Najave događanja

NASLOVNICA

Pravo mjesto za vrbu je na izvoru

02.08.2013 00:00, Rubrika: Subotička kronika, Broj: 839
TRAGOVI STARIH VODOTOKOVA OSTAJU ZA SVA VREMENA (5): POTOK PRIJE RADIJALCA

Za priču o potoku s Radijalca prema gradskom centru, dokumentiranom na prvoj detaljnoj karti Subotice koju je geometar Carolum Leopoldum Kováts aliter Kovatsik izradio 1778.-79. godine, potrebna je – mašta. Uže gradsko područje toliko je za dva stoljeća promijenjeno da nema onih vidljivih i očitih korita i njihovih obala, kao što je to, primjerice, u »Gatu« ili tlu nekadašnjeg jezera Jasibara. Dok se u vruće ljetne dane hladimo uz žubor Plave fontane (koju su ljudi napravili), možemo zamisliti, gledajući prema ulicama Rudić i Dimitrija Tucovića, da je onuda tekao potok – dan od prirode. Jedan od nekoliko iz vodene mreže koja je davno prekrivala grad. Upravo između te dvije ulice, uz fasade palača na Trgu republike, postoji kip sv. Ivana Nepomuka. Gdje je kipova ovoga sveca – tu je i vodenih tokova i mostova. Sv. Ivan Nepomuk je zaštitnik Češke, grada Praga, ispovjednika, graditelja mostova, kraljica, siromašnih i štiti od poplava.
Otkud usred našeg (suhog) grada most i kip njegovog zaštitnika? Zbilja je za odgovor potrebna mašta, jer se u centru grada sve izmijenilo od vremena (više je od dva stoljeća) kada je Leopoldum Kováts na karti prikazao ondašnje ulice, kuće i – vodnu mrežu.
U neposrednoj blizini današnje lokacije kipa sv. Ivana Nepomuka tekao je Fizfaš (Fűzfás, u prijevodu Vrbin) potok!
 
Kiše vraćaju u prošlost
 
Izvor Fizfaša (vidljiv i na spomenutoj karti) nekada se nalazio na području današnjeg Radijalca. Prolazeći desnom stranom Radijalca prema sportskoj dvorani i Dudovoj šumi, i ne opažamo da hodamo po nekadašnjoj vodnoj trasi i uz nju. Preciznu lokaciju izvora pokazuje dr. Lajos Hovány, profesor hidrotehnike na Građevinskom fakultetu, vrstan poznavalac starih voda na subotičkom području o kojima je izučavao i o njima pisao: to je prostor u blizini ulaza u zgradu broj 24 na Radijalcu, na uglu sa Šumskom ulicom. Sada je travnjak. Ima drveća, tu je blizu i jedna vrba, drvo karakteristično za vodna područja. Stanari ove zgrade kažu da su i na toj nevidljivoj lokaciji izvora (i ne znajući za njega) davno zasadili jednu vrbu, ali se ipak jedne kišne sezone srušila od previše vode.
Zgrada koja je nekada nosila adresu Aleja maršala Tita, a danas je Radijalac broj 24, među prvim je višekatnicama podignutim u ovom dijelu grada šezdesetih godina prošloga stoljeća. Izgrađena je 1963. godine. Kada se promatra sa šetališta, njen ulaz je iza zgrade. Tamo, iza zgrade, a u blizini ulaza (gdje je i izvor Fizfaša), još je u ono vrijeme bio jarak i u njemu voda, kaže stanarka, prisjećajući se tih godina kada su se uselili u novu zgradu.
»Toliko je vode bilo u podrumu, da je prelijevalo preko ulaznog stepeništa. Kada su kiše i sada u podrumu ima vode. Prije nekoliko godina uvodili smo centralno grijanje u zgradu. Čim su majstori na ovom terenu zabili ašove u zemlju da bi postavili cijevi, izbila je voda.«
Čuvajući tragove nekadašnjih vdenih trasa, time i sliku davne Subotice, lokacija izvora potoka Fizfaš je jedna od onih koju bi valjalo obilježiti. Možda upravo vrbom i uz nju informativnom tablom s nazivom potoka i isječkom iz stare karte koja dokumentira ovu lokaciju. 
»Ovdje je bilo stalno izvorište. Tu je podzemna voda izvirala iz pijeska i izlijevala se u tok. Ne znamo je li vode bilo cijele godine, ali je moguće da jest. Kada je razina podzemne vode bila visoka, javljalo se i povremeno izvorište na višem terenu, to je prostor između Dudove šume i sadašnjeg studentskog doma«, kaže dr. Lajos Hovány.
 
Najstariji podaci
 
»Naša najstarija karta po kojoj možemo identificirati vodene tokove, pa i ovaj potok, je iz 1778.-79. godine. O ranijem stanju nemamo dokumenta, ali o stanju na kraju osamnaestog stoljeća imamo, da se argumentirano može reći ‘ovdje je bio potok’», iznosi dr. Hovány podatak o karti na kojoj se zasniva ova serija tekstova o »traganju« za vodotokovima i vodenim površinama u dalekoj prošlosti Subotice.
Fizfaš je od izvora u to davno doba tekao trasom koja se danas nalazi s desne strane Radijalca (gledano od centra grada), dijelom iza, a dijelom ispod podignutih višekatnica. Od Ulice Miloša Obilića nastavljao je prema centru prostorom koji je danas šetalište. Kod kružnog toka na početku Radijalca u Fizfaš se ulijevala voda iz Jasibare, njegov tok nastavljao Ulicom Dimitrija Tucovića i pri kraju te ulice (ili početku gledano od gradskog centra), skretao prema Rudić ulici. U njoj se nekada nalazio most (blizu ugla današnje ulice). Tada još nije bilo bloka zgrada između Rudić ulice i Ulice Dimitrija Tucovića. Fizfaš je zatim izlazio na Somborski put, zaobilazio kapelu sv. Roka i tekao do Ulice Petra Drapšina, gdje se susretao s potokom Šemljek (iz pravca Tolstojeve ulice). Od propusta u Ulici Petra Drapšina nastavljao se potok Mlaka prema području Mlake i Palićkom jezeru, o čemu će više riječi biti u idućim brojevima.
No, bitno je još istaći da je opisana trasa Fizfaša tok potoka u vrijeme nastajanja karte. Ubrzo, već u razdoblju 1783.-87. godine, trasa Fizfaša je regulirana na sljedeći način: tamo gdje se iz Ulice Dimitrija Tucovića »lomila« prema Rudić ulici je ispravljena, a tok potoka reguliran (usmjeren) preko Trga republike prema Štrosmajerovoj ulici. 
Trasa nekadašnjeg otvorenog potoka danas je u zatvorenom kanalskom sustavu.
 

Uvodnik

Tjedni komentar

Tik – tak

Nema promjene političke paradigme bez aktivnih građana

Vijesti