Najave događanja

NASLOVNICA

Probni kamen činjenica

12.01.2018 00:00, Rubrika: Tema, Broj: 769
Tragom dva dokumenta BNS-a i HNV-a

Prošle godine, 26. rujna, u Hrvatskom nacionalnom vijeću zaprimljen je službeni dopis Bunjevačkog nacionalnog saveta kojim se poziva na suradnju. Dopis je naslovljen kao »Otvoren poziv HNV-u u Republici Srbiji na uspostavljanje dijaloga i međusobnu komunikaciju«. Ovakav »Otvoren poziv« implicira bar dva pitanja: zbog čega dijalog između ova dva vijeća ne postoji, kako sugerira naslov dokumenta, i što bi bile teme i cilj uspostavljanja dijaloga?
Ovaj dokument je potpisala predsjednica Nacionalnog saveta bunjevačke nacionalne manjine dr. Suzana Kujundžić-Ostojić. Na dopis je 27. prosinca 2017. odgovorio predsjednik HNV-a dr. Slaven Bačić, no pođimo redom.
 
»Ekspertska komisija« i »prvi korak«
 
Svaki poziv na razgovor može zvučati kao dobra namjera, ali što se navodi u dopisu BNS-a nakon obećavajućeg naslova ovog dokumenta? Navodi se kako je BNS odlučio »preduzeti prvi korak u uspostavljanju komunikacije između ova dva nacionalna saveta«. A što je potaknulo BNS na ovaj poziv? Kako se navodi, taj »prvi korak« je učinjen na »osnovu izveštaja Ekspertske komisije Saveta Evrope u kojem se konstatuje loš odnos između Hrvatskog nacionalnog vijeća i Bunjevačkog nacionalnog savita«. Datum izvješća »ekspertske komisije« se ne navodi. Na stranu sad datum, kada su već europski eksperti zabrinuti, onda valja poduzeti i »prvi korak«, što je eto učinio Bunjevački nacionalni savet ili savit, bez obzira na muke s riječima i skupom pravila koji određuju način pisanja nekog jezika. Mada, ima slučajeva kada ta pravila i nisu utvrđena, gdje se već nalazimo u govoru dijalekata. 
U dopisu BNS-a se navodi i kako ta institucija »čvrsto stoji na stanovištu da je izjašnjenje o nacionalnoj pripadnosti po sopstvenom osićanju lično pravo svakog pojedinca i da je pravo pripadnika svake nacionalne zajednice u Republici Srbiji da se organizuje i ostvaruje prava u skladu sa Ustavom, Statutom APV i Zakonima koji regulišu pitanja i status nacionalnih manjina u Republici Srbiji.« Dobro je što BNS »čvrsto« zastupa pravo na slobodno izjašnjavanje pojedinaca o nacionalnoj pripadnosti, a ako je tu netko možda malo labaviji pri tom stavu (možda baš HNV kojemu je dopis upućen) tu su navedeni zakoni, na koje se ukazuje.
Dopis se završava konstatacijom kako bi »dijalog i međusobna direktna komunikacija HNV i BNS na ovim principima značajno doprinela ostvarivanju prava i hrvatske i bunjevačke nacionalne zajednice u Republici Srbiji.«
U odgovoru na ovaj dopis Slaven Bačić prvo pokušava dokučiti o kakvoj se »ekspertskoj komisiji« radi, čije se izvješće spominje kao »osnova« za »prvi korak« u nastojanju BNS-a za uspostavom dijaloga s HNV-om. 
»Najprije bih želio istaknuti kako mi je nejasno na koje se izvješće Stručnog povjerenstva (‘Ekspertske komisije’) Vijeća Europe referirate u dopisu, jer ne znam da takvo tijelo postoji. Ukoliko ste, ipak, mislili na Stručno izvješće o stanju manjinskih prava u Republici Srbiji iz rujna 2015., koje su sastavili Anastasia Crickley i Rainer Hofmann ispred Stručne misije o zaštiti manjina u Srbiji, u njemu nisam uspio pročitati da se ‘konstatuje loš odnos’ između HNV-a i BNS-a, kako navodite, a kada je riječ o komunikaciji, preporuke iz izvješća odnose se na vlasti i to u pravcu unaprjeđenja dijaloga s hrvatskom i bunjevačkom zajednicom, uz istodobno nemiješanje i suzdržavanje svrstavanja u identitetski spor«, navodi Bačić u svom odgovoru i precizira u svezi s navedenom bunjevačkom zajednicom kako su u pitanju oni Bunjevci »koji se nacionalno ne ćute Hrvatima, jer su polovica vijećnika Hrvatskog nacionalnog vijeća Bunjevci koji se ćute Hrvatima.« 
 
Bunjevačko identitetsko pitanje
 
Sada se vidno polje mijenja i postaje jasno da »Ekspertska komisija«, dakle točno navedeno  – Stručna misija preporučuje vlastima unaprjeđenje dijaloga s dvije zajednice, a postaje razvidno i kako postoji činjenica identitetskog spora između te dvije zajednice. 
Kako Slaven Bačić odgovara na dopis Kujundžić-Ostojić, koji je naslovljen kao »Otvoren poziv HNV-u na uspostavljanje dijaloga i međusobnu komunikaciju«, predsjednik Vijeća navodi da »HNV u okviru Koordinacije nacionalnih vijeća redovito i na uobičajen način komunicira s predstavnicima svih nacionalnih vijeća, pa tako i s onim čija ste predsjednica, o svim pitanjima koja se tiču manjinskih prava...  A kada je riječ o uspostavi dijaloga i izravne komunikacije između HNV-a i BNS-a, na što pozivate u Vašem dopisu, ono je posve protivno učestalim javnim izjavama nekih od članova BNS-a, kojima se praktično zatvaraju vrata bilo kakvom dijalogu, dapače čak i osporava sloboda nacionalnog izjašnjavanja kao bunjevački Hrvat.«
U svom odgovoru Bačić ne zaobilazi ni ranije spomenut identitetski spor: »Niz je primjera, od kojih se jedan i navodi u spomenutom izvješću, kako različite instance vlasti u Republici Srbiji nisu neutralne u odnosu na bunjevačko identitetsko pitanje, već postoji različit politički, stručni, materijalni i medijski odnos vlasti i medija prema onim Bunjevcima koji se ne ćute Hrvatima i onima koji se nacionalno ćute, dakle, protivno preporukama iz Stručnog izvješća.«
Na koncu odgovora Bačić navodi da »poput svakog vijećnika HNV-a, poštujem pravo svake osobe da se nacionalno izjasni kako to želi.«
Otvorene knjige
 
Prošlu zbilju, povijest, tumačimo, među ostalom građom, i pomoću dokumenata različitih sadržaja. Dokument, dopis BNS-a, o kojem je ovdje riječ, potvrđuje kako fraza Dostojevskog da »ništa nije fantastičnije od stvarnosti«, nije tek doskočica. Dokument BNS-a pod nazivom »Otvoren poziv HNV-u u Republici Srbiji na uspostavljanje dijaloga i međusobnu komunikaciju«, ma koliko god ga puta pročitali, neće nam otkriti što je zapravo osnova koja je dovela do čina pisanja i upućivanja tog dopisa HNV-u, osim što neupućene može navesti na pomisao kako je u pitanju ispravan »prvi korak« od onih koji nose bijele šešire, u nadi da će oni, kojima je inicijativa upućena, skinuti crne šešire. 
Tek čitanjem odgovora na taj dopis, dakle dokumenta HNV-a, postaje jasno da je suština problema bunjevačko identitetsko pitanje. Bit ću slobodan precizirati: identitetsko pitanje onih Bunjevaca koji se nacionalno ne osjećaju Hrvatima, ali eto izražavaju želju da uspostave dijalog i komuniciraju s onim Bunjevcima koji se izjašnjavaju da su pripadnici hrvatskog naroda.
Držeći se pravnog poretka Srbije, uključujući i sustav manjinskih prava, za razmisliti je u čemu bi se takva uspostavljena suradnja, dijalog i komunikacija u širem smislu ogledali? Možda u organiziranju zajedničkog kuhanja tradicionalne tarane, bećar paprikaša ili spravljanja čvaraka, krvavice i kobasice. Ili da se možda zapleše bunjevačko Momačko kolo?
Postojale su i ranije razne inicijative za dijalog i komunikaciju. Primjerice, početkom 2015., vođeni su razgovori između Pučke kasine 1878. i Bunjevačke matice o mogućnostima zajedničkih aktivnosti prilikom obilježavanja značajnih jubileja, »kako za hrvatsku tako i za bunjevačku nacionalnu zajednicu«, iste godine je objavljen molitvenik Čovik s Bogom u zajedničkoj nakladi Bunjevačke matice i Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović, a svojedobno je započela i izrada Platforme hrvatsko-bunjevačkog suživota, na kojoj su radili Pučka kasina 1878., Bunjevačka matica i Hrvatsko-bunjevačko-šokačka stranka.
Većih napredaka u svezi uspostave dijaloga i komunikacije nije bilo, a nije ni moglo biti, jer nije rješavano ono osnovno pitanje  – bunjevačko identitetsko pitanje. A kako ga riješiti? I ima li volje za takvo što? Ako ima, za početak bi morali imati u vidu Rembrandtovu sliku Sat anatomije dr. Nicolaeusa Tulpa. Zbog čega? Zbog dva važna detalja na toj slici. Dok profesor drži sat, jedan od učenika drži u ruci knjigu, a u desnom uglu slike se nalazi još jedna otvorena knjiga. U tim knjigama su sažeta ranija anatomska istraživanja i rezultati, po čemu je jasno da na Rembrandtovoj slici nije prikazan prvi sat anatomije, nego se slijede već otkrivene, utvrđene stvari, suma iskustava koja su dostupna, ali se i saznaju stvari novim praksisom i na tom satu anatomije. Jasno nam je kako je prošlost i dimenzija naše sadašnjosti i zbog toga treba imati u vidu, i ne samo u vidu, nego i imati znanje o povijesti, jezikoslovlju, etnologiji, folkloristici, glazbenoj kulturi, književnosti... Dakle, otvoriti knjige, pa da se bunjevačko identitetsko pitanje stavi pred probni kamen činjenica, što jest jedina i dobra osnova za rješavanje tog pitanja, a bez uplitanja dnevnog politikanstva, pa bi »Otvoreni pozivi« postali suvišni, zar ne?
Zvonko Sarić

Uvodnik

Tjedni komentar

Blaćenje i odgovornost

Nije samo stvar Hrvata već stvar vladavine zakona u kojoj se ne tolerira tako olako kršenje zakona, etičkih i profesionalnih normi

Vijesti