Najave događanja

NASLOVNICA

Poljoprivreda nas hrani, ali i onečišćuje okoliš

10.11.2017 00:00, Rubrika: Tema, Broj: 760
Suradnja na područjima uz granicu Hrvatske i Srbije

Onečišćenje prirode kao posljedica proizvodnje hrane je jedan od uobičajenih propratnih efekata poljoprivrede. Ono ima utjecaj na kvalitetu tla, površinske i podzemne vode, na krajobraz, floru i faunu, barem isto toliko koliko i na ljudsko zdravlje. To je samo jedan od razloga zbog kojih zemlje članice Europske unije imaju obvezu poštivati brojne strategije umanjenja rizika koje donosi poljoprivredno onečišćenje. Poznata je, i često banalizirana, istina da »pesticide ne volimo, ali ih jedemo«. Isto tako, koliko god stručnjaci zagovarali gnojenje stajskim gnojivom, sastav stočne balege i osoke, barem isto toliko koliko povoljno, može i vrlo nepovoljno utjecati na kemijske značajke tla i podzemne vode.  No, u kojoj mjeri je tlo zaista onečišćeno, kako se drži stoka na farmama i gospodari stajskim gnojivom i kako se koji akteri u agrobiznisu odnose prema pitanjima smanjenja utjecaja proizvodnje ljudske hrane na okoliš, nije precizno poznato. Stručnjaci su u tome vidjeli mogućnost za suradnju na područjima uz granicu Hrvatske i Srbije, imajući na umu i značaj zajedničkog djelovanja u sprječavanju rizika koje donosi poljoprivredno onečišćenje. 
 
Prijetnje okolišu
 
Povećana uporaba mineralnih gnojiva jedan je od najvećih prijetnji po stabilnost okoliša. Prekomjerna primjena, primjerice, dušika ima za posljedicu njegov gubitak i zagađenje zemljišta, vode i zraka. Ispiranje nitrata iz stajskog gnojiva je veliki izvor onečišćenja, što se naročito odnosi na područja velike gustine stočnih farmi. Spojevi dušika (nitrati) u podzemnim vodama neposredno štete zdravlju ljudi i narušavaju biološku ravnotežu, a ujedno se gubi i vrijedan izvor dušika koji se zatim mora zamijeniti skupim mineralnim gnojivima. 
»Iz tog razloga, u zemljama Europske unije njihova uporaba je strogo propisana i države su obavezne da je kontroliraju temeljem Nitratne direktive«, kaže prof. dr. Marcela Šperanda, profesorica na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. 
Ona upozorava da su oba područja, u tri županije u istočnoj Hrvatskoj, te Bačka i Srijem u Srbiji, podjednako ranjiva na ugrozu podzemnnih slojeva povećanim količinama minerala, te da su posebno osjetljive općine Ilok, Borovo i Lovas, u Hrvatskoj, u kojima se Nitratna direktiva mora primjenjivati.   
Svojevrsno skeniranje poljoprivrednog onečišćenja bit će ključni dio projekta, i ono će biti urađeno uzimanjem uzoraka i analizom stanja tla, vode, stočarske, ratarske i povrtlarske pro-izvodnje, a napose stanja bolesti ratarskih kultura i povrća, štetnika tla i skladišnih štetnika na cijelom projektnom području u dvije zemlje. Izradit će se i zajednički plan upravljanja cijelom poljoprivrednom proizvodnjom, ali i udžbenici, odnosno priručnici za srednjoškolce i studente agronomije.
Dr. Janko Červensky, voditelj Odjela za povrtlarstvo na Institutu za ratarstvo i povrtlarstvo iz Novog Sada daje primjer aktivnosti u ovom projektu. 
»Promovirat ćemo proizvodnju zdravstveno sigurne hrane na otvorenom i na zaštićenom prostoru, uz naglasak na preventivu razvoja bolesti i pojave štetnika, te preporuke za postupanje ako do njih dođe. I u konvencionalnoj poljoprivredi cilj nije samo količina, nego i sigurnost proizvedene hrane, na što se ne obraća potrebita pažnja«, kaže dr. Červensky, naglašujući značaj prijenosa znanja i vještina o novim tehnologijama u proizvodnji hrane u cilju zaštite okoliša i zdravlja ljudi.
 
Dostizanje održivosti
 
Ovaj projekt ima i ozbiljnije ambicije, kako navode predstavnici organizatora koji ga implementiraju. Cilj, dostizanje održivosti u poljoprivredi, nije lako postići u uvjetima velike potražnje za lako pristupačnom hranom. Iz te potražnje slijedi i ubrzana industrijalizacija proizvodnje hrane, sa svim rizicima. Održiva poljoprivreda, promatrana u duljem razdoblju, unaprjeđuje kvalitetu okoliša, zadovoljava čovjekove potrebe za hranom i vlaknima, ima ekonomsku isplativost i poboljšava kvalitetu života poljoprivrednika, ali i cijelog društva. Je li, uopće, moguće uvažiti ovu udžbeničku definiciju u svakodnevnoj praksi u našem podneblju? Je li moguće pronaći sklad u neusklađenom i nesigurnom ambijentu u kojem selo živi, u kojem se proizvodi i prodaje hrana?
Sandra Zelić, s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, objasnila je da je ključ u edukaciji. Ona je na konferenciji otvaranja ovoga projekta, održanoj 14. rujna ove godine na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, naglasila da je obrazovanje poljoprivrednika ključno i jedan od glavnih načina da se navedeni cilj postigne. 
»Rezultate koje ćemo dobiti i preporučene nove prakse poljoprivrede prezentirat ćemo na četiri radionice i na okruglim stolovima u Osijeku, Novom Sadu i Županji. Posebno nam je značajna edukacija učenika i studenata, onih koji će biti budući edukatori održive poljoprivredne prakse«, kaže Zelić.   
 
Partneri
 
Projekt »Utjecaj dobre poljoprivredne prakse na zaštitu okoliša u pograničnom području – IMPACT ENVI« financirala je s 570.000 eura Europska komisija, putem Interreg IPA Programa prekogranične suradnje Hrvatska – Srbija. Nositelj projekta je Poljoprivredni fakultet u Osijeku, a partneri su i Fakultet zaštite okoliša Sveučilišta Educons iz Srijemske Kamenice, Obrtničko – industrijska škola iz Županje i Institut za ratarstvo i povrtlarstvo iz Novog Sada. Projekt se realizira od lipnja ove godine do lipnja 2019. godine.
Marko Tucakov

Uvodnik

Tjedni komentar

Glasovanje nogama

Ono što nisu učinile ratne devedesete, učinit će, po svemu sudeći vrijeme produljene tranzicije

Vijesti