Najave događanja

NASLOVNICA

Kršćansko svjedočenje

19.05.2017 00:00, Rubrika: Meditacija, Broj: 735

Kršćani su često u povijesti bili neprihvaćeni i neshvaćeni. I u ne tako davnoj prošlosti nije bilo poželjno javno iznositi svoje vjerske stavove, zatim je nastupilo vrijeme kada je postalo moderno svrstati se u neku vjersku zajednicu, no do danas je to izašlo iz mode. Nije zabranjeno priznati se kršćaninom, ali često se događa da se kršćanski stavovi i načela smatraju staromodnim i zaostalim. Moderno društvo u mnogo čemu ima drugačiji pogled na život i svijet od kršćanskog, pa se nerijetko vjernici osjećaju nelagodno ako javno iznesu svoja kršćanska uvjerenja. Mnogi zbog te nelagode odbacuju pojedina učenja Crkve i prihvaćaju stav društva, jer im je tako lakše. No, može li se tako živjeti vjera i slijediti Kristov nauk? Možemo li se smatrati kršćanima ako smo iz kršćanstva izabrali samo ono što nam odgovara, a ono što nije trenutno »u trendu« to smo odbacili? 
 
Kršćanska nada
 
Biti kršćanin najteže je bilo u prvim stoljećima nakon Isusovog uskrsnuća. Još za života apostola progonjeni su, nepravedno optuživani, mučeni i ubijani. Tako su i apostoli za svoju vjeru prolili krv, te život završili kao mučenici. Iako je kršćanska vjera bila od židovske i rimske vlasti odbačena, običan narod ju je prihvaćao te se kršćanstvo, unatoč progonima, širilo. Što je to privlačilo ljude kršćanstvu, iako je često krstiti se značilo i umrijeti? Privlačila ih je snažna vjera i nada koju su prepoznavali u kršćanima, nepokolebljivo življenje i svjedočenje Kristovog nauka unatoč svim opasnostima koje su vrebale. U to teško vrijeme prve Crkve Petar daje odgovor kakav treba biti prema onima koji ih napadaju i koji ne vide smisao njihove vjere: »Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju« (1Pt 3,15-16).
U jednoj rečenici Petar daje odgovor na sve brige kršćanskog života, i onda i danas. Prije svega, danas moramo u sebi nositi kršćansku nadu prvih kršćana. Ne smijemo nikada popustiti pred pritiskom svijeta i postati mu slični. Sve što se protivi Kristovu nauku treba biti uklonjeno iz našeg života. Kristov učenik ne možemo biti napola; ili jesmo, ili nismo. Dakle, ako se priznajemo Kristovim, to mora biti vidljivo u svakoj životnoj situaciji. On, naš Spasitelj, uvijek nam treba biti na prvom mjestu, pa i po cijenu da nas svijet ismije i odbaci.
Neprihvaćanje Crkve i kršćanstva u društvu nije nikakva novost. Čini se ponekad kao da javnost samo čeka neku grešku onih koji čine Crkvu pa da može prigovarati i napadati. Tada se mnogi kršćani nađu na meti brojnih, često nedobronamjernih, propitivanja. No, sv. Petar nas uči da s onima koji ne prihvaćaju Krista i Crkvu ne postupamo ljutito i grubo, već »blago i s poštovanjem«, jer naše ponašanje i naš život su najveće svjedočanstvo za Krista, veće od mnogobrojnih riječi i objašnjenja. Svojim djelima i uvjerljivim životom kršćanin postaje izazov svijetu koji ga ne prihvaća, postaje zagonetka i želja probuđena u njihovu srcu. Stoga uvijek po nama mora biti vidljiva kršćanska nada koju u sebi nosimo.
 
Duh branitelj
 
Teško je bilo u prvim stoljećima biti dio Crkve. Neprihvaćenost i neprijateljstvo često su pratili njene članove dok su širili Radosnu vijest. Ni danas prilike nisu puno drugačije. Prisiljavanje na prilagodbu većini prisutno je svugdje, pod tim pritiscima mnogi posustaju, ako nemaju čvrsto uporište u vjeri. Za hrabrost, odlučnost i snagu pobijediti svijet koji nameće svoje ideale i norme čovjek nema sposobnost boriti se sam, jer nije dovoljno jak. Stoga ga Isus i nije ostavio samog nego učenicima obećava »drugoga Branitelja«, mi danas znamo da je to Duh Sveti. Njegovom snagom možemo se suprotstaviti ponudama i varljivim obećanjima ovoga svijeta. Svijet Branitelja ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. No, Isus nas uvjerava da ga mi poznajemo, jer ga imamo kao siguran zalog naše nade i našeg života. Primiti Duha Branitelja i na njega se oslanjati znači umirati svijetu i ovozemaljskoj logici, znači često odabrati trpljenje umjesto lagodnosti u ime Krista. I, kao što kaže sv. Petar, nije nam moguće ostvariti Božju volju bez spremnosti da trpimo za dobro koje činimo, jer je bolje trpjeti čineći dobro, nego čineći zlo (usp. 1Pt 14,17).

Uvodnik

Više od običaja!

uvodnik

Sva događanja iz programa Dužijance 2017. Hrvatska riječ je detaljno pratila.

Vijesti