Najave događanja

NASLOVNICA

Ratni drugovi

08.12.2017 00:00, Rubrika: Priča o fotografiji, Broj: 764

Fotografija je snimljena u desetom mjesecu, 1945. god. u Barajevu, u Šumadiji. Na njoj su pet  partizana. Četiri ratna druga u ležećem položaju su za autora ove priče nepoznata, a vojnik koji je iznad njih u poluklečećem položaju je Ivan Miloš iz Sonte, r. 1924. g., umro 2003. g. Moj otac. Naoružan je automatom, brzostrelkom s dobošom (pužnim bubnjom). Na fotografiji je u dobi od 22 godine. U partizane se uključio u proljeće 1944. kada su se Bačvani masovno uključivali u partizanske odrede. Prvo je pristupio Somborskom partizanskom odredu koji će ući u 12. Vojvođansku udarnu brigadu. Strahote rata je osjetio već na Srijemskoj fronti, ali ono o čemu će svojim bližnjima s posebnim pijetetom prenositi tijekom života je Batinska bitka.
U pripremi za Batinsku bitku bio je dodijeljen kao poslužitelj starijem prekaljenom borcu, mitraljescu. Mnogobrojna ruska i partizanska vojska je početkom studenog 1944. g. gomilala svoje snage na obale Dunava i Drave u cilju prelaska obiju rijeka radi uništenja neprijateljske njemačke vojske koja se očajnički borila za svoj »posljednji bastion« na Balkanu, iznad sela Batina. Njemačka vojska je bila u boljoj strateškoj poziciji. Imala je pregled cjelokupne ruske i partizanske vojske. Partizani, navikli na partizanski način ratovanja, kretali su se samo noću po dunavskim šumama i njivama, slabo zaklonjeni, a kako ih je većina bila regrutirana iz omladinskih redova, bili su neiskusni i postajali su laka meta za neprijatelja s erdutskih i daljskih planina. Najviše su gubili živote u noćima prelazaka rijeka.
Na naredbu »naprijed« stotine običnih ribarskih čamaca prepunjenih borcima bi zaplovilo hladnim Dunavom u sigurnu smrt. Štitila ih je samo mrkla noć i drugovi s obale, iscrpljeni i slabo naoružani. Čamci su se prevrtali a krici ranjenih gubili u hladnom Dunavu. Nestajali su nepoznati, koji su tko zna odakle došli, i poznati, prijatelji, susjedi i rođaci iz Sonte. Kao dijete, sumnjičavo bih razmišljala dok bi mi otac pričao o stotinama plutajućih leševa u krvavom Dunavu. Povijesne činjenice će pokazati da je u bici za Batinu poginulo oko 1.500 vojnika Crvene armije i blizu 500 vojnika NOVJ, oko 2.500 neprijateljskih vojnika izbačenih iz stroja, te bitku za Batinu povijest svrstava u najkrvaviju bitku Drugog svjetskog rata na Balkanu.
Moj otac je tada bio ranjen u glavu. Srećom, rana nije bila smrtonosna, a dolaskom Kaćuše situacija se promijenila u korist oslobodilačke vojske, te je oslobođen prostor za evakuaciju ranjenika i tad je prevezen u bolnicu u Osijeku. Po izlječenju, premješten je u Beograd u vrhovni stožer, gdje je izvjesno vrijeme bio osobni kurir Moše Pijade.
Sjećajući se oca, često pogledam UVJERENJE koje je izdao Savez udruženja boraca NOR, Općine Apatin, 12. studenog 1994., kojim se potvrđuje da je Ivan Miloš dobitnik medalje koju je dodijelio Pokrajinski odbor za obilježavanje 50. godišnjice Batinske bitke kao sudioniku bitke. U potpisu je predsjednik OO SUBNOR-a Stevan Bogunović. Medalja se zagubila, ali uz uvjerenje postoji knjiga 12. Vojvođanska udarna brigada autora Branislava Popova Miše, kao nagrada. Listajući knjigu ne nalazim niti jednu upisanu osobu iz Sonte kao sudionika Batinske bitke mada su bliski rođaci poginulih uredno dobijali naknadu od države kao i živi sudionici. Ali! Postoji isprika autora o nedostupnosti sveobuhvatnih podataka.
Na fotografiji vidimo nasmiješenog i sretnog partizana Ivana s drugovima kojemu se uvelike smiješi sloboda. Odbijajući ponudu primamljivog radnog mjesta u vojsci, imao je viziju svoga sela, roditelja, djevojaka i rodnih njiva. Na poleđini fotografije piše: »Za uspomenu i dugo sićanje roditeljima. Ratni drugovi u zasede, ko virni drugovi koji dilu i dobro i zlo zajednički«. Postrance jedva vidljivo piše: X 1945., XII m. doma.
 

Uvodnik

Tjedni komentar

Glasovanje nogama

Ono što nisu učinile ratne devedesete, učinit će, po svemu sudeći vrijeme produljene tranzicije

Vijesti