Najave događanja

NASLOVNICA

Horvacki u Skoplju

14.07.2017 00:00, Rubrika: Priča o fotografiji, Broj: 743

Prije 54 godine braća Geza i Blaško Horvacki bili su u Skoplju, a fotografirao ih je u blizini Vardara ulični fotograf. Razlog njihovog putovanja iz Đurđina za Skoplje bio je posjet mlađem bratu Alojziju koji je služio vojni rok kao desetar u ovom makedonskom gradu. 
 
Potres
 
Geza i Blaško su bili u Skoplju 1963. godine u studenome, a iste te godine, ali nekoliko mjeseci ranije, Skoplje je zadesio vrlo jak potres. U ovom potresu je poginulo preko 1.000 ljudi, a između 120.000 i 200.000 je ostalo bez vlastitog doma. Naš sugovornik Geza kaže da je grad, iako ga je vidio pola godine nakon potresa, bio jako razrušen te da je bilo strašno i gledati kako su bile uništene zgrade, domovi i infrastruktura. U izvješćima iz `63. se navodi kako je potres bio jačine 6,9 prema Richterovoj ljestvici mjerenja te da je tom prilikom uništeno između 75 i 80 posto grada, što svjedoči i Geza. Iako je u studenome već poćela izgradnja grada (vide se skele i na fotografiji), naš sugovornik kaže da je sve ukupno izgledalo strašnije nego što možemo i zamisliti. 
 
Odijelo
 
Na fotografiji su braća Horvacki odjeveni za današnje standarde turističkog obilaska grada vrlo svečano, a Geza nam objašnjava da je u to vrijeme bilo normalno da muškarci oblače odijela, košulje, kravate i cipele. Osim ovih navedenih odjevnih predmeta, obojica imaju i mantil šuškavac, koji je tada, kako nam govori sugovornik, bio vrlo moderan. Koliko je bilo u to vrijeme bitno imati šuškavac, govori nam činjenica da se točno zna tko je u selu imao prvi primjerak ovakvog mantila. Od muškaraca je to bio naš sugovornik Geza, a od žena Vita Stantić. Bili su to šuškavci uvezeni iz Italije, a kupljeni u Subotici. 
Geza i Blaško su u posjet bratu u Skoplje putovali vlakom Jugoslovenske državne železnice. Najprije su išli iz Subotice do Beograda, a potom su imali izravnu vezu Beograd – Niš – Skoplje. 
U Skoplju su bili dva dana.
 
Vojni rok
 
Za razliku od Alojzija, koji je vojni rok služio 18 mjeseci, braća Blaško i Geza su bili vojnici dvije godine. Blaško je služio vojni rok u Varaždinu kao vozač, dok je Geza bio običan vojnik u Bitoli i Titogradu (današnja Podgorica). Prisjeća se Geza da je zbog visine i građe bio odabran da ide s Mirovnim snagama Ujedinjenih naroda na Bliski istok, jer su (i) tada bili aktualni nemiri između Palestine i Izraela, ali je na kraju odbijen s obzirom na to da nije bio član Saveza komunista Jugoslavije. 
Danas Geza ima 79 godina, dvoje djece, sedmoro unučadi i jednu praunuku te svi žive u Đurđinu. Blaško ima 77 godina, dvoje djece, troje unučadi i živi u Subotici. Vojnik iz priče Alojzije ima 75 godina i također živi u Đurđinu, a njihova sestra Rozalija (udana Gabrić), koja se ne spominje u tekstu, ima 72 godine i živi u Subotici. 
Braća s fotografije Geza i Blaško s ponosom ističu da su vjerni čitatelji Hrvatske riječi i da ju čitaju od početka tiskanja 2002. godine. 
 

Uvodnik

Tjedni komentar

Tik – tak

Nema promjene političke paradigme bez aktivnih građana

Vijesti