Arhiv tekstova

Predsjednik Izvršnog vijeća AP Vojvodine Bojan Pajtić održao je početkom svibnja sastanak s predsjednicima nacionalnih vijeća nacionalnih manjina iz Vojvodine. Tema sastanka je bio dogovor o pripremi nove odluke o izboru pokrajinskih zastupnika kojom se osigurava zastupljenost predstavnika nacionalnih zajednica u Skupštini AP Vojvodine. 

Formirano je zajedničko povjerenstvo koje bi trebalo sačiniti inicijalni prijedlog takvog izbornog sustava u Pokrajini. Tako bi se osigurala institucionalna garancija multietničnosti Vojvodine, a prijedlog će zajednički sačiniti predstavnici Izvršnog vijeća Vojvodine i manjinskih nacionalnih vijeća. 

GARANTIRATI POLITIČKO PREDSTAVLJANJE NACIONALNIH MANJINA:  Dopredsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Dujo Runje kaže, kako je tema izbora pokrajinskih zastupnika više nego aktualna, jer se nalazimo u godini izbora na svima razinama. 

»Unatoč tomu što Ustav Srbije sadrži sveobuhvatno jamstvo glede jednakosti svih pred  zakonom, neovisno o rasi, boji, spolu, jeziku, vjeri i  nacionalnom podrijetlu, u Srbiji je još uvijek potrebno garantirati političko predstav-ljanje u parlamentima na svim razinama. To se odnosi i na Vojvodinu. Iz tih je razloga neophodno da postoje rezervirana mjesta za zastupnike nacionalnih manjina u Skupštini AP Vojvodine. To će trebati biti obveza sve dok društvo u Srbiji ne dođe do tog stupnja razvitka u kojemu neće biti više bojazni od političke marginalizacije ne–Srba u najvišim predstavničkim tijelima Srbije i Vojvodine.

Ono što bi se odnosilo na Skupštinu Vojvodine i Skupštinu Srbije ne bi se trebalo odnositi na lokalnu samoupravu. Osnovna nit i ideja vodilja zaštite nacionalnih manjina na lokalnoj razini je očuvanje identiteta, sa svim pravima koja iz  njega proizlaze. Znači, na lokalu bi se svi predstavnici nacionalnih manjina trebali  pojavljivati i kao građani, neovisno o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Nemaju li svi vijećnici  pojedine  skupštine općine ‘opći’ mandat kao i svi ostali vijećnici? Vijeća nacionalnih manjina na razini lokalne samouprave trebaju biti korektori za ostvarivanje prava pojedinih nacionalnih manjina. Time bi se stvorio građanski  koncept upravljanja na lokalnoj razini«, kaže Dujo Runje, napominjući kako je dobro što se ovo veoma kompleksno pitanje povjerava samim nacionalnim manjinama, odnosno nacionalnim vijećima nacionalnih manjina. 

»Za vjerovati je da će zajedničko povjerenstvo što prije donijeti prijedlog i da će on biti inkorporiran u odluku koju će usvojiti Skupština AP Vojvodine. Vjerojatno će to biti poticaj da se i na razini Republike Srbije donese Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kojim će se jamčiti pripadnicima nacionalnih manjina zastupljenost u predstavničkim tijelima  Srbije. Konkretiziranje  rješenja Ustavnog zakona detaljnije bi trebalo regulirati Zakonom o izboru zastupnika u Skupštinu Srbije i Statutom, odnosno Odlukom Skupštine AP Vojvodine, gdje bi se regulirao način izbora zastupnika nacionalnih manjina u Skupštinu Vojvodine. Ovo pitanje nije riješeno na posljednjim repub-ličkim izborima. Iz tih razloga  većina manjina, osim Bošnjaka, Mađara i Roma, svoje su sudjelovanje  u Skupštini Srbije ostvarile preko Demokratske stranke. Time se ova stranka etablirala kao demokratska, a ujedno je dobila   više nego značajan broj glasova manjina. Ovaj vid suradnje Demokratske stranke je realiziran putem nacionalnih vijeća, odnosno stranaka. Kako se radilo o dogovoru Demokratske stranke s vijećima odnosno strankama, oba vida suradnje   su u skladu sa  zakonom. Tako je predsjednik DSHV Petar Kuntić ušao u Skupštinu Srbije na listi Demokratske stranke.  Imajući u vidu cenzus koji je određen pozitivnim propisima, mnoge manjine ne bi mogle polučiti pozitivne rezultate«.

DEFINIRATI IZBORNE JEDINICE: Na pitanje što bi trebao sadržati prijedlog izbornog sustava u Pokrajini kojim se predviđa osiguranje zastupljenosti predstavnika nacionalnih manjina u Skupštini AP Vojvodine, Dujo Runje kaže da bi u odluci trebalo navesti broj zastup-nika za svaku nacionalnu manjinu u Skupštini Vojvodine.

»Trebala bi  se predvidjeti mogućnost biranja zastupnika i njegovog zamjenika. To bi mogao biti kandidat koji je iza izabranog zastupnika  dobio najviše glasova. Pravo predlaganja trebale bi imati stranke, udruge i birači  nacionalnih manjina. Ukoliko kandidata predlažu birači, za pravovaljanost kandidature trebalo bi predvidjeti 100 ovjerenih potpisa birača. Osim navedenog, dobro bi bilo odlukom definirati i izborne jedinice. Na ovaj bi način AP Vojvodina, osim općeg biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurala posebno pravo da biraju  svoje zastupnike u Skupštinu AP Vojvodine. To znači da bi  se manjinama osiguralo, osim općeg i jednakog biračkog prava, još i posebno manjinsko biračko pravo«.

O načinu na koji bi se trebali birati predstavnici nacionalnih manjina koji će biti budući zastupnici u Skupštini AP Vojvodine, Dujo Runje kaže kako bi se trebao ustrojiti poseban popis birača za sve nacionalne manjine. 

»Postavlja se i pitanje, želi li svaki član nacionalne manjine biti na toj listi. Izjašnjavanje o naciji je ponekad promjenjiva kategorija. To sve usložnjava situaciju. Također, postoji mogućnost manipulacije glasovima biračkog tijela. Izborna jedinica treba biti  teritorij AP Vojvodine. Iz tih razloga potpisi birača moraju biti ovjereni kod ovlaštenih tijela. Osim brojnih problema, ovakav koncept omogućuje podjednaku mogućnost svima u participiranju u Skupštini Vojvodine, a broj  mjesta za pojedine nacionalne manjine treba ovisiti o postotku zastupljenosti pojedine nacionalne manjine  u ukupnom  stanovništvu Vojvodine. Vjerojatno  će doći do toga da pojedine nacionalne manjine moraju s nekim drugim imati zajedničkog zastupnika«.

IZBJEGAVANJE OBVEZA: Vijećnik Hrvatskog nacionalnog vijeća Bela Tonković kaže kako je poslije aktualnih burnih političkih događaja ovih dana osvježavajuća vijest da i kod nas ima ljudi i na važnim društvenim položajima, kao što je položaj predsjednika Izvršnog vijeća AP Vojvodine, koji razmišljaju u kategorijama moderne, demokratske Europe i nastoje pretočiti u život europsko poimanje integracije nacionalnih manjina u društvo i državna tijela domicilne države. 

»Zato pozdravljam inicijativu Bojana Pajtića da se s predstavnicima nacionalnih vijeća u Vojvodini izradi prijedlog izmjene i dopune odluke o izborima za skupštinu AP Vojvodine. Smatram  kako bi ovom odlukom trebalo omogućiti izravan parlamentarni mandat nacionalnim manjinama Vojvodine. U Europi nacionalne manjine nemaju takav mandat u svim državama. Neke stare članice EU čak ni ne priznaju postojanje nacionalnih manjina na svojemu teritoriju – i zbog toga imaju ne male probleme, dok ih ogromna većina priznaje. Sve novije članice EU imaju predviđen izravan parlamentarni mandat za svoje manjine, većina ih i prakticira, ali neke, nažalost, to izbjegavaju izgovarajući se kako one, doduše, jesu prije primanja u EU preuzele tu obvezu, ali, eto, volja birača na izborima je takva, da se u parlamentu ne može stvoriti dovoljna većina da se to i izglasa. Osim po odredbama izbornih zakona u nekim državama Europe postoji izravan parlamentarni mandat za manjine i temeljem međudržavnog ugovora, primjerice Njemačka i Danska«. 

BEZUVJETAN MANDAT: Bela Tonković navodi kako Sporazum o međusobnoj zaštiti manjina između SR Jugoslavije i Republike Hrvatske predviđa punu međusobnu zaštitu manjina.  

»Pod tom odredbom razumijem i osigura-nje izravnog parlamentarnog mandata za nas Hrvate u Republici Srbiji, kao sljednici SR Jugoslavije na ovom teritoriju, tim više, što Srbi u Republici Hrvatskoj to imaju. Izravan parlamentarni mandat po svojoj je definiciji bezuvjetan – i zato mislim da je  prag tzv. prirodnog cenzusa ograničenje koje je u suprotnosti s definicijom izravnog parlamentarnog mandata. Smatram da nacionalne manjine i u općinama i u gradovima u kojima žive, i u AP Vojvodini i u Republici Srbiji, moraju imati, proporcionalno svojoj brojnosti, unaprijed zakonom određeni broj zastupničkih mjesta i da na izravnim izborima biraju svoje zastupnike, bez da im se postavljaju bilo kakvi dodatni uvjeti, kriteriji i ‘cenzusi’«, kaže Bela Tonković i ističe kako su tako izabrani zastupnici jedini autentični predstavnici svoga naroda. 

»Pripadnici nacionalnih manjina, kao i svi drugi građani, imaju pravo birati koga hoće, ali je jasno da pripadnici nacionalnih manjina kao zastupnici na listama drugih stranaka i skupina građana zastupaju te stranke i te skupine građana, te njihove programe i interese, a ne svoj manjinski narod. Mi, Hrvati u Republici Srbiji, sada nemamo svoga predstavnika ni u Skupštini AP Vojvodine, ni u Narodnoj Skupštini Republike Srbije, čime, dakako, ne želim reći da tamo nema Hrvata. Samo što oni ne predstavljaju naš narod – unatoč koalicij-skom sporazumu između neke stranke i bivšeg predsjednika HNV-a. Razlog tomu je što je HNV parlament hrvatskog manjinskog naroda u Republici Srbiji i tijelo naše samouprave i dosljedno tomu tijelo državne uprave i kao takav HNV ne može nastupati na izborima, niti samostalno, niti u bilo kakvoj koaliciji. Inače bi u takve aranžmane mogla stupiti i druga državna tijela, primjerice poreska uprava. Isto tako smatram da nacionalna vijeća kao tijela državne uprave ne mogu u svoje ime čak ni predložiti kandidate za izbore. To je posao manjinskih stranaka ili samih pripadnika manjinskih naroda, koji se mogu udružiti u tzv. skupine građana i kao takvi istaknuti svoje biračke liste«.