Najave događanja

NASLOVNICA

Kad pokojnici pričaju...

14.07.2017 00:00, Rubrika: Preporuke iz prve ruke, Broj: 743

Ima tome već više godina otkako turistički djelatnici, napose oni u manjim sredinama – u želji da »prošire ponudu« – smišljaju razne načine da privuku gosta. Pod pojmom »aktivnog odmora« nude mu pješačenje u prirodi, posjet nekoj znamenitoj špilji, vožnju biciklom, jahanje... Rijetki su, međutim, oni koji se – čak i u najpoznatijim turističkim mekama – u svoju ponudu sjete uvrstiti jedan detalj koji ima sve značajke »bazične kulture« kao neprekinute civilizacijske tečevine. To je, naravno, odlazak na groblje.
 
Poznata i zatrta imena
 
Čak i u jednoj ponudama prebogatoj Budimpešti turist će prije biti upućen na rimske iskopine Aquincuma nego li na centralno groblje Kerepesi, a posjet Centralnom groblju u Srijemskoj Mitrovici u debeloj je hladovini »prvospominjane« Carske palače, također iz rimskoga doba. Kao da svatko od njih kao vječnog stanara mora imati jednog Berlioza ili Dumasa, poput Monmartrea u Parizu, recimo, ili kao da mora biti uređeno poput onog u Varaždinu, pa da dobije svoje mjesto u bedekeru.
A upravo »stanovnici« groblja, i to svi odreda, itekako mogu biti zanimljivi mentalno aktivnim osobama. Oni, naime, svojim imenima i prezimenima otkrivaju tko je, kada i gdje živio i prije no što smo rođeni, i na taj nam način daju priliku za najvjerodostojniju usporedbu prošlosti i sadašnjosti. Rijetki će čitatelj Hrvatske riječi, primjerice, reći da mu je poznato kako mađarsko mjesto Mélykút, sa svojih oko 6.000 stanovnika, ima čak tri groblja (!), što je tek upola u odnosu na 16-17 puta veću Suboticu. A ta su groblja jedan od živih svjedoka kako se – recimo na primjeru prezimena Mikó (Miković) – odvijala nasilna asimilacija (pomađarivanje) tamošnjeg hrvatskog življa u mjeri da mu se i nakon smrti izgubi svaki trag. »Blaži« primjer ovog dijela priče možete naći recimo u Čikeriji, s mađarske strane, na tek dva kilometra od Vojvodine. Hrvatskih prezimena na tom groblju, i to u izvornom obliku, ima dosta, ali će vam dva detalja otkriti isti proces koji je tako očit u Mélykútu: kako vrijeme teče, sve je više mađarskih prezimena, te isključivo mađarski govor na ulicama danas. Isto to, samo u obrnutom smjeru, mogli bi reći i Mađari nakon posjeta groblja u Tavankutu: mnoga njihova prezimena »pobunjevčena« su, a o mađarskom u svakodnevnom govoru slično je kao i nekoliko kilometara dalje s druge strane granice.
 
Bizarno i strašno
 
Sličnosti ove vrste mogu se pronaći i po nekoliko stotina kilometara od Subotice, po cijeloj Dalmatinskoj zagori, Hercegovini, Liki... Pa čak, recimo, i u Makarskoj. Na tamošnjem groblju, naime, ne manjkaju prezimena na kakva ćete redovito naići na Bajskom, Kerskom ili Senćanskom groblju u Subotici: Matković, Vuković, Mamužić, Čović... samo su neka od njih. A naići ćete i na bizarne primjere vječne ljubavi poput jednog pokojnog navijača majstora s mora koji je grb voljenog kluba utisnuo i na nadgrobnu ploču, živo (zapravo, smrtno) na taj način svjedočeći kako »Hajduk živi vječno«.
Odete li u poznata, ali mala mjesta kao što su cistercijanski samostani iz XII. stoljeća u Heiligenkreuzu (Austrija) ili onaj u Stični (Slovenija), osim lokalnih prezimena na tamošnjim grobljima, naići ćete i na pravu aleju znamenitih ljudi koji su vezani uz ovaj red, pokopanih u okviru samostana. Kriju, na žalost, groblja i mnogo tužnije sudbine od »uobičajenih«. Nekoć su u Subotici, recimo, postojala dječja groblja kao zasebna u okviru »velikog«. Danas, međutim, u najboljem slučaju tek gusti korov prekriva vječne kuće malenih anđela koji život na ovom svijetu nisu redovno ni upoznali.
A što tek reći o onima koja su nastala iz prijeke nužde, gotovo preko noći? Skoro svaki posjetitelj Sarajeva, čak i da ciljano tamo ide, prvo će se susresti s novim grobljem gotovo u samom njegovom centru, pa tek onda stići na gradsko groblje na Koševu. E, to mezarje, nastalo nedaleko Vječne vatre, svjedok je tragične sudbine Sarajeva, jer su na njemu pokopani mnogi mladići, gotovo djeca, od svojih 16, 17, 18... 23-24 godine kao žrtve stradanja ovog grada u ne tako davnom ratu na ovim prostorima. O tome kakav je osjećaj posjetiti Ovčaru ili Srebrenicu najbolje mogu svjedočiti oni koji su vidjeli majke kraj tamošnjih grobova svojih sinova.
Ali... zaključimo ipak ovu tužnu priču malo vedrijim notama. Recimo da ste u apartmanu u Svetoj Nedilji, hladno je i oblačno. Umjesto da zbog nemogućnosti kupanja u moru odete do Hvara, Starog Grada ili Jelse, preporučamo vam da se prije toga popnete do tog malog mjesta, gdje će vas u njegovom podnožju sačekati groblje. A na njemu... Vidjet ćete koliko je Plenkovića.
 

Uvodnik

Tjedni komentar

Glasovanje nogama

Ono što nisu učinile ratne devedesete, učinit će, po svemu sudeći vrijeme produljene tranzicije

Vijesti