Najave događanja

NASLOVNICA

Etiketiranje

17.03.2017 00:00, Rubrika: Feljton, Broj: 726
Treća strana medalje

Pošteno priznajem da o ovoj temi već odavno želim pisati. Mislim da je sada dobra prilika da o tome počnem s pisanjem nekih svojih zapažanja, jer imam zato i dobar povod koji se zove »proces predizbornih djelovanja«, prije izbora novog predsjednika Srbije. Kada budete uzeli sebi malo vremena da ovo pročitate, već će proći veća polovina »izborne kampanje«. Kada sam bio klinac, prije odlaska na ljetovanje, uvijek sam zapitkivao roditelje »koliko trebam još spavati do putovanja?«
Pa, poštovani čitatelji, još samo 16 dana trebamo spavati, pa tko želi ima pravo 2. travnja otići do biračkog mjesta i birati po svom nahođenju između desetak predsjedničkih kandidata. U susjednoj Mađarskoj izbor predsednika odvijao se 13. ožujka i trajao je jedno prijepodne. Naime, u ovoj zemlji Parlament bira predsjednika Republike glasovanjem zastupnika. Izbor se odvijao u dva kruga, jer u prvom stari-novi kandidat nije dobio dovoljan broj glasova. Mi južnije, u našoj »široj regiji«, držimo se parole »zašto jednostavno kada možemo komplicirano« (ovo važi i za druge susjedne države, da ih ne nabrajam)? Razni političari, stručnjaci i analitičari često govore o »prljavoj predizbornoj kampanji« u kojoj prednjači žuti i tamnožuti, da ne kažem crni tisak i pojedine privatne TV postaje. U ovim akcijama već spomenuti akteri najčešće se služe etiketiranjem, ali i navijanjem u stilu: »naš kandidat je najbolji!«. 
 
Kako dati ime nečemu?
 
U Velikom rečniku stranih reči i izraza, Ivana Klajna i Milana Šipke, dvojako se definira pojam etiketirati:  »1. staviti, stavljati etiketu 2. neargumentirano iznijeti, iznositi sud, mišljenje o kome ili čemu«. Ovu definiciju možemo tumačiti i tako što ćemo nekog (neke) nazivati neargumentirano, imenima, nazivima koji nisu potpuno točni. Dati ime nekom čovjeku ili nekoj pojavi u stvari je magični čin kojim se simbolično određuje i buduća sudbina čovjeka. Nomen est omen (ime je znak) veli stara latinska poslovica. Po tome roditelji biraju ime svom djetetu u želji kakvu sudbinu mu žele u životu, npr. Srećko, da bude sretan; Zdravko, da bude zdrav; Vuk, da bude zaštićen itd. U Rječniku simbola (Nakladni zavod Matice hrvatske, 1983. str. 204) piše: »Za stare Egipćane... Poznavanje imena dio je ritualne pomirbe, opčinjavanja, uništenja, zadobijanje moći nad nekim itd. (podvukao autor) ...Vjerovanje u moć imena nije karteristično samo za Kineze, stare Egipćane i Židove; ono je karakteristično za primitivni mentalitet. Poznavati ime, izgovarati ga ispravno, znači moći imati moć nad bićem ili nad predmetom.« Dati nečemu ime je i Božji čin i moć. Na početku Biblije piše: »I reče Bog: ‘neka bude svjetlost’ i bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozove Bog dan, a tamu prozove noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.« 
O snazi riječi svjedoči i izreka »mnogo puta izgovarana laž, može postati i istina«. Naša stvarnost potvrđuje da mnogi politički akteri vjeruju i u ovakvu moć riječi.
 
Tehnike etiketiranja
 
U Knjaževini Srbiji knjaz nije važio za pobornika demokracije. Dapače, bio je izuzetno sklon samovlašću. Priča se anegdota da je, kad je je izdao naređenje da o popularnom oporbenjaku rašire vijest da je lažov i kada su mu javili da mu (oporbenjaku) narod i dalje vjeruje, rekao: »Proširite da je lopov«. Na koncu, kada ni to nije upalio, naredio je da kažu da je peder, jer se protiv toga nikako ne može braniti. Etiketirati se može grubo ili suptilnije. Primjera radi, jedan »istinoljubac«, pristaša jednog od predsjedničkih kandidata, uzima sebi pravo da o svim protukandidatima govori neargumentirano, dajući im razna imena. Primjerice, »kandidat NATO-a«, »zataškani ubojica«, »lopov, koji nije platio porez«, »uopće, odakle im novca da vodi kampanju« itd. Izgleda da mu je netko, ili su neki podarili »božju moć« da daje imena, i to nekažnjeno. Eventualna tužba za klevetu, dok stigne do suda... Izbori su  već davno zaboravljeni, a postoje i ladice u pisaćim stolovima. Suptilniji oblik etiketiranja radimo i mi sami. Primjerice, kada želimo nekog bližnjeg uvrijediti često se kaže »isti si lijenčina kao tvoj otac« ili »ista si k... kao tvoja mama« Sjetite se dobrih starih bračnih svađa. »Viši nivo blagog etiketiranja« je kada se poluistine dižu na nivo nacije. Blaža verzija je npr. »Škoti su škrti« pa slijede tvrđi: Hrvati, Srbi, Mađari su: (umjetnite Vašu necenzuriranu, »istinitu« verziju). Zasad ovoliko o ovoj temi. 

Uvodnik

Tjedni komentar

Blago nama

Ne možemo suodlučivati, pa samim time niti možemo biti »krivi« bilo kome za to.

Vijesti