Najave događanja

NASLOVNICA

Sijač i sjeme

14.07.2017 00:00, Rubrika: Meditacija, Broj: 743

Isusov nauk, kao i sama njegova osoba izazivali su zanimanje kod ljudi. Mnogi su mu prilazili iz znatiželje, neki jer su stvarno željeli slušati njegovo poučavanje, neki su odlazili čuti jer možda nisu u tom trenutku imali što drugo raditi. Tako su ljudi potaknuti raznim vrstama motivacije prilazili Isusu, pa je samim tim i njegova riječ donosila različit plod u njihovim srcima. O tome govori i prispodoba o sijaču, koju pred nas stavlja liturgija petnaeste nedjelje kroz godinu (usp. Mt 13, 1-23).
 
Različite vrsta tla
 
Znamo iz svakodnevnog života da sijač ne baca sjeme bilo gdje, nego bira zemlju i priprema je zato što želi da mu svako sjeme donese rod. Bacanje sjemena nepažljivo, tako da pada bilo gdje, je razbacivanje i nemar, te ni jedan pravi sijač ne čini tako. No, čitamo da Isusov sijač radi suprotno. Njegovog sjemena ima i pored puta i u korovu i na kamenu. Dakle, on svoje sjeme razbacuje posvuda, čak i tamo gdje ni jedan drugi zemljoradnik ne bi sijao.
Sijanje je početak nečeg, a to što se treba dogoditi nakon bacanja sjemena nije u rukama sijača; zato on ne odbacuje ni jednu vrstu tla, nego svakoj daje šansu da donese svoje plodove. Tako i Isus sije svoju riječ. On je znao da mnoštvo koje ga okružuje nije sastavljeno samo od onih koji ga uistinu žele čuti i u život provesti ono što će im govoriti. Znao je da su ljudi pokrenuti različitim razlozima došli pred njega, te da će tako i u njihovim srcima na različite načine odjeknuti ono što će im on reći. Znao je i da svatko od njih dolazi iz nekih specifičnih životnih okolnosti, da imaju različite stilove života i interese, pa će tako i na različite načine prihvatiti ono što će od njega čuti.
I danas ljudi potaknuti raznovrsnim razlozima dolaze slušati Kristovu riječ. Ima onih koji dolaze iz radoznalosti, onih koji dolaze iz običaja, ali i onih koji se tom riječju hrane i žele donositi njezine plodove. Kao i nekada, Isus i danas vidi sve naše motivacije, našu iskrenost i želju da ga slušamo, ali kao ni onda, tako ni danas ne pravi selekcije, nego sije riječ na različite vrste tla, odnosno u različita srca. Isusova riječ je djelovanje koje podrazumijeva uvijek novi početak. Zato je on naviještao, susretao ljude i nije smatrao da bi bilo tko trebao biti izuzet iz logike sijanja riječi i njenog slušanja. Davao je i daje do danas svakom priliku da izađe iz sebe, da pobijedi strahove i predrasude, da se ne zaustavi na kratkom oduševljenju, nego da postane plodno tlo za riječ koju će Isus u njegovo srce posijati.
 
Donijeti plod
 
Prispodoba o sijaču govori nam da Isus svakome daje iste mogućnosti, poštujući svakog u njegovoj različitosti i sposobnostima. Nitko nije unaprijed određen da ne bude dobro tlo za posijanu riječ. Božja riječ dolazi u naš život kojeg čine različite žalosti i radosti, problemi, brige, ali i uspjesi, prijateljstva i razočaranja. No, nemogućnost da posijano sjeme Božje riječi donese očekivani plod dolazi od Zloga. Da tako destruktivno djeluje na naše primanje posijane Božje riječi, mi mu omogućujemo jer stalno mislimo da je Božje kraljevstvo negdje daleko, izvan našeg dosega, te da nam je nemoguće ostvariti ga. A ono je ustvari povezano isključivo s onim što se sada i ovdje događa, povezano je s našim životom. Kada to shvatimo i u skladu s tim počnemo živjeti, postat ćemo plodno tlo.
Mnoštvo koje se okupilo oko Isusa i slušalo ga nije ovo shvaćalo, nije bilo spremno vidjeti da je njegov govor i njihovo slušanje drama prihvaćanja ili odbijanja Božjeg kraljevstva. Nisu shvatili da samo o njima ovisi kako će se u njihovim srcima primiti Kristova riječ, te da je ono što slušaju zapravo poziv da počnu djelovati za Božje kraljevstvo koje je već sada i ovdje.
Svi smo pozvani vjerovati u njegovo kraljevstvo, za njega raditi već od sad, ako nismo počeli prije, te biti plodno tlo, ali i sijači. To zahtijeva našu spremnost za stalno nove početke i nova djelovanja ispunjena Kristovom blizinom od koje dobivamo snagu za ustrajnost.
Kristova riječ davno je posijana u naše srce, tako nam je dao šansu i iskazao povjerenje. Životne prilike su nas možda vodile nekim stranputicama te posijana riječ nije do sada mogla dati ploda. No, vrijeme je da shvatimo da nam je darovana, da ju smjestimo u središte svog života i da, slušajući njen odjek u svom srcu, počnemo donositi plodove, živjeći sada, u ovom vremenu, za vječnost koja nas čeka.

Uvodnik

Tjedni uvodnik – Tjedni uvodnik

Smjer

O tome kako su mjerodavna tijela reagirala na zahtjeve manjinskih predstavnika pisati u sljedećim brojevima

Vijesti