Najave događanja

NASLOVNICA

Kako provodite ljeto u Vojvodini?

11.08.2017 00:00, Rubrika: Pitanje tjedna, Broj: 747

Željko Šeremešić, 
Monoštor
Pitanje za razmišljanje
 
Ostao sam zatečen, ovo je pitanje za malo dublje razmišljanje. Došla su teška vremena i što da se zavaravamo: mnogi od nas zbog mizernih plaća nisu u stanju priuštiti si pristojno ljetovanje ili zimovanje. Istina, mnogi se zadužuju, priušte si godišnji odmor na kredit. Sve je to lijepo: odeš na putovanje, provedeš se, ali već od početka otplate obroka nastaju teški problemi. Inače, naša Vojvodina nam pruža puno sadržaja koji bi nam mogli ispuniti ljeto. Ukoliko bi čovjek želio, a materijalne mogućnosti mu dopuštale, mogao bi obići mnoge manifestacije širom Pokrajine, od Bodrog festa  u mojem Monoštoru, do Grožđebala u Sonti. Da ne govorim o Paliću, Srebrnom jezeru, Fruškoj gori, Gornjem Podunavlju, nizu gradova s jedinstvenom arhitekturom. U bilo kojem dijelu Vojvodine zanimaciju za sebe našli bi i lovci i ribolovci i strastveni foto-amateri. Ne mogu trenutačno ni pobrojati brojne oaze netaknute prirode, oaze mira i tišine, koje bi nam svima bile najbolji lijek za dušu. Ma, jednostavno, cijela Vojvodina je ljepota za sebe. Stoga mi je i mučno razmišljati o svim njezinim ljepotama, jer sam bolno svjestan nemogućnosti obilaska destinacija koje bih od sveg srca želio obići,  a vjerujte, sve su u Vojvodini. Sve češće sebe hvatam u razmišljanju kako bi najjednostavnije bilo iskoristiti godišnji odmor za odlazak na rad u Njemačku, pronaći mjesto u kojem bi se moglo pristojno živjeti od svojega rada i razmišljati o trajnom preseljenju. 
I. A.
 
Viktor Feher, 
Sonta
Dunav je moje more
 
Mnogi ne vjeruju, ali Vojvodina je pravo turističko blago. Radeći kao profesionalni vozač, prokrstario sam ju svojim FAP-om od Kelebije do Zemuna i od Apatina do Bele Crkve. Nagledao sam se njezinih ljepota i da poživim još tri života, ne bih nigdje dalje putovao. Gledam svoju unučad, na školske ekskurzije vode ih južno od Dunava i Save, preskačući sve ovo što im je nadomak, a što vjerojatno nikada neće ni vidjeti uživo. Meni su u najljepšim sjećanjima ostale brojne čarde, s nezaobilaznim tamburašima i ribljim delicijama. Svakom bih preporučio da makar jedanput kuša riblji paprikaš koji se kuha u podunavskim mjestima, najbolji je na potezu od Bezdana do Bogojeva. Trebalo bi kušati i šarana na rašljama, najbolji se priprema u Monoštoru. No, ograničavam se samo na »trebalo bi«. Najljepše i najlagodnije godine su prošle, supruga i ja već poprilično pobolijevamo, mirovine su nam žalosno male, pa baš i ne možemo sebi priuštiti neka velika turistička putovanja. Osobno, oduvijek sam bio strastveni lovac, a Vojvodina je bila prepuna bogatih lovnih terena. Batalio sam i taj sport, opet iz zdravstvenih razloga. Ostao mi je samo Dunav i par salaša na kojima sam uvijek dobrodošao. U ovim godinama za mene je to i dovoljno. Nisam ribič, ali Dunav je ostao moje more i drugo mi nije potrebno. Na njegovim obalama se najljepše opustim s prijateljima. Uvijek se tu nađe netko vičan svirci, pa malo zapjevamo, malo gucnemo, skuhamo koji kotlić i što bi više i bolje? 
I. A.
 
Žarko Dekan, 
Vukovar
Dobar provod na salašima
 
Rodom sam iz Sonte, a igrom slučaja više ne živim u Vojvodini. Ljubav prema supruzi Vedrani odvela me je preko Dunava, u Vukovar, gdje smo izgradili svoje obiteljsko gnijezdo. Kako su mi roditelji, te brat i sestra sa svojim obiteljima ostali u Sonti, ovdje smo česti gosti. Ljeto u Vojvodini može se provesti vrlo lijepo i vrlo ugodno. Na području Pokrajine ima bezbroj destinacija koje pružaju maksimalnu zanimaciju i razonodu, kako za odrasle tako i za djecu svih dobi. Brojni vodotoci kojima je Vojvodina ispresijecana, idealni su za ribolov, kampiranje, kupanje, a cijelo Podunavlje fantastičan je teren za ljubitelje lova. Dunav i njegovi rukavci vrlo su pogodni za plovidbu čamcima i turistima pružaju pravi vizualni užitak u nepatvorenoj divljini iz nekih davno prohujalih vremena. Koliko vidim, u Vojvodini je posljednjih godina vrlo prisutan i trend revitalizacije starih i gradnje novih salaša. Svaki od njih lijep je na svoj način, a na svakom se može organizirati dobar provod i druženje, napraviti štimung za sjećanje. To znam iz vlastitoga iskustva, jer i sami puno vremena provodimo na prekrasnom obiteljskom salašu u dijelu sonćanskoga atara u neposrednoj blizini Dunava. Kako nam je Vojvodina blizu, čim ulovimo koji slobodan dan, dolazimo na ovu stranu Dunava. Sve slobodno vrijeme provodimo na salašu, a koliko vidim i naša djeca su se zarazila ovim načinom života. To me raduje, jer me najljepše opušta i sama pomisao na Vojvodinu.
I. A.  

Uvodnik

Tjedni komentar

Glasovanje nogama

Ono što nisu učinile ratne devedesete, učinit će, po svemu sudeći vrijeme produljene tranzicije

Vijesti