Najave događanja

NASLOVNICA

Integracija

21.04.2017 00:00, Rubrika: Feljton, Broj: 731
Treća strana medalje

Nesumnjivo je da je u posljednje dvije godine tema nazvana »migrantska kriza« stalna tema europskih, ali i vaneuropskih političara, bilo da daju pojedinačne izjave, bilo da se sastanu na raznim konferencijama, konzultacijama itd. To je stalna tema i pisanih i elektroničkih medija, neovisno od toga jesu li lijevo ili desno opredijeljeni. Pokušaji rješavanja ove krize rezultirali su  i formiranjem novih pokreta ili partija u EU, koje mediji zajednički zovu i »antimigracijske«, a koji su na lokalnim i pokrajinskim izborima naglo osvojili priličan broj glasova birača koji se ne slažu s politikom njihove elite glede prihvaćanja »izbjeglih ljudi« koji su napustili svoji domovinu. Po svemu sudeći ova kriza donosi odlične profite onima koji se bave krijumčarenjem ljudi, a po nekim izvješćima i onim organizacijama koji iz »humanitarnih razloga« pomažu ovim ljudima, bilo u davanju (prije svega) pravnih savjeta, ali i dijeljenjem među njima razne vrste pomoći, odjeće, hrane ili medicinske njege. Najčešći argumenti pristaša primanja migranata su da u razvijenim članicama EU nedostaje radna snaga i zato ove ljude treba što prije integrirati u društvo kako bi postali korisni, jer ovako samo koštaju. Palo mi je na pamet nekoliko povijesnih integracija.
 
Kumani u Ugarskoj
 
Kumani (mađarski Kuni, ruski Poloveci,) su turski narod koji je živio na stepama od Volge do donjeg toka Dunava. Kumaniju je uništio tatarski napad 1223. godine. Dio Kumana, koji su stanovali zapadno od Dnjepra, 1227. godine su se pokrstili po latinskom ritualu i stavili su se pod zaštitu ugarskog kralja Andrása II. Papa je 1229. godine u južnoj Moldaviji, u mjestu Milko, osnovao biskupiju za potrebe Kumana. Istodobno je, tada još prestolonasljednik Bela, počeo upotrebljavati i titulu »kralj Kumanije«. Sljedeći tatarski napad 1237.-38. godine je uništio Kijevsku Rusiju nakon čega je dio poraženih kumanskih plemena pod vodstvom »kralja« Kötönya zatražio i dobio dozvolu od kralja Bele IV. da se naseli u Ugarsku. Formalno, bili su njegovi podanici. Slično se dogodilo mnogo kasnije prilikom raspada kolonijalnog sustava. Primjerice, mnogi Indijci i Pakistanci dobili su dozvolu useliti se u Veliku Britaniju kao bivši britanski građani. Kao i danas, i tada su mnogi bili protiv ovog naseljavanja. Kralj Bela IV je bezuspješno probao uvjeriti protivnike da su Kumani potrebni kao vojska (isto vrsta radne snage) u ratu protiv Tatara. Oligarsi, koji su se protivili naseljavanju Kumana, optužili su ih za izdaju i ubili njihovog vođu Kötönya s cijelom familijom. Kumani su se, saznavši za ovo ubojstvo, povukli preko Srijema u Bugarsku, usput iz osvete žareći i paleći sve na što su naišli. Tim potezom je Bela IV. izgubio vojsku na koju je računao.
Nastanak salaša
 
Poslije tatarskog (i kumanskog) pustošenja, južna i središnja Mađarska je ostala skoro pusta, bez ljudi. Bela IV. se odlučio na iznenadni potez: oko 1246. godine ponovno je pozvao Kumane iz Bugarske da se vrate, jer je imao potrebu za stanovnicima, ali i vojnicima. U znak pomirenja svoga sina nasljednika Istvána je oženio kumanskom princezom. Njihov sin, kralj László IV. (zvan i Kuman) je 1279. godine izdao Kumanske zakone, kako bi uredio odnos kraljevine i Kumana. Oba zakona su im nametnuli da se moraju pokrstiti. Primjerice, sačuvan je Očenaš na kumanskom jeziku. Bili su vojno organizirani, imali su status stalne vojske u kraljevoj službi i dobili su posjede (opustošenu zemlju). Dio propisa je bio tada neizvodljiv, npr. da napuste svoje šatre i presele se u kuće od čvrstog materijala. Srednjovjekovni pisari takav su oblik stanovanja opisali kao kumanski salaši, »niti selo, niti grad«. Smatram da su Kumani na neki način zaslužni za nastanak specifičnih nizijskih (stepskih) gradova okruženih salašima kao što su Subotica, Sombor itd., jer su zadržali polunomadski način držanja krupne stoke i salašarski život sve do XVI. stoljeća, do početka mađarsko-turskih ratova.
 
Novo naseljavanje
 
Nakon istjerivanja Turaka, zemlja je ponovo bila pusta. Ovog puta su Habzburzi »nabavili« nove vojnike s juga koji su sada bježali od Turaka. Naselili su ih uz granicu, formirajući Vojnu granicu, sa sličnim uvjetima koji su nekoć važili za Kumane: bili su slobodni, dobili su i posjede (istina pustare), ali su bili dužni ratovati za austrijsko carstvo. Pridošlo stanovništvo prihvatilo je i salašarski život, jer su vidjeli da je to korisno. Danas Kumani, nakon sedam stoljeća, govore mađarski, ali je živa tradicija o njihovom podrijetlu. Slično je i u našem gradu: stanovništvo također čuva svoje tradicije. Istina i oni pomalo zaboravljaju jezik predaka, ali tek je prošlo nešto više od četiri stoljeća. Onda se pitam što u EU podrazumijevaju pod integracijom? Da zaboravimo tko smo i odakle smo?! 
 

Uvodnik

Tjedni komentar

Sjajna priča

U rezervatu biosfere nalaze i mjesta sa značajnom zastupljenošću hrvatske nacionalne manjine

Vijesti