Najave događanja

NASLOVNICA

Svatovi o kojima će Monoštor još dugo divaniti

08.09.2017 00:00, Rubrika: Širom Vojvodine, Broj: 751
Pola stoljeća zajedničkog života Eve i Petra Pašića

Svatovi u selima, gdje su ljudi još uvijek ostali vezani, upućeni jedni na druge, obično su događaj o kome se priča tjednima prije i tjednima poslije. Ali o jednim svatovima pričat će se duže od tih nekoliko tjedana. I to ne samo u Monoštoru već od Aranđelovca do Dubrovnika. A kako i ne bi. Bili su to svatovi kakvih u Monoštoru do sada nije bilo. Da ne griješimo, nisu to baš bili pravi svatovi, već proslava pol stoljeća zajedničkog bračnog života, ali oni neupućeni lako su mogli pomisliti da su to izistinski svatovi. Tu su mladenci u fijakeru, misa u crkvi, čauši (djeveri), kumovi, gosti, bakanzoši, mladenačka torta i još puno toga što spada u jedne svatove. A mladenka i mladoženja Eva i Petar Pašić. Pol stoljeća zajedničkog života obilježili su, zahvaljujući svojim kćerkama Ružici i Jelici, svatovima koji su, kako kaže mladoženja, bili i veći i ljepši nego oni prije 50 godina.
 
Ljepše nego prije 50 godina
 
Nije da teta Eva i čika Pera nisu htjeli obilježiti tako važnu obljetnicu, ali mislili su da to bude jedna večera za obitelj, prijatelje i mlade članove KUD-a Hrvata Bodrog. Ali da sve neće biti baš kako su zamislili, vidjeli su kada su svatovi umjesto u Domu kulture, gdje su ih pozvali, stigli kod njih doma. I ne samo svatovi već i fijaker s čaušima, u koje su se prerušile njihove cure Ružica i Jelica. Dileme nije bilo: u sve su se one umiješale i mladenci se više ništa ne pitaju. Kao da su pročitale misli i želje tete Eve, koja je željela da je tog važnog dana fijaker odveze u Dom kulture gdje je trebala biti, kako su ona i njen đuvegija planirali: samo jedna večera. I jeste ih fijaker odvezao, ali ne u dom već u crkvu. 
»E to u crkvi je bilo nešto nezaboravno. Kao da smo pravi mladenci. Dok smo ulazili u crkvu cure su pjevale, mladenku je vodio kum, isto onaj koji je bio i prije pol stoljeća, svećenik je održao prigodnu pridiku, crkva puna svijeta, ispred crkve bakanzoši«, pričaju nam teta Eva i čika Pera nekoliko dana poslije svatova. 
I da ne zaboravimo: mladenka je bila odjevena po šokački, istina malo drugačije od prave šokačke mladenke, jer nije imala punu glavu i bilu s gukama pregaču, a ostalo je sve bilo kao u prave mladenke, pa i nezaobilazna crvena suknja. Imala je mladenka, kako i priliči, buket. A za njega su se otimale sve cure u svatovima, jer ona koja uhvati buket bit će sljedeća mladenka. Okićeni su bili i svatovi, jer Bože moj, kakvi bi to svatovi bili bez ružmarina? A kakvi bi svatovi bili i bez mladenkinog plesa u ponoć? Otimali su se gosti za mladenku i kitili je »šiškama« (nanizane novčanice koje se kače na mladu). 
»Oko mene gužva kao da sam prava mladenka, otimaju se tko će plesati, a ja mislim gdje mi je đuvegija da me izbavi«, kroz smijeh priča teta Eva. 
Kušali su prvo mladenci, pa i ostali gosti, i mladenačku tortu, onu na nekoliko katova, veselili se, igrali i pjevali, kažu do četiru ujutru. 
»Ljepše je bilo nego u našim pravim svatovima prije 50 godina. Tada smo svatove pravili u šatoru u dvorišu kuće, a kiša je padala cijelu večer. Onda možete misliti kako je bilo«, kaže čika Pera i još dodaje da su sada u svatovima imali i više gostiju – bez glazbe 125, a bakanzoše nisu ni brojali. 
»Mi smo planirali jednu zabavu s 40-50 ljudi. Najviše nam je bilo stalo zbog naših mlađih članova Bodroga koji su nas, najstarije u udruzi, tako lijepo prihvatili i kojima smo se htjeli odužiti. A umjesto zabave, ispali to pravi svatovi. Već sutradan zvali su nas gosti iz svatova da se zahvale, jer se skoro nisu tako dobro proveli«, kaže teta Eva.
 
A sve je počelo na jednoj igranki
 
Iza Eve i Petra je 50 godina zajedničkog života. Ono na što su posebice ponositi su kćerke Ružica Marijanović i Jelica Đipanov. Ponositi su naši mladenci i kao baka i djed Gorana, Dalibora, Anje i Ivane. Slažu se da je prvih 50 godina njihovog zajedničkog života brzo prošlo. 
»Malo ovih današnjih mladih će doživjeti 50 godina braka. Oni koji se uzmu ne izdrže dugo u braku, a drugi se opet žene i udaju poslije 30-te«, kaže teta Eva koja je s 21 godinom bila već udana žena. 
Nije ništa bio stariji i mladoženja, tek su mu bile 22, a već je postao glava obitelji.
A cijele ove priče možda ne bi bilo da prije 50 i više godina čika Pera nije bio uporan da na jednoj igranki igra s mladom Evom, kako kaže curom u žutom, drečavom džemperu. 
»Kartali smo se moj drugar i ja i dogovor je bio tko pobijedi na kartama pleše s curom u žutom džemperu. Na moju nesreću pobijedio je on i cijelo poslije podne plesao je s Evom. Kada smo se nevečer vratili na večernju igranku, više nije moglo tako. Cura u žutom, drečavom džemperu igrala je samo sa mnom. Tako je počelo«, prisjeća se čika Pera prvih koraka na putu kojim on i njegova Eva zajednički koračaju 50 godina.
Ono što sada čeka mladence je bračno putovanje. Primjereno godinama – u banju. Dar je to rodice Jelice. Ipak, medeni mjesec će malo pričekati, jer je dan poslije svatova mladenka ozlijedila nogu. 

Uvodnik

Tjedni komentar

Glasovanje nogama

Ono što nisu učinile ratne devedesete, učinit će, po svemu sudeći vrijeme produljene tranzicije

Vijesti