Najave događanja

NASLOVNICA

Egzodus nesagledivih razmjera

10.11.2017 00:00, Rubrika: Tema, Broj: 760
Iz Srbije godišnje odu deseci tisuća ljudi

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) objavila je da je 2015. godine iz Srbije u države koje su članice OCED-a emigriralo 60.000 građana Srbije. Dvostruko je to više nego u prethodnom desetogodišnjem razdoblju. U države članice OECD-a od 2005. godine, pa do 2014. godišnje je odlazilo 31.000 građana Srbije. U 2014. godini ta brojka je narasla na 57.000 osoba, da bi 2015. godine dostigla rekordnih 60.000. Događa li se to egzodus nesagledivih razmjera i koliko su u toj priči ugrožene manjinske nacionalne zajednice, kojima puno znači i nekoliko stotina mladih obrazovanih ljudi koji odlaze bez povratka?
 
Brojke i procjene
 
Ravnateljica Centra za demografska istraživanja Instituta društvenih nauka iz Beograda dr. sc. Mirjana Rašević podatak da je iz Srbije otišlo 60.000 ljudi uzima s rezervom. 
»Baza podataka o emigracijskim tokovima građana Srbije ne postoji, jer naši građani kada odlaze na rad u inozemstvo uglavnom ne odjavljuju svoje prebivalište. Mi nemamo ni bazu podataka o našim građanima koji se vraćaju s rada u inozemstvu. Zato ne možemo govoriti o konkretnim brojkama, već samo o procjenama. Tako da ja imam određenu sumnju glede podataka OECD-a, jer naše procjene pokazuju da od 2008. godine prosječno, godišnje ode 15.000 osoba više od broja onih koji su se vratili. Pri tome ne umanjujem fenomen emigriranja iz Srbije, jer je i godišnji gubitak od 15.000 ljudi mnogo. Sigrno je da odlazi veliki broj ljudi i sigurno je da među njima ima mnogo visoko obrazovanih ljudi«, kaže dr. sc. Rašević.
Socijalni, ekonomski i politički izazovi s kojima se suočava Srbija razlozi su za odlaske njenih građana u druge zemlje. Naša sugovornica kaže da rezultati istraživanja beogradskog Filozofskog fakulteta, rađeni u šest lokalnih sredina, pokazuju da su najznačajniji »push« faktori nezaposlenost i nezadovoljavajuća ekonomska situacija i glavni motiv za preseljenje je bolji posao u smislu bolje zarade, uvjeta rada i napretka na poslu. Na drugom mjestu je percepcija ispitanika da druga društva omogućavaju da se udobnije, mirnije i zdravije živi.
 
Pogrešne politike
 
Politolog dr. sc. Duško Radosavljević kaže da migracije građana Srbije, a među njima i pripadnika nacionalnih zajednica, uvjetuju nekoliko važnih stvari: 
»Prva je besomučno inzistiranje na neoliberalnom konceptu politike koja ide u prilog samo tajkunima i taj divlji kapitalizam ne vodi računa o socijalno osjetljivim slojevima u koje spadaju i pripadnici nacionalnih zajednica. Drugi razlog je politički sustav Srbije koji poznaje samo pripadnike većinskog naroda, jer se Srbija definira kao država srpskog naroda i ostalih građana koji žive u njoj, koji se čak ni ne spominju po imenu. Treći razlog je odsustvo bilo kakve omladinske strategije ili strategije za budućnost  koja bi definirala što da se radi s mladom generacijom. I na koncu je pogrešna strategija matičnih država naših nacionalnih zajednica. Hrvatska, Slovačka i posebice Mađarska imaju potpuno pogrešan pristup svojim nacionalnim zajednicama. Oni najbolje članove tih zajednica, da tako kažem, pokupe odavde i pretvore ih u uspješne državljane tih država. Sve to zajedno razlozi su masovnih odlazaka pripadnika prije svega mađarske, hrvatske i slovačke zajednice. Njihove matične države su u EU i oni svoju budućnost vide tamo. Tako razmišljaju i mladi iz većinskog naroda koji nemaju vremena čekati 30 ili 40 godina da se ovdje stvari promijene.« 
Glede godina koje su pred nama nije optimist: 
»Jedan sam od skeptika koji postavlja pitanje što bi mlade ljude tjeralo da ovdje ostanu, a posebice pripadnike etničkih zajednica koje su po defaultu prepoznate kao netko tko sreću kvari. Prema tome, ja mislim da narednih godina neće doći do zaustavljanja odlaska mladih ljudi. Čak će ulaskom Srbije u EU doći do masovnijeg odlaska, pa se bojim da nas svake godine čeka egzodus od nekoliko desetaka tisuća radno sposobnih ljudi. Među njima su naravno i pripadnici manjinskih nacionalnih zajednica«, kaže Radosavljević.
Da se zbog odlaska mijenja nacionalna slika Vojvodine suglasna je i naša sugovornica iz Centra za demografska istraživanja, ali ističe da tu treba istaknuti još jednu važnu činjenicu. 
»Skoro sve etničke zajednice u Vojvodini desetljećima karakterizira nizak nivo rađanja i populacijsko starenje, što su razlozi da se, osim migriranja, smanjuje broj pripadnika etničkih zajednica u Vojvodini. Odlaze mladi ljudi i tim odlascima ne gubimo samo njih, već i njihovu djecu i sljedeće generacije«, kaže Rašević.
 
Putovnice na cijeni
 
Za razliku od Mađara, Hrvata ili Slovaka koji imaju matične države i potpore iz matice, Rusini su nacionalna zajednica koja na takvu pomoć ne može računati. Ipak, i oni su suočeni s odlascima, a u jednoj zajednici koja broji manje od 15.000 ljudi, odlazak 100 ili 200 mladih i obrazovanih je veliki problem. 
»Ti odlasci kod nas nisu tako masovni kao kod nekih drugih, ali kako nas nema puno i svaki odlazak se primjećuje, napose kada odlaze mladi i obrazovani ljudi. S migracijama naša zajednica se susreće od početka 2000-ih godina i razdoblje od 2005. do 2010. godine bilo je razdoblje masovnog odlaska Rusina u Kanadu. Otišlo je oko 200 obitelji. Danas, uglavnom mladi, odlaze u Zapadnu Europu, a hoće li tamo ostati trajno ne znamo«, kaže predsjednik IO Nacionalnog vijeća Rusina Željko Kovač. Mladi odlaze u Slovačku i Njemačku. Odlaze sa srpskim papirima i dobijaju dozvolu za rad do dvije godine. 
»Mi kao nacionalno vijeće ne možemo puno uraditi kako bismo spriječili ljude da odu. Činjenica je pak da ove migracije mijenjanju sliku višenacionalne Vojvodine«, kaže Kovač i dodaje da je prema popisu iz 2002. godine u Srbiji Rusina bilo više od 15.000, a sada tek nešto iznad 14.000.
»Srbiju napuštaju ljudi s mađarskim i hrvatskim putovnicama, ali i oni koji imaju samo srbijanske putovnice. Odlaze ljudi radno sposobni. Nekada su odlazili oni koji su imali struku koja je bila tražena i dobro plaćena, a danas to pravilo ne važi i prihvaća se bilo kakav posao da bi se preživjelo. Glede Monoštora ne znam postoji li neki precizni podatak koliko je ljudi otišlo. Nisam se bavio tim brojkama, ali sada i mene interesira koliko je to ljudi. Da li 300, 500? Govorimo o onima koji se ne misle više vratiti, osim za praznike i godišnji odmor. S druge strane, procjena je da je 400-500 žena iz Monoštora na privremenom radu u Njemačkoj. U svakom trenutku u selu nema 300 žena, koje su majke, bake i supruge«, kaže predsjednik KUD-a Hrvata Bodrog Željko Šeremešić. 
Lakše se odlazi i legalan posao nalazi se s mađarskim i hrvatskim putnim ispravama, a kako je jedan od uvjeta za dobivanje hrvatske domovnice članstvo u nekoj hrvatskoj udruzi, našeg sugovornika pitali smo osjećaju li oni taj pritisak. 
»To nekako ide u valovima i imamo i sada takvih zahtjeva. Moram reći da se mi kao udruga i ja osobno osjećamo nelagodno kada nam traže potvrdu da su članovi KUD-a, jer im je u konzulatu ili u Ministarstvu unutarnjih poslova u Belom Manastiru ili Osijeku rečeno kako bi bilo dobro i da donesu potvrdu da su članovi hrvatske udruge. I onda imate s jedne strane aktivne članove udruge koji rade u udruzi i nemaju problem da kažu i pokažu da su Hrvati i s druge strane ljude koji ni na koji način ne sudjeluju u našoj udruzi i pojave se samo kada im treba ta famozna potvrda. Tu nas, svjesno ili nesvjesno, institucije hrvatske države stavljaju u jednu nelagodnu situaciju«, kaže Šeremešić i dodaje da su u Bodrogu dosljedni – potvrdu da je član KUD-a može dobiti samo netko tko aktivno sudjeluje u radu udruge. 
»Ne mora to biti rad kroz folklornu i pjevačku grupu, već i potpora i sudjelovanje u radu udruge na neki drugi način«, kaže Šeremešić. 
Drži da će se odlasci pripadnika hrvatske zajednice s ovih prostora nastaviti i da nisu i neće biti uvjetovani samo lošom gospodarskom situacijom u Srbiji. 
»Stalne tenzije između Srbije i Hrvatske unose nemir čak i u obiteljski život. Dosta je ljudima izbora, grubih riječi upućenih preko TV ekrana, korištenje raznih situacija za međusobno optuživanje dviju država. Običnom malom čovjeku treba posao koji bi mu omogućio ne samo golo preživljavanje, već i nekakav napredak. Da ne govorimo o tome da mi živimo na jednom rubnom području, koja su obično manje razvijena. I onda se u toj situaciji bira odlazak. Nije lako ni otići, ali taj odlazak omogućava život bez nekih stresova, pritisaka«, zaključuje Šeremešić.
Zlata Vasiljević 

Dodatak

Obećane zemlje Njemačka, Austrija i Švicarska zemlje su u koje odlaze osobe osnovnog i srednjeg obrazovanja. Prekomorske zemlje su zanimljive studentima i visoko obrazovanim ljudima. Popularne nove zemlje su Velika Britanija i Italija. Među novim zemljama EU najvažnije odredište za državljane Srbije su Slovenija i Mađarska. Slika Vojvodine Između dva popisa stanovništva broj pripadnika mađarske nacionalne zajednice smanjen je 13,4 posto, Hrvata za 18, Slovaka za 11 posto, Rumunja za 16,4 posto.

Uvodnik

Tjedni komentar

Glasovanje nogama

Ono što nisu učinile ratne devedesete, učinit će, po svemu sudeći vrijeme produljene tranzicije

Vijesti