Najave događanja

NASLOVNICA

Crtež kao generator promjena

06.10.2017 00:00, Rubrika: Kultura, Broj: 755

Melinda Šefčić smatra se jednom od nada nove umjetničke scene u Hrvatskoj. Ova rečenica možda ne bi imala toliku težinu da se ne radi o 31-godišnjoj Subotičanki koja živi i radi u Zagrebu. Tamo je stekla i svoju umjetničku naobrazbu: na Akademiji likovnih umjetnosti 2012. diplomirala je slikarstvo u klasi izv. prof. Zoltana Novaka. A upravo ovih dana (25. rujna) na istoj je školi i doktorirala pod mentorstvom izv. prof. Svjetlana Junakovića. 
Izlagala je samostalno i skupno, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Sudjelovala je i na brojnim umjetničkim festivalima i rezidencijalnim programima. Među ostalim, organizatorica je i moderatorica umjetničkog projekta C.R.T.A. od 2010. godine, a bavi se i art terapijom. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. 
 
Radovi koji pročišćuju
 
Iako svestrana, Šefčić je kao vizualna umjetnica najprepoznatljivija po svojim koloritom bogatim crtežima »duhovnih maski«, neobičnih bića i životinja.
»Stilski jezik kojim se služim odlikuje se čistim grafizmom i pointilizmom. Sama ideja i zamisao su ti koji određuju formu, tehniku i površinu budućeg rada. Također se to odnosi i na bića koja stvaram te životinje koje intuitivno odabirem za svoj rad. Svi ti likovi, odnosno bića i simbolički prikazi, imaju totemsko značenje, oni utjelovljuju i emitiraju duhovnost izazivajući poštovanje, baš poput totema zaštitnika. U radu veliki naglasak stavljam na tu različitost unutar jedinstvenosti. Težnja mi je potaknuti promatrača na asocijativnost, širenje i bogaćenje vizualne percepcije i vlastitog doživljaja kreativnosti. Ono što me odlikuje i nadahnjuje u radu je upravo taj poriv za stvaralaštvom, sloboda duha, bezvremena plovidba po površini papira i platna, neograničenost i nesputanost, mir i tišina, nepredvidivost i uzvišenost osjećaja. Kreativno otpuštanje emocija u formi umjetničkog djela smatram bitnom stavkom svog rada i bivanja, jer mi doprinosi osobnom pročišćenju i izrastanju«, kaže ona.
 
Aktivna i prepoznata
 
Dosad je imala desetak samostalih te sudjelovala na oko 40 skupnih izložaba. 
»U Hrvatskoj, pretežito u Zagrebu, u protekle četiri godine redovito izlažem. Imala sam samostalnu izložbu u Nizozemskoj u sklopu TEFAF festivala u Masstrichtu, prije toga u Poljskoj, Italiji. Što se grupnih izložbi tiče, tu je 33. Salon mladih, ali i druge izložbe u Hrvatskoj kao i u svijetu, od Indije, Grčke, Italije, Njemačke, Portugala, SAD-a… što mi je doprinijelo i nekoj internacionalnoj vidljivosti«, kaže umjetnica.
Nakon sudjelovanja na lanjskom Salonu mladih, u više tekstova apostrofirana je kao nova nada umjetničke scene u Hrvatskoj. Pohvale u medijima komentira na sljedeći način: 
»Služim se svojim životnim datostima, dano mi je stvarati, baviti se umjetnošću i istraživačkim radom te raditi s ljudima i za njih. Smatram se angažiranom umjetnicom, koja je izuzetno aktivna na sceni. Rekla bih kako se sve događa po nekoj zasluzi, glede uloženog angažmana i vjere u to što radimo.«
 
Art terapija
 
Bavi se i primijenjenom art terapijom, radeći s djecom. Ove je godine koordinirala EU projekt CreArt pod nazivom Estetizacija i Re-humanizacija Javnog prostora: Umjetnost kao terapija, u sklopu kojega je oslikano šest zidova u zagrebačkoj bolnici Rebro. U sklopu projekta održan je i znanstveni skup na istu temu. 
»Art terapija je oblik psihoterapije te se temelji na ideji da se osobine pojedinaca odražavaju u njihovim likovnim radovima, te da stvaralački proces može biti sredstvo izražavanja i terapijske komunikacije. Izuzetno je pogodan u radu s djecom. Četiri sam godine radila istraživački rad Likovna umjetnost kao terapija. U sklopu tog istraživačkog razdoblja završila sam edukaciju iz preventivnog grupnog rada s djecom te sam tri godine aktivno bila uključena u rad s djecom osnovnoškolske dobi. Glavni cilj istraživanja bio je ispitati ulogu crteža kao generatora procesa promjena i osobne refleksije u umjetničkom izražavanju djece te kako se taj cjelokupni rad reflektira i iščitava u mom stvaralaštvu«, objašnjava Šefčić.
I njezin doktorat ima veze s art terapijom, a u praktičnom dijelu rezultirao je muralom dimenzija 7 x 1,5 metara u KBC Rebro u Zagrebu. 
»Moja je doktorska disertacija posvećena umjetničkom istraživanju vrijednosti i učinka oslikavanja bolničkog prostora u svrhu terapije cijele bolničke zajednice. Istraživački rad se bavi propitivanjem mogućnosti re-estetizacije i re-humanizacije bolničkog prostora pri čemu se nastoji pridonijeti osvješćivanju i senzibiliziranju javnosti za prepoznavanjem i prihvaćanjem umjetnosti kao sastavnog dijela zdravlja i svakodnevice.«
 
Profesionalni planovi
 
U rodnoj Subotici izlagala je do sada dva puta: 2009. u caffeu Bash kuća te 2011. u Galeriji Gradske knjižnice. O planu za neku novu subotičku izložbu kaže: 
»Nažalost, u skorijoj budućnosti nemam planove, ali ni dogovore za izlaganja u Subotici. Nadam se da će se ukazati prilika i potreba za mojim predstavljanjem široj subotičkoj javnosti. Za neku ozbiljnu izložbu treba dobro partnerstvo s galerijom i ozbiljna organizacija, ali trenutno, nažalost, nisam upućena u aktivnosti i angažmane subotičkih galerija.«
No, ipak puna je drugih planova, kako glede vlastitoga rada i izlaganja tako i kao menadžerica u projektima. 
»Moram priznati kako sam stupila u jedno ozbiljnije i zahtjevnije razdoblje u životu, moja je svestrana angažiranost na vrhuncu, no unutarnja motiviranost i zadovoljstvo me čine ispunjenom i nadasve zahvalnom osobom«, kaže Šefčić.
Foto: Juraj Vuglač

Uvodnik

Tjedni komentar

Glasovanje nogama

Ono što nisu učinile ratne devedesete, učinit će, po svemu sudeći vrijeme produljene tranzicije

Vijesti