Najave događanja

NASLOVNICA

U ruci i srcu tambura i mažoret

19.05.2017 00:00, Rubrika: Mini intervju , Broj: 735

Za svirku i pjesmu uvijek raspoloženi šezdesetčetverogodišnji Adam Vidaković iz Sonte samouki je glazbenik i zaljubljenik tambure, ali i utemeljitelj mažoreta u Sonti. 
Jedna ste od legendi sonćanske tamburaške glazbe. Što Vas toliko veže za ovo glazbalo?
Sviram od 1968. godine, s prijateljima iz generacije. Podučavao nas je učitelj Jovo Dajić, a uspio sam pribaviti i glazbala za nas devetoricu, koliko nas je tada bilo na okupu. Svi smo svirali na sluh, pa je bilo i malih nepravilnosti. Kasnije nam se priključio još jedan učitelj Andrija Ađin, koji nas je najupornije u određenoj mjeri i glazbeno opismenio. Kasnije su nam dolazili i odlazili mnogi mlađi tamburaši, a još i danas smo, u okviru TS Tandora na okupu nas četvorica iz prvobitnog sastava. Za tamburu me veže velika ljubav, ali i lijepa sjećanja na nastupe, putovanja i dobre ljude koje sam upoznao.
Osim glazbe, znani ste kao osnivač KUD–a Mažoret. Što Vas je privuklo ovoj aktivnosti?
Glazba mi je ostala prva i prava ljubav, a iz znatiželje sam pokušao stvoriti nešto što ne postoji u našem okruženju. Više godina sam pratio mažoretkinje i njihovi nastupi su me ozbiljno zaintrigirali. Posredno sam došao do voditelja osječkih mažoretkinja Branimira Radića, dobru volju za suradnju pokazao je i on. Za početak, doveo je na nastup u Sonti mažoretkinje Vukovara i Osijeka, ja sam okupio četrdesetak djevojčica u Sonti i uz veliko razumijevanje njihovih roditelja i lokalne uprave započeli smo s radom pod njegovim ravnanjem. Nakon nekoliko mjeseci, kad je Radić procijenio da tu ima potencijala za još ozbiljniji rad, registrirali smo i UG, kasnije KUD Mažoret. Ispostavilo se da smo prvi u Srbiji iskoračili u ozbiljne vode plesa s palicama. 
I osobno ste avanzirali u mažoretu. Kako?
Jednostavno tako što ništa nisam naviknut raditi polovično. Usporedo s jačanjem mažoreta u Sonti okupio sam sve vojvođanske klubove koji su njegovali mažoret i slične oblike plesa i formirali smo Vojvođanski savez mažoretkinja. Na tom sastanku izabran sam za predsjednika Saveza, a na toj dužnosti sam i danas. 
Susrećete se i s problemima. Koji su najveći?
Prvi je nedefiniran status mažoreta u Srbiji općenito. Mi u Sonti smo registrirani kao KUD, a Vojvođanski savez mažoretkinja pri Tajništvu za sport pokrajinske Vlade. Svi projekti s kojima smo aplicirali na natječaje odbijeni su nam s obrazloženjem da smo neprepoznati. Nekim razumnim rješenjem sustavnog statusa nadam se da će se u bliskoj budućnosti riješiti i pitanje našega financiranja.
 

Uvodnik

Tjedni komenatar

Umjereni optimizam

Nije to jedina nerealizirana preporuka s prethodnih sjednica MMO-a

Vijesti