Najave događanja

NASLOVNICA

Proslava 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata (3.)

21.04.2017 00:00, Rubrika: Tema, Broj: 731
Iz povijesti bunjevačkih i šokačkih Hrvata (XXIII.)

U nastavku drugoga i glavnoga dana proslave »250. godišnjice dolaska jedne grupe Bunjevaca i preuzimanja vlasti u Subotici«, 15. kolovoza 1936., bilo je još nekoliko događaja.
 
Poslijepodnevna događanja 
 
Narodno veselje za mlade organizirali su Katoličko divojačko društvo i Bunjevačko momačko kolo. Započelo je u 4 sata poslije podne na igralištu Bačke uz bogat glazbeni program. Subotička Danica opisuje: »Kada se spustio prvi ljetni sumrak igralište Bačke bilo je rasvijetljeno upravo čarobnim svijetlom. Veliki reflektori, crvene, bijele i plave žarulje raskošno su osvjetljivale sav prostor ogromnog igrališta. Narodno je veselje potrajalo sve do zore, privlačujući sve veći broj svečano raspoloženog svijeta. U divnoj zvjezdanoj ljetnjoj noći orile se naše hrvatske pjesme u slavu velikog dana, bratske sloge i ljubavi… A tihi je povjetarac, milujući vedra mladenačka čela, glasne žice bunjevačkih tambura i brezbrojne hrvatske zastave, nosio pozdrav beskrajnim našim ravnicama sa bijelim samotnim salašima javljajući veliku radost: probuđenu svijest bačkih Hrvata.«
Istoga poslijepodneva u prostorijama Pučke kasine otkrivena je u svečanoj dvorani slika u prirodnoj veličini biskupa Ivana Antunovića. Prigodni govor održao je Mićo Skenderović. Planirano je i postavljanje mramorne spomen ploče s uklesanim stihovima Alekse Kokića na gradskoj vijećnici, ali pošto to gradske vlasti nisu dozvolile, ploča je postavljena na zgradi Kasine. Vatreni i spontani govor tom prigodom održao je Ive Prćić, koji je »naglasio hrvatstvo Subotice i istaknuo nepravdu koja nam je nanesena još i prigodom ove proslave. Nakon svog lijepog govora skinio je s ploče veliku hrvatsku trobojnicu, kojom je bila pokrivena. Na mramornoj spomen-ploči uklesani su stihovi bunjevačkog pjesnika Aleksandra Kokića. Oko cijele pjesme napravljen je vrlo ukusan hrvatski troplet.« Ova je točka završena pjevanjem himne Lijepe naše.
Program proslave uključio je i održavanje prve redovite skupštine Hrvatske kulturne zajednice, koja je počela u 17 sati u dvorani Subotičke matice (poslije rata zgrada kina Zvezda), na kojoj je za predsjednika izabran Blaško Rajić, a za tajnika dr. Mihovil Katanec. 
Posljednja točka toga dana bila je svečana akademija u gradskom kazalištu, koja je počela oko 21 sat, a njezin središnji dio bio je historijska drama u četiri čina Tri stoljeća autora Ivana Malagurskog Tanara, subotičkog profesora. Predstava je bila izvrsno primljena, te su dugotrajnim i gromkim pljeskom bili pozdravljeni svi izvođači i napose autor, koji je sam i režirao svoj komad. Na koncu su svi prisutni zapjevali Lijepu našu.
Podizanje spomenika Paji Kujundžiću
 
Evo kako Subotička Danica opisuje prvi događaj trećega dana proslave:
»Kao i dva prijašnja, tako je i treći dan proslave osvanuo vedar... Na ulicama se već rano ujutro opažao svjež i nov život, a sa lica naših ljudi, žena i mladeži otsijevala je radost i svaki njihov glas bio je sličan svečanom brujanju zvona. Osobito je bio pun života dugi Somborski put, koji vodi prema Bajskom groblju. Djevojke i momci u hercegovačkoj, bosanskoj, šokačkoj i bunjevačkoj narodnoj nošnji isticali su se u gomili ostaloga svijeta kao šaroliko cvijeće na zelenoj livadi, Hrvatska je glazba, kao uvijek dosada, ponosno stupala, kroz gusti špalir naroda i praćena velikim brojem ljudi išla je prema groblju.
U 8 sati ujutro subotičko Bajsko groblje bilo je već puno svijeta stalno su dolazile velike delegacije pojedinih društava noseći velike vijence sa krasnim hrvatskim trobojkama. Uskoro je stigao i preuzv. gosp. Lajčo Budanović subotički biskup praćen većim brojem svećenstva. Uz najveći red i dostojanstvo sve su se organizacije poredale oko novoga groba pop Paje Kujundžića. kome je postavljen nov nadgrobni spomenik. Nadgrobni je spomenik izrađen po nacrtu subotičkog inžinjera gosp. Bolte Dulića i novčanom potporom svih naših hrvatskih ustanova u Subotici i nekim mjestima Bačke. Sama Pučka Kasina, koja je zapravo podigla spomenik, dala je 10.000 dinara.
Odriješenje kod groba je održao pokrovitelj proslave preuz. g. L. Budanović. Hrvatsko pjevačko društvo Neven je otpjevalo ‘Libera me’ i ‘Nadgrobnicu’ od R. Matza. G. Andrija Šokčić održao lijep govor o životu, radu i borbama neustrašivog pok. pop Paje Kujundžića. Lijepo je orisao veliki napor tog bunjevačkog vođe oko uvađanja hrvatskog jezika u Subotičke osnovne škole…
Slijedilo je polaganje vijenaca pred otkriven spomenik, koji se sastoji od velikih granitnih kocki sa brončanim reljefom pop Pa-jinog lika. Najljepši je vijenac položilo uredništvo kalendara Subotičke Danice. Vijenac se sastojao od samih trnja sa rumenom kao krv kitom ruža – kao simbol borbe i patnje i velike ljubavi za svoj Rod pop Paje. A na hrvatskoj trobojci je pisalo: ‘Svome osnivaču i neustrašivom narodnom borcu pop Paji Kujundžiću Uredništvo ‘Sub. Danice’. Od ostalih se vijenaca isticao od Pučke Kasine sa velikim hrvatskim grbom od samog cvijeća...«
Nakon toga svi prisutni su pošli prema subotičkoj katedrali.
 
Spomenik Anti Evetoviću Miroljubu
 
Subotička Danica piše da se »spomenik najvećem pjesniku Hrvata Bunjevaca Anti Miroljubu Evetoviću«… »imao otkriti, prema prvotnom planu, još 1931 god. prigodom proslave 10 godišnjice smrti tog našeg pjesnika. Još 1930. god. je osnovan odbor za podizanje Miroljubovog spomenika pod pretsjedništvom Blaška Rajića. Duša toga odbora bio je prof, Ivan Malagurski, koji je zapravo sam podigao taj najljepši spomenik Subotice. Bistu je izradio i poklonio Hrvatima Bunjevcima veliki svjetski hrvatski vajar Ivan Meštrović. Odbor je 1931. god. izdao i ‘Spomen knjigu’ Miroljubovih pjesama. Ipak, zbog smetanja tadanjih vlasti otkrivanje spomenika bilo je spriječeno i odgođeno na neodređeno vrijeme.
Zgodna je prilika nadošla prigodom proslave 250 godišnjice dolaska Hrvata Bunjevaca u Bačku. Spomenik je postavljen u park kraj katedrale i otkriven uz veliko učešće naroda.
Od deset do petnaest tisuća duša bilo je pokraj katedrale sv. Terezije. kada se 16. kolovoza malo iza 9 sati započela svečanost otkrića Miroljubovog spomenika.
Blagoslov spomenika je obavio stari Miroljubov prijatelj preuzv. gosp. Lajčo Budanović. Krasan, pjesnički i pun mladenačkog oduševljenja izrekao je govor mladi književnik Hrvat Bunjevac gosp. Marko Čović. Iza njega je mali Ivica Prćić [sin Ive Prćića – S. B.] deklamirao pjesmu ‘Spomenik Miroljubu’ od Ivana Malagurskog…. H. P. D. Neven je otpjevalo divnu pjesmu ‘Hrvatskoj’ od Vilka Novaka… Kada su delegati raznih društava upravo poplavili sa cvijećem i hrv. trobojkama podnožje spomenika, prof. Malagurski je s par dirljivih riječi položio na Miroljubove grudi krasan pozlaćeni lovor vijenac sa svilenom hrvatskom trobojnicom.
Na kraju je Hrvatska glazba zasvirala himnu ‘Lijepu našu’ što je prihvatio sav narod…«
 
»Omladinsko zborovanje«
 
»Velika dvorana Doma katoličkih udruženja bila je pretijesna da primi onu silu svijeta koja je nagrnila na ovo zborovanje. Uz rekordan broj naše svijesne omladine, bilo je mnogo starijih istaknutijih ličnosti sa strane i iz Subotice, koji su došli da se na svoje oči uvjere o radu i svijesti naše hrvatske katoličke omladine. Dvorana se za čas dupkom napunila tako da su mnogi ostali u dvorištu odakle su pažljivo pratili predavanje.
Pozdravni je govor održao vlč. gosp. Ivan Kujundžić dijecezanski duhovnik hrvatskih katoličkih društava za omladinu.« Osim njega je »križar Petar Kulić deklamirao pjesmu« Alekse Kokića »Omladina rodnoj grudi«, a student prava Miroslav Stemer je održao predavanje »Ko nije sa mnom, protiv mene je!«
»Velikim patriotskim žarom i puna oduševljenja održala je neobično efektan govor gđa Franjka Mayer. Njezina svaka riječ bila je živa vatra, koja je razbuktila srca naših omladinaca. Ona je govorila o ulozi rimokatoličke vjere u povijesti hrvatskog naroda… Zadnji je govorio izaslanik ‘Hrvatskog Radiše’ iz Zagreba. Nakon pjevanja hrvatske narodne himne svi su pošli prema velikoj subotičkoj katedrali gdje se imala održati zadnja točka veličanstvene proslave 250 godišnjice seobe Hrvata Bunjevaca…«
 
Misa zahvalnica
 
»Golema subotička katedrala u koju može stati preko pet tisuća ljudi, nije mogla primiti među svoje zidove veliko mnoštvo svijeta, koje je nagrnilo prema njoj. Svi koji su ova tri nezaboravna dana slavili velebno slavlje pohrlili su u sveti hram, da zahvale Bogu na tako nenadanom i ogromnom uspjehu.
…I klupe i sav prostor oko njih bili su gusto ispunjeni do posljednjeg mjesta. Kad su nebrojene žarulje rasvijetlile krasnu nutrinu katedrale u sjajnom ornatu s mitrom i štapom uz veliku asistenciju pojavio se subotički biskup preuzv. gosp. Lajčo Budanović, da kao inicijator i pokrovitelj grandiozne proslave otsluži Misu zahvalnicu. Uz brojanje zvona, sviranje orgulja i pjevanje ‘Hrvatske Mise’ od Matza  započeta je svečana pontifikalna služba Božja.
Iz grudiju tisuća i tisuća ljudi dizala se srdačna i topla molitva prema sv. oltaru. Oni isti zidovi katedrale, koji su kroz mnogo godina tužne nam prošlosti slušali samo bolne uzdahe, bili svjedoci nebrojenih suza, progona i patnje, sada kao da su se preporodili i obnovili. Mjesto boli i tuge oni sad gledaju suze radosnice, mjesto žalobne pjesme prekidane grčevitim plačem i jecajem, sada slušaju gromku pjesmu pobjednicu….
Sveta se misa svršava. Pjeva se ‘Te Deum’ i narod se razilazi pun sreće i nezaboravnog užitka. Gosti se spremaju za put, domaćice ih zadržavaju. Neki ostaju oduševljeni velikom bunjevačkom gostoljubivošću. Ostali zbog posla odlaze sretni što su bili svjedoci tako velebne proslave, kakve se ne viđaju tako često. Puni najljepših dojmova oni odlaze, da u svojim selima i gradovima širom lijepe naše Domovine pričaju o svojoj bunjevačkoj braći, u čijim žilama kola ista hrvatska krv.«
 
Ocjena
 
Subotička Danica zaključuje: »Ovom smo veličanstvenom proslavom jasno i pred cijelim svijetom pokazali što znamo i što možemo. Pokazali smo, da ona ista hrvatska krv, koja je grijala srca naših slavnih pređa na izvoru Bune, teče i u našim žilama. Kroz dva i po stoljeća, prepuna krvave borbe, nisu nam mogli uništiti u srcu onu pravu hrvatsku svijest, pravu koju su nam namrli oci. Nisu nam mogli izbrisati iz duše neograničenu ljubav prema rođenoj grudi za koju je svaki Hrvat-Bunjevac u svaki čas spreman dati i vlastiti život. Ni u najcrnje dane nisu nam mogli oteti našu svetu rimokatoličku vjeru, kojoj smo zahvalni za nebrojena dobra, ‘Za krst časni i slobodu zlatnu’ borili su se naši neustrašivi pređi. Te iste riječi svijetlit će i pred našim očima i otsad isto onakim sjajem kao i do sada.«

Uvodnik

Tjedni komentar

Glasovanje nogama

Ono što nisu učinile ratne devedesete, učinit će, po svemu sudeći vrijeme produljene tranzicije

Vijesti