Najave događanja

NASLOVNICA

Da sađe s reda

21.04.2017 00:00, Rubrika: Priča o fotografiji, Broj: 731

Prije gotovo sto godina, 1920., vjenčali su se Kata Tikvicki i Martin Sudarević, májka i dida naše sugovornice Marije Matković iz Đurđina. Na fotografiji se vide snaša Kata, s lijeve strane i njezina najstarija sestra Roza Tikvicki, s desne strane. 
»Moja majka Kata je imala 16 godina kad se udala. Morala se udati, jer je teta Roza već bila na redu, a nije imala prosca – imala je dvadesetak godina. Majka Kata se udala da sađe s reda kako bi bi teta Roza imala bolju priliku«, objašnjava Matković. 
 
Vijenac od voska
 
Iako naša sugovornica ne zna detalje oko organiziranja svadbe Kate i Martina, kaže kako pretpostavlja da je momkova strana platila oba ruha i nakit: 
»Na zarukama se dogovaralo tko će što platiti, ali običaj je bio da svekrva kupi djevojci ruvo, vinac, cipele... Od statusnog pitanja mladoženje ovisi kakvo će ruvo biti, hoće li biti darovan lanac s dukatima itd. Slično kao i danas.«
Kako doznajemo iz literature, đuvegiji se kupovalo novo odijelo i čizme, koje su trebale trajati cijeli život. Odijelo je bilo crno od kupovnog štofa, a nosilo se uz bijelu košulju te prsluk sa zlatnom srebrnom ili metalnom pucadi. Košulje su se potkraj XIX. i početkom XX. stoljeća nosile bez poše (kravate), a  poslije s njom. Mladoženja je bio zakićen perlicom najčešće od umjetnoga bijeloga cvijeća, sličnom mladenkinom ukrasu za glavu. Šešir je bio obvezan. 
U XIX. i početkom XX. stoljeća nije bilo uobičajeno da bunjevačke snaše nose bijelu haljinu, već što skuplju i težu svilu, uglavnom u tamnijim nijansama plave, ljubičaste i sive boje. No, nakon Prvog svjetskog rata, pod utjecajem građanskog društva, i one su polako poprimale običaj udavanja u bijeloj haljini.  
Snaša Kata ima na sebi haljinu od kumašice, tamno ljubičaste boje s malom pozlatom. Nosi vijenac od voska oko vrata i na glavi krunu. 
»Ništa od tog nije bilo zlato, jer je tad bila velika sirotinja. Nakit se pravio od voska, a kruna je u osnovi od drota. Bio je običaj da se vjenčana fotografija uokviri zajedno s krunom od koje bi se za to napravio vijenac koji se stavljao iznad fotografije. Iako se buket cvijeća pojavljuje prvi put kod Bunjevaca na vjenčanim fotografijama 1912. godine, a od sredine 20-tih sve češće, Kata ga nije imala.«
 
Petero djece
 
Sestra Roza, na fotografiji s desne strane, odjevena je u piket, a na glavi nosi svečanu bijelu maramu. Piket je bunjevačka nošnja koja se oblačila krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. Leveš, suknja, keceljac i kapica šivani su od istog materijala, a nosile su ga mlade cure i mlađe udane žene. Često su na piket tiskani motivi ruža ili sitnih cvjetova. Iako piket spada među najstarija nesvečana odijela, Roza ga je nosila na svadbi svoje sestre, a svečanom izgledu pridonijela je povezana svilena marama. Svilene marame za podvezivanje bile su sastavni dio ženske bunjevačke nošnje za svečane prigode, a udane žene, nekad i cure nisu izlazile iz kuće nepovezane.
Kata i Martin su živjeli na salašu na Verušiću, a u starosti su kupili kuću u Subotici. Imali su petero djece. 
»Živjeli su u kući, nisu se odvajali mladi kao sad. Na salašu je bilo i dvije-tri jetrve u kući. Kad treba raditi jedna je ostajala da doji i kuha, a druge idu na njivu kopati ili raditi što treba. Nije svaka čuvala svoje dijete i imala svoj šporet, to se sve jelo iz jedne laboške. Majka Kata je muža i troje djece sahranila.«
 

Uvodnik

Tjedni komentar

Uspjesi

Učenici hrvatskih odjela ove, ali i prethodnih godina, ostvaruju izvanredne rezultate na natjecanjima iz raznih područja

Vijesti