Najave događanja

NASLOVNICA

Pat-rat!

10.11.2017 00:00, Rubrika: Drugo lice Subotice, Broj: 760

U oblasti prometa već odavno je na snazi nikada javno objavljeni, ali kontinuirani rat u kom svakodnevno sudjeluju dva neravnopravna protivnika: vozači motornih vozila i biciklisti. Tu borbu, kada u njoj nema žrtava, karakteriziraju salve obostranih verbalnih napada uglavnom zbog bahatog ponašanja ili nepoštivanja prometnih pravila, pri čemu treba istaknuti kako su i jedna i druga strana podjednako u pravu koliko su i u krivu.
O čemu je, zapravo, riječ?
Krenete li, recimo, iz Subotice prema Somboru ili starim putom prema Novom Sadu na istoj cesti susrest će se i biciklisti i vozači motornih vozila, prvi vjerojatno psujući gust promet koji ih tjera na maksimalnu pažnju sve vrijeme vožnje, a drugi isto tako psujući bicikliste koji im usporavaju vožnju i tjeraju ih na dodatnu koncentraciju. S izuzetkom pravaca prema Paliću i Kelebiji, te par ulica u samom gradu koji imaju biciklističke staze (koje su također očajne) prometna slika Subotice i prilazima gradu, slobodno možemo reći, je katastrofalna.
Ništa, naravno, nije bolja situacija niti kada je riječ o okolnim selima. Zapravo, još je i gora, jer s izuzetkom Palića ili Hajdukova, biciklističke staze u većini okolnih mjesta najobičnija su mislena imenica, pri čemu treba reći da se neka od njih, poput Male Bosne ili Žednika primjerice, nalaze na prometno vrlo frekventnim dionicama.
Potencijalni odgovor odgovornih, kada bi ga (naravno) uopće bilo, lako je predvidiv i račva se na dvije strane da bi se na kraju spojio u isto. Objašnjenje? Može. Lokalna samouprava će veći dio krivnje za ovakvo prometno sr... stanje svaliti na državu, odnosno Puteve Srbije koji su dužni voditi brigu o magistralnim cestama (kakve su, primjerice, one prema Somboru ili Novom Sadu), dok će država sigurno već naći neki paragraf u kom se krije krivnja lokalne samouprave. U jednom bi se, međutim, i jedni i drugi složili: za izgradnju biciklističkih staza od Subotice u raznim pravcima treba puno novaca, kojih, naravno, nema. Baš kao što puno novaca treba i za izgradnju istih staza u gradu i okolnim naseljima, kojih također nema.
Takav odgovor bi i pio vodu kada se ljudi ne bi kretali po okolnim zemljama. Primjerice, na državnoj cesti M 55 Segedin – Baja, na potezu od Miljkuta (Mélykút) do Gornjeg Svetog Ivana (Felsőszentiván), država ili lokalna samouprava (ili zajedno) našli su novac za izgradnju biciklističke staze. A što tek reći o Međimurju? I po površini i po broju stanovnika manje od teritorija kog pokriva Grad Subotica, od Mure do Drave ova je županija premrežena s 12 biciklističkih trasa koje u ukupnoj duljini od oko 800 kilometara (naspram 33 km subotičkih!) prolaze i kroz najmanja naseljena mjesta. Za početak, preporuka lokalnoj samoupravi je sljedeća: neka prvo pogledaju poseban prilog na ovu temu, objavljen 21. travnja ove godine u Međimurskim novinama, a zatim (ako ih to uopće zanima) neka se počnu raspitivati i učiti od pametnijih kako se te stvari rješavaju. Na obostrano zadovoljstvo aktera rata s početka teksta.
Z. R.

Uvodnik

Tjedni komentar

Glasovanje nogama

Ono što nisu učinile ratne devedesete, učinit će, po svemu sudeći vrijeme produljene tranzicije

Vijesti