Najave događanja

NASLOVNICA

Tiskani mediji manjina neophodni

19.05.2017 00:00, Rubrika: Tema, Broj: 735

Reći da su mediji u Srbiji potpuno slobodna i neometana kategorija bilo bi odveć slobodno, možda i netočno. Kao i to da u trenutku nastanka ovoga teksta iznad autora lebdi nekakav promatrački urednički duh. Ipak, da je istina negdje na sredini, kao i uvijek, pokazuje istraživanje koje je proveo Centar za razvoj civilnog društva (CRCD) iz Zrenjanina i objavio u publikaciji Informiranje na jezicima nacionalnih manjina – prijedlozi za nove politike.
Medijima na jezicima nacionalnih manjina potreban je novi zamah, nova energija, a polje za istraživanje u ovome smjeru je široko i nudi velike mogućnosti. Eklatantan pokazatelj trenda je opće opadanje tražnje tiskanih medija, što nije zaobišlo niti one na nacionalnomanjinskim jezicima, što otvara drugačije probleme od onih na većinskom jeziku, čulo se na tribini u Subotici, na kojoj je predstavljena navedena publikacija.
Uloga javnih medijskih servisa
 
Opće prilike u Srbiji u velikoj mjeri utječu i na ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Zahvaljujući postojećem stanju poput trivijalizacije medija ili neprofesionalnih utjecaja uz pad tražnje tiska, potreba promjene strukture medija sama se nameće.
Jedan od istraživača, Kalman Kuntić ukazao je da uglavnom jedoobrazno informiranje može utjecati i na informiranje na manjinskim jezicima. 
»Radio karakterizira potpuno pretvaranje u jukebox, a tisak se nalazi u krizi jer sve manje ljudi čita novine, te će se u ovom području problemi morati rješavati putem elektroničkih platformi«, ukazuje Kuntić. 
Dodaje da besparicu u medijima osobito osjećaju ljudi zaposleni u ovom području. Novinari su među najslabije plaćenim profesijama u Srbiji, što je značajan pokazatelj njihova problema u smislu radnog angažmana i nastojanja da se bave tim poslom. Jasan je takav utjecaj na kakvoću samoga informiranja, a istraživačkom novinarstvu nema niti traga. 
Smanjena su i sredstva za medije čiji su osnivači nacionalna vijeća. 
»Do prije desetak godina se izdvajalo oko tri milijuna eura, a sada je taj iznos oko dva milijuna, s tim da je povećan broj korisnika, jer su i neke malobrojne manjine dobile mogućnost primati subvencije u pogledu medija, mislim na bunjevačku, makedonsku i ukrajinsku manjinu«. Neophodno je očuvati sadašnju razinu financiranja od AP Vojvodine, koja iznosi oko 2 milijuna eura i započeti financiranje medija čiji su osnivači nacionalna vijeća i u središnjoj Srbiji što sada nije slučaj«, smatra Kuntić.
Potrebno je jačati i druge, prije svega internetske platforme, zahvaljujući kojima najveći broj korisnika može dobiti informacije. Drugi koristan korak za manjinske medije, osobito tjednike i mjesečnike bilo bi okretanje produkciji, što bi bio značajan okret na polju lokalnog informiranja, i na taj način ostvariti pritisak na lokalnu vlast kako bi financiranje bilo pojačano. 
»Očito je da ljudi vole lokalnu informaciju, ali ju nisu spremni platiti. Stoga su suvremene platforme nužnost«, konstatira Kuntić.
Sukladno ovlastima i aktivnostima u nacionalnim vijećima, očekuje se povećanje utjecaja da se na stanoviti način pojačaju aktivnosti vezane za javni medijski servis. Druga je mogućnost ići putem usporednih javnih servisa. Kalman Kuntić objašnjava da »ovakav trend jest zamjetljiv, osobito u brojnijim manjinskim zajednicama, poput mađarske ili bošnjačke, gdje imamo situaciju da pojedini mediji, moćniji uglavnom, preuzimaju ulogu javnih servisa. To ne mora biti loše, ali se konstatira da postoji javni servis svih građana, s emisijama namijenjenim svim građanima i manjinskim zajednicama, dok s druge strane imamo medije poput Pannona koji ima ozbiljne aspiracije i veoma ozbiljno radi na tome da postane usporedni javni servis«. 
Na tribini u Zavičajnoj galeriji dr. Vinko Perčić ukazano je na to da često zapostavljeno pitanje lokalnih javnih servisa govori da se lokalno informiranje jednostavno – raspalo. I to ne samo na manjinskim jezicima nego i na srpskom jeziku. Među općinama u srednjoj Bačkoj gotovo da više i ne postoji niti jedan manjinski medij. Postoji nekakvo »vlasničko« obrazovanje medija, gdje primjerice ne postoji lektor niti prevodilac. Naveden je slučaj da se u jednom mediju za prevodilačke potrebe koriste internetski pretraživači.
 
Elite i subelite
 
Manjine mogu očuvati vlastiti nacionalni identitet samo ako uz kulturne elite i široku publiku imaju i kulturne subelite. To su ljudi koji će čitati tiskanu riječ i zahtjevnije novinarske žanrove, ne samo vijesti i izvještaje nego analize i komentare. 
»Oni će to prenositi svojim manje obrazovanim sunarodnjacima koji ne čitaju višejezične medije. Ovdje je problem što praćenje tiskanih medija opada znatno brže nego drugih oblika informiranja što ugrožava mogućnost prijenosa složenijih i kompleksnijih, pa tako i praktički relevantnijih ideja, znanja i informacija do širokih krugova manjinske populacije. Bez njih nema stvarnog očuvanja dubljih slojeva nacionalnog identiteta«, kaže član istraživačkog tima dr. Vladimir Ilić.
Tiskani mediji na manjinskim jezicima su neophodni, bez obzira na njihovu ekonomsku isplativost. Bez njih, samo uz elektroničke i online medije manjinska populacija je lišena upoznavanja prije svega s visokom kulturom i s ozbiljnim političkim razmišljanjima na vlastitom materinjem jeziku. To je onda pretpostavka za društvenu izolaciju različitih manjinskih populacija, upozorava dr. Ilić. 
 
Cenzura i autocenzura
 
Sužavanje medijskog prostora nije samo pitanje manjinskih nego i ljudskih prava. Medijski prostor se naime sužava i opadanjem kakvoće medijskih sadržaja, a ne samo njihovom nedostupnošću. Zato se Srbija i ne kotira visoko na polju medijskih sloboda, a ne zbog dežurnog cenzora koji »otvara poštu«. Suvremeni koncept je prevladao ovu zastarjelu metodu i dobrim ju razvio, čime se otvara pitanje autocenzure. 
Jesu li u Srbiji mogući mediji bez budnog političkog oka i tko sve utječe na medije? Kažu ljudi, gdje ima dima, pomalo je mutan vizir. A možda je riječ samo o dimnom zastoru.  
U Srbiji se vidi da se ni mediji na većinskom, srpskom jeziku, ni manjinski ne mogu obraniti od cenzure i autocenzure, neovisno o tome o kojem formatu medija se radi, rečeno je na tribini. 
Cenzura i autocenzura su u društvima razvijene demokracije označeni kao loši i nepoželjni, čak iskorijenjeni. Ova dva pojma su zajednička značajka ogromne većine medija u Srbiji neovisno jesu li elektronički, tiskani ili online, i bez obzira na jezike, ocjenjuje Vladimir Ilić. I nisu specifični za manjinske zajednice. 
»To je strukturalna činjenica i vezana je za osobine političkog ali i ukupnog društvenog sustava, a ne zla urota neke frakcije ili političke stranke ili organizacije. To nadilazi okvire manjinske politike«.
Utjecaj manjinskih stranaka i nacionalnih vijeća na medije Kalman Kuntić je komentirao da onaj tko ima novac ima na određeni način i moć i trudi se utjecati. Problem je u tome što u Srbiji ne postoji razvijen civilni sektor niti dovoljno građanske svijesti kako bismo se tome suprotstavili. 
Na koncu, vrijeme je za ozbiljan susret i razgovor donositelja odluka i predstavnika nacionalnih manjina kako bi se sagledalo u kom smjeru ide budućnost manjinskih medija. Glede općeg pregleda stanja manjinskih medija ovom su prilikom kandidirane teme o kojima bi se moglo promišljati u budućim politikama u sferi manjinskog informiranja.
Projekt Informiranje na jezicima nacionalnih manjina – Prijedlozi za nove politike, desetljeće poslije provodi se uz potporu Fondacije za otvoreno društvo u Srbiji.
 

Uvodnik

Tjedni komentar

Sjajna priča

U rezervatu biosfere nalaze i mjesta sa značajnom zastupljenošću hrvatske nacionalne manjine

Vijesti