Najave događanja

NASLOVNICA

Tu ni molitva ne pomaže

04.08.2017 00:00, Rubrika: Tema, Broj: 746
Suša kao nepogoda koja ciklično pogađa ratare

Ima tako pojava na koje običan čovjek ne može utjecati, a reakcija poput pisanja o njima praktički se svodi na djelotvornost svete vode: niti pomaže, niti odmaže. Jedna od takvih pojava, bar kada je riječ o ratarstvu na našim prostorima, svakako je suša, koja sve više poprima ciklične značajke. Sjetimo se samo 2000., pa 2003., 2007., katastrofalne 2012. i ove, pa ćemo se uvjeriti da »kanikule«, tropski dani i slične vrele nedaće svako malo pa poharaju ili prepolove (u)rod proljetnih usjeva.
Kada već tu (za sada) ne možemo ništa, pokušajmo makar dijagnosticirati stanje na terenu i pozabaviti se omiljenom nam temom (ne samo kada je o poljoprivredi riječ) »što bi bilo kad bi bilo«. No, pođimo redom.
 
Rodnost crtana oblakom
 
Direktor Poljoprivredne stručne službe u Subotici Damir Varga potvrđuje za Hrvatsku riječ da se proizvodna 2017. godina već sada može okarakterizirati kao sušna. Za to kao primjer navodi nedostatak vlage koji konstantno prati usjeve u ovoj godini:
»Zimske padaline su bile na nivou 50 posto u odnosu na višegodišnji prosjek, a što se tiče temperatura ovoga ljeta, do sada smo imali tri toplotna vala i upravo svjedočimo četvrtom, možda i najintenzivnijem.«
I one prorijeđene padaline ovoga ljeta, kaže Varga, više su bile lokalnog karaktera, što određuje i različito stanje i sliku usjeva na teritoriju sjevera Bačke. Drugim riječima, tamo gdje je bilo padalina, ratari mogu očekivati prinose kao i lani, dok će na njivama koje je kiša redovito zaobilazila oni biti znatno umanjeni, što se posebno odnosi na soju. Osim suše, Varga navodi i neizravne razloge koji su dodatno pridonijeli umanjenju roda:
»Kasno zasijani hibridi kukuruza, tamo gdje nije bilo padalina, loše su se oplodili; formiran je manji klip, tako da se tu ne mogu očekivati prinosi već od tri do četiri tone po hektaru. S druge strane, imamo lokaliteta gdje će prinosi biti i osam do devet tona po hektaru, a na najvećem dijelu prinos će se u prosjeku kretati između pet i šest tona po hektaru.«
Kada je riječ o suncokretu, on je (očekivano) najbolje podnio sušno vrijeme, ali će i kod njega biti umanjenje prinosa. Ilustracije radi, višegodišnji prosjek ove uljarice u subotičkom ataru iznosi oko 3,3 tone po hektaru, dok će ove godine, prema riječima sugovornika, on iznositi oko 2,7 tona na istoj površini. Kako smo već napomenuli, najgore je prošla soja. Vargina predviđanja, kada je o ovoj kulturi riječ, ni u kom pogledu nisu optimistična:
»Soja je u subotičkom ataru prošle godine ostvarila prosječan prinos od oko tri i pol tone po hektaru, dok će ove on biti prepolovljen i iznosit će oko 1,7 tona. Razlog ovakvom umanjenju je što su soju tijekom cvjetanja konstantno pratili višednevni toplotni valovi tako da je formiran manji broj mahuna, a četvrti toplotni val stigao je ovih dana. To je kritično razdoblje, jer soja tada naliva i ove vrućine će ubrzati njezino zrenje, jer će doći do sušenja donjeg lista. Sve to rezultirat će manjom masom zrna, a samim tim i urodom.«
Kao i kod kišovitih, niti kod sušnih razdoblja bolesti biljaka nisu neuobičajena pojava. Ipak, kako sugovornik navodi, za razliku od Srijema i južne Bačke, u okolici Subotice nije zabilježena značajnija pojava crvenog pauka na soji, dok je suncokret najvećim dijelom zdrav. Najzanimljivije je, svakako, stanje kukuruza, ne samo zbog toga što je ovo dominantna ratarska kultura kod nas, nego i zbog jedne druge nedaće koja se pojavila upravo nakon katastrofalne suše 2012. Riječ je, naravno, o aflatoksinu:
 
Skromno, ali zdravo
 
»Primjetna je pojava mehuraste gari, što je uobičajeno za kukuruz u stresnim uvjetima. To ne samo da će smanjiti prinos nego je i nutritivna vrijednost takvog klipa slabija. Što se aflatoksina tiče, za sada ga nema iako je preuranjeno o tome govoriti. U svakom slučaju, evidentno je da ga neće biti u postotku u kom je zabilježen prije pet godina tako da možemo očekivati da će, ako ništa drugo, kukuruz biti zdrav i da će se moći koristiti za stočnu ishranu, odnosno moći će ići za izvoz.«
Za kukuruz je, osim navedenih faktora, svakako bitna i gustina sjetve. Varga kaže da je stanje ove kulture bolje na parcelama gdje su biljke posijane na većem razmaku, napose tamo gdje nije bilo padalina, a razloga za to je jednostavan: veći broj biljaka na jedinici površine zahtijeva i više vode (koje nije bilo, bar ne dovoljno).
Ali, u usporedbi s drugim sredinama u Vojvodini, ratari na sjeveru Bačke još mogu biti i zadovoljni. Iako ističe da nema cjelovit uvid, Varga kaže kako je prema njegovim informacijama najgore stanje u središnjem Banatu i u dijelovima Srijema, napose na potezu od Novog Miloševa do Novog Bečeja i oko Rume, gdje nije bilo padalina. Kao primjer za to on navodi da će rod soje u tom dijelu Srijema biti oko pet-šest tona po hektaru (tri puta manje nego u prepolovljenom rodu u Subotici!), a prema svjedočenjima poljoprivrednika koji su bili u srednjem Banatu kombajni ove godine neće morati ni ulaziti u njive pod kukuruzom!
Što se tuče tiče, ona je kao kiša: ledonosnih oblaka je bilo prema Čikeriji i Šupljaku, ali, na sreću, to su bile lokalne pojave slabijeg intenziteta koje ni tamo nisu ostavile veće posljedice. Zapravo, i to što je bilo, kaže sugovornik, bilo je na jesenskim usjevima.
 
Prije upotrebe razmisliti
 
Iako je i laicima poznato da smo kao zemlja na začelju Europe kada je riječ o površinama koje se navodnjavaju, te da država posljednjih godina ulaže veća sredstva za te namjene (krediti za poljoprivrednike pod povoljnim uvjetima), Varga kaže da ni ova mjera ne mora uvijek biti rješenje, ne samo kada je riječ o velikim parcelama nego i o drugim uvjetima koji trebaju biti ispunjeni:
»Ova priča se uvijek intenzivira kada je godina sušna. Nesporno je da navodnjavanje pozitivno utječe na prinos, ali je kod ove mjere najveći problem nivo dostupne vode. Posve je opravdano navodnjavati tamo gdje postoji kanalska mreža ili bar postoji mogućnost pokretanja agregata električnom strujom s redovne mreže ili pak preko solarnih panela. Pri tomu ne treba zaboraviti niti na ekonomski moment, jer je svakako najskuplja varijanta navodnjavanje putem agregata na dizel. Osim što nije jeftina, navodnjavanje je i stručna mjera. Prije svega, o navodnjavanju ne možemo govoriti bez uporabe stajnjaka, jer bez gnojidbe dolazi do laganog ali sigurnog upropaštavanja zemljišta. A poznato je u kakvom smo stanju i kada je riječ o stočarstvu. Iz navedenih razloga itekako treba biti oprezan prilikom korištenja ove mjere.«
Kada je riječ o ostalim poljoprivrednim granama: vinogradarstvu, voćarstvu i poglavito povrtlarstvu, suša već odavno nije tema kao u ratarstvu. Naime, baviti se ozbiljnom proizvodnjom povrća ili voća bez redovitog navodnjavanja jednostavno nije moguće. Mnogo veći problem od nedostatka padalina kod voća i povrća izazivaju ožegotine i bolesti koje se javljaju u ovakvim razdobljima. U prvom slučaju mreže (koje štite i od tuče) igraju veoma značajnu ulogu, a u drugom primjena odgovarajućih agrotehničkih i zaštitnih mjera, odnosno slušanje savjeta stručnjaka.
Kod ratarstva, kako smo vidjeli, najefikasniji lijek još je uvijek – molitva!

Uvodnik

Tjedni komenatar

Umjereni optimizam

Nije to jedina nerealizirana preporuka s prethodnih sjednica MMO-a

Vijesti