Najave događanja

NASLOVNICA

Pomjerajmo stvari ka boljem!

06.10.2017 00:00, Rubrika: Stav, Broj: 755

Godine 2002. Hrvati u Republici Srbiji su dobili status nacionalne manjine i s tim statusom jednu važnu instituciju – HNV. Hrvatsko nacionalno vijeće, prestrašno zvuči. Ne znaju baš svi čemu to točno služi i što se događa unutra, ali u narodu je dobilo ulogu bez koje možda do danas kao manjina ne bismo ni opstali.
Za opstanak svakog pojedinca jako je važno organizirati život, pojednostaviti ga, što najčešće znači na temelju informacija kojima raspolažemo uklopiti svijet u vlastitu sliku. A sve što se događa oko nas podijeliti u dvije košare: za ovakvu sudbinu sam kriv sam ili netko drugi je odgovoran za sve. Najveći broj ljudi je preuzauzet, nažalost nametnutim (od nas ili drugih?!) tempom života i raditi detaljniji elaborat, introspekciju i analizu svake pojedine situacije – imati njezinu realnu sliku – ne uspijeva uvijek, te većina ljudi često ne može u potpunosti sagledati istinu da je život težak i izuzetno složen. Umjesto toga gotovo sve pojednostavljuju na mjeru vlastitih, subjektivnih procjena i stalno se tuže, suptilno ili glasno, na velike probleme, teret na leđima i životne teškoće, kao da je život inače lak ili bi takav trebao biti. Glasno ili suptilno izražavaju svoju uvjerenost da su njihove teškoće jedinstvene i pripadaju kategoriji onih koje nikoga ne bi trebale snaći, a koje su ipak snašle njih ili njihovu obitelj, narod a ne nekog drugog.
Život teškim, među ostalim, čini i činjenica da je postupak suočavanja s problemima i njihovim rješenjima bolan. Problemi, ovisno o svojoj prirodi, u nama bude frustraciju, žalost, tugu, osamljenost, osjećaj krivnje, žaljenje, ljutnju, strah, tjeskobu, zabrinutost ili očaj. Ti osjećaji imaju mahom negativne konotacije i čine se neugodnim, često jednako bolni kao fizička bol, katkada čak i ona najgora, najteža. Zapravo, događaje i sukobe koji nam se u životu javljaju i nazivamo problemima baš zbog boli koju u nama izazovu.
A problema našem narodu – Hrvatima u Vojvodini, na ovim prostorima, sa sigurnošću možemo tvrditi, nije nedostajalo. Kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti, ali zacijelo da će tako biti još sigurno neko određeno vrijeme. I što ćemo učiniti? Što nam je činiti? Najprije, osvijestiti procese koji »nam se događaju« ili koje »događamo sebi samima«, konstruktivno se izboriti s boli, umanjiti je u zajedništvu ili… ili ćemo nastaviti olako prebacivati krivnju na nekoga drugog. Recimo, Hrvatsko nacionalno vijeće će nas još dugi niz godina spašavati od vlastite krivice za svoje nečinjenje iskoraka u napretku ili u postizanju vlastito zacrtanih ciljeva? I ne samo to, nego takvu, istina pogrešnu, sliku prenositi drugima, širiti je, nadmetati se skoro u iznošenju optužaba i prijekora i ne libiti se neutemeljene i neistinite optužbe iznositi i u Hrvatskoj riječi… i tako zapravo bježati od vlastite odgovornosti.
Koliko još treba proći vremena da si osvijestimo da HNV nije nikakav biro za zapošljavanje, vreća novaca bez dna, batina za prijestupnike, vrhovni poglavar hrvatske zajednice ili Republike Hrvatske...? Koliko još treba proći vremena da počnemo preuzimati odgovornost i inicijativu za vlastito činjenje? Kada ćemo vlastite spoznajne interese usmjeravati dalje od rekla-kazala izvora prema informacijama koje su cjelovite i istinite?
Tko zna da proračun HNV-a nije dostatan ni za sve plaće uposlenika, a da se istodobno više od polovice novca dobivenog iz državnog proračuna koristi za pomoć obrazovanju, kulturi i informiranju? Otkud 2,2 milijuna dinara da bi roditelji bili oslobođeni kupovine udžbenika? Isprošeno u Hrvatskoj. A tko je od silnih nezadovoljnih i kritičara to učinio? Što mislite otkud se može platiti svaki autobus po najmanje 1.500 eura za ljetovanja? Pisani su projekti. Što mislite koliko ljudi iz hrvatske zajednice piše projekte, nasuprot gledanja u HNV širokim očima u bojazni da bi se netko negdje mogao ugraditi, a mi ostali gladni?
Velikih darova u zajednici smo dobili. Zbog toga trebamo biti sretni. Miljenici smo veći nego što mislimo. Stoga trebamo biti zadovoljni. To što smo preživjeli sve nedaće znak je da Bog nije ravnodušan prema nama. Stoga moramo biti zahvalni.
No, valja nam posvijestiti da život upravo dobiva smisao u procesu suočavanja s problemima i njihovom rješavanju. Problemi su ono što označava razliku između uspjeha i neuspjeha. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo oni ih i stvaraju. Baš zbog problema bi mogli rasti, jer ono što boli poučava. Zašto se toliko opiremo susretu sa sobom i istinom da ne trebamo tražiti uvijek i samo među nama dežurnog krivca za svaku nevolju koja nas je snašla? I zašto povjerujemo kad i sami znamo da neprijatelj ne spava? Štoviše, vidimo da djeluju planski, strateški, osmišljeno, vodeći računa da se slučajno ne okupimo oko istine i zajedništva.
Ukoliko i dalje odlučimo zadržati stare obrasce ponašanja, slobodna sam predložiti da osnujemo novo tijelo. Nekog novog zajedničkog krivca, a oko ovog starog – HNV-a, gdje se stvari zaista vidljivo, opipljivo i brojkama mjerljivo pomiču naprijed u svim područjima neposrednih nadležnosti, okupimo u dobroj vjeri i zdravom povjerenju. Budimo jednostavno pozitivni, konstruktivni i aktivni članovi zajednice – svatko na svom mjestu u strukturi gdje pripada. I pomjerajmo stvari ka boljem! Pri tomu neka nam je svima na umu da onaj tko ljulja barku, ne može istovremeno i veslati.
 

Uvodnik

Tjedni komenatar

Umjereni optimizam

Nije to jedina nerealizirana preporuka s prethodnih sjednica MMO-a

Vijesti