Najave događanja

NASLOVNICA

I kada fali zemlje može se zaraditi

12.01.2018 00:00, Rubrika: Širom Vojvodine, Broj: 769
Marin Gorjanac, povrtlar iz Berega

Marina Gorjanca iz Berega upoznala sam prije nekoliko godina i to prilikom pripreme teksta o uličnom vježbanju, ili kako se to u svijetu zove  street workout, koje je Marin pokrenuo u ovom mjestu. Poslije tri godine novinarski posao ponovno me je doveo do ovog mladog Berešca, ali ovoga puta tema nije bilo ulično vježbanje već poljoprivreda kojom se Marin bavi posljednih godinu-dvije. Pomalo čudno, jer su mu samo 22 godine. No, on kaže da je poslije smrti oca bio primoran da počne raditi. Ali, umjesto stočarstva, čime se njegova obitelj do tada bavila, Marin se odlučio za plasteničku proizvodnju i povrtlarstvo. Dovoljno zemlje za klasično ratarstvo nije imao, pa je njegova procjena bila upravo proizvodnja u plastenicima. Krenuo je skromno, s dva plastenika, a sve što je zaradio ulagao je u proširenje proizvodnje. Trenutačno ima sedam plastenika, a u planu mu je da ih bude dvostruko više.
 
Paprika i maline
 
Najznačajniji dio Marinove proizvodnje prošle godine bila je paprika za ajvar i maline. Bila je ta godina specifična i zahtjevna za proizvodnju, ali se ipak radilo s profitom. 
»Zima je bila s ekstremno niskim temperaturama, a onda je došlo ljeto s nekoliko vrelih valova. Upravo te visoke temperature razlog su sušenja plodova, truleži, pucanja plodova. Zaštita se nije mogla primjenjivati jer nismo mogli odlagati berbu, a kada se koriste zaštitna sredstva u vrijeme karence berbe nema. Mislim da će ova godina biti još problematičnija, jer barem za sada nije bilo pretjerano niskih temperatura, što znači da zemlja nije izmrzla, kukci nisu izmrzli tako da će se ove godine puno izdvajati za zaštitu. To će poskupjeti proizvodnju«, kaže Marin. 
Ipak, on je zadovoljan prošlogodišnjim urodom paprike za ajvar, jer je po prosječnoj cijeni od 60 dinara prodao sve što je rodilo.
Osim paprika, Marin je prošle godine proizvodio i maline i to tri različite sorte – vilamet, polanu i heritidž. 
»Vilament prvi dolazi, na otvorenom oko 15. lipnja, a u plasteniku već krajem svibnja. Poslije vilameta dolazi polana na otvorenom i na kraju heritidž. Prošle godine maline su bile na otvorenom, a po aru je rod bio 75 kilograma. Najveći dio roda prodavao sam na tržnicama u okolici, a cijena je u prosjeku bila 200 dinara po kilogramu. Ja nisam imao velike količine da bih mogao prodavati na veliko, već kažem na tržnicama. Malina nešto lošije kvalitete je išla za naš domaći džem. Preostali rod od 480 kilograma maline uspio sam prodati zamrznut, na veliko dvojici kupaca«, kaže Marin.  
Ove godine planira sadnju malina u plastenicima kako bi rod stigao ranije kada je i cijena bolja. Želja mu je i izgradnja male hladnjače kapaciteta barem tisuću kilograma.
 
Poslovi već počeli
 
Prvih dana poslije praznika Marin je već izašao na svoje plastenike, jer je počela sjetva paprika. 
»U tijeku je sjetva paprike babure za našu plasteničku proizvodnju, slijedi zatim sjetva ajvarke i rajčice, kako za našu proizvodnju tako i za prodaju rasada«, objašnjava on. 
Sve što je do sada uradio financirano je vlastitim sredstvima, jer Marin drži da su krediti nepovoljni i rizični u poljoprivrednoj proizvodnji. No, želja mu je da na neki način dođe do bespovratnih poticaja koje bi uložio u novi bunar, mreže za zaštitu, mikroraspršivače...
Ne zaustavlja se ovaj mladi proizvođač iz Berega na ovome, jer planira i podizanje šume bagrema i paulovnije. Prve sadnice paulovnije već su stigle iz Trstenika i spremne su za sadnju. 
»Plan mi je i hektar bagrema, što je 10.000 komada. Svjestan sam da se za punu eksploataciju mora čekati šest-sedam godina«, kaže Marin.
O svemu ovome što je pričao uči svakodnevno. Sluša savjete agronoma i zaštitara, čita stručnu literaturu, prati forume, poljoprivredne emisije. Kaže, više uči nego dok je bio školarac. 
»Pored imanja koje imam ja ne planiram napustiti selo, a ako sam već odlučio tu ostati, onda moram i raditi. Ne može ništa preko noći. Volim ovaj posao i uživam kada vidimo da napreduje i rađa ono što sam posijao i posadio«, kaže Marin.
Ono što će iz njegovih plastenika i povrtnjaka prvo stići ove godine do tržnica su paprike babure, poslije toga rajčica i ajvarka.
Najveći dio posla obavljaju članovi Marinove obitelji. Ono što je problem to su radnici koje je teško naći, pa Marin strahuje da će kada obim proizvodnje bude zahtijevao veće angažiranje radnika to biti jedan od teško rješivih problema.
Z.Vasiljević

Uvodnik

Tjedni komentar

Blaćenje i odgovornost

Nije samo stvar Hrvata već stvar vladavine zakona u kojoj se ne tolerira tako olako kršenje zakona, etičkih i profesionalnih normi

Vijesti