalnim autoritarizmom u radu tijela lokalnih samouprava. To su problemi koji opterećuju rad i funkcioniranje, pa i izbor članova, savjeta za međunacionalne odnose. Ovako kako su postavljeni i organizirani, savjeti nemaju realnu društvenu i institucionalnu snagu, a postoji realna potreba za njima. Nadam se da u dokumenu Zaštitnika građana postoje promišljene preporuke u svezi s izmjenama članka 98 Zakona o lokalnoj samoupravi kojima se uređuje položaj i nadležnosti ovih tijela u skladu s društvenim potrebama i autonomijom lokalne i manjinske samouprave«, kaže Bašić.

Hoće li se nešto promijeniti?

Akcijskim planom za Poglavlje 23 i Akcijskim planom za ostvarivanje prava nacionalnih manjina predviđeno je, kako navode predstavnici vlasti, niz zakonodavnih i institucionalnih promjena i mjera za unapređivanje tolerancije, razumijevanja i suradnje. Hoće li ovi akcijski planovi izmijeniti postojeće stanje glede savjeta za međunacionalne odnose? Odnosno, hoće li doći do izmjena legislative, po kojima nisu uvedene sankcije jedinicama lokalne samouprave gdje savjeti ne funkcioniraju ili slično?

»Ukoliko je to u akcijskim planovima evidentirano, doći će do određenih promjena. Pitanje je što se tim promjenama postiže – ispunjavanje formalnih obveza iz procesa pridruživanja EU ili faktičko uređenje društvenih odnosa? Nisam previše optimističan, jer je na problem savjeta ukazivano više puta. Činili su to Centar za istraživanje etniciteta 2005. i 2010. godine, potom i Centar za regionalizam, Centar za razvoj civilnog društva iz Zrenjanina, čini mi se i da je Beogradski centar za ljudska prava upućivao preporuke, ali mjerodavna tijela nisu reagirala. Najzad, odgovor na pitanje što sa savjetom za međunacionalne odnose, njegovim položajem i funkcijama može se odgovoriti tek kada se jasno izjasnimo kakvu politiku multikulturalnosti želimo kao društvo – integrativnu ili segregativnu«, zaključuje Bašić.

Davor Bašić Palković

Uvodnik

Tjedni komentar

Glasovanje nogama

Ono što nisu učinile ratne devedesete, učinit će, po svemu sudeći vrijeme produljene tranzicije

Vijesti