Arhiv tekstova

Članovi i prijatelji Hrvat-skog kulturnog centra »Bunjevačko kolo« pamte i rado spominju Ivanku Horvat, dugogodišnju knjigovođu ovog centra. Osim što je odlično poznavala svoj posao, kako to ističe predsjednik HKC »Bunjevačko kolo« Mirko Ostrogonac, uvijek je iskazivala veliku energiju pri radu. Zbog godina u koje je zašla, Ivanka Horvat je u svibnju prestala honorarno voditi knjigovodstvo u ovoj instituciji.

Teta Ivanka, kako su je mnogi zvali, rođena je 1928. godine u Subotici. Nakon završene srednje ekonomske škole zaposlila se kao administrativna činovnica u općinskoj službi, zatim je radila u poduzeću »Minerva« kao knjigovođa, a potom u upravi dječjeg odmarališta »Kekec«, odakle 1983. godine odlazi u mirovinu.

NA POSLU I NAKON MIRO-VINE: »Nakon odlaska u mirovinu, počela sam 1984. godine raditi kao tajnica u odvjetničkom uredu Franje Vujkova, čija sam tetka. U odvjetničkom uredu radim i sada, koju je nakon smrti Franje Vujkova preuzeo voditi Dražen Racić. Franjo Vujkov je bio član ‘Bunjevačkog kola’ i na njegov sam prijedlog počela honorarno voditi knjigovodstvo u tom našem kulturno-umjetničkom društvu koncem osamdesetih godina, koje u to vrijeme još nije bilo imenovano u Hrvatski kulturni centar. Prije podne sam radila u ‘Bunjevačkom kolu’, a poslije podne u odvjetničkom uredu«, priča teta Ivanka o poslovima koje je radila i nakon odlaska u mirovinu. 

»Odlično sam surađivala s tadašnjim blagajnikom Mirkom Perušićem i tajnikom ‘Bunjevač-kog kola’ Josipom Ducikom Kujundžićem, a početkom devedesetih godina morala sam se više angažirati i preuzeti više poslova. Lijepo sam se slagala s tadašnjim predsjednikom ‘Bunjevačkog kola’ Belom Ivkovićem. Nije bilo nikakvih problema oko dogovora glede aktualnih knjigovodstvenih poslova. Bilo je lijepo raditi u našem Centru, uvijek je bilo mnogo koncerata, mnogo djece, brojnih književnih večeri i likovnih izložaba«, kaže Ivanka Horvat i ističe kako je devedesetih godina bilo teško osigurati financijska sredstava za rad »Bunjevačkog kola«, ali je ipak renovirana Velika dvorana, a sada je adaptiran i dio objekta Centra.

DOBRA SURADNJA I DRAGA SJEĆANJA: »Radila sam osam sati, prvo sam obavljala bankarske poslove, podizala sam izvode, a u uredu sam pregledala koje račune treba platiti i onda sam to knjižila, uz sve ostale tekuće poslove. Pomagala sam predsjedniku Organizacijskog odbora Dužijance Grgi Kujundžiću oko knjigovodstvenog provođenja i reguliranja financijskih obveza, isto kao i ranijem predsjedniku Organizacijskog odbora Dužijance Lazi Vojnić Hajduku. Svaki od voditelja odjela u HKC-u nastojao je osigurati potrebna financijska sredstva za rad. Posebno sam knjižila financijsko stanje svakog odjela i uvijek se znalo točno stanje. Dobro smo surađivali. Na poslu sam radila sa zadovoljstvom, jer smo se uvijek ljudski dogovarali, pomagali i snalazili. Rado se sjećam mnogih članova i voditelja odjela našeg Centra, u lijepom su mi sjećanju ostali Katarina Vojnić, koja je radila s Folklornim odjelom, Davor Dulić, koji sada vodi folklorni ansambl, Jelisaveta i Josip Dulić, koji održavaju garderobu, voditelj Likovnog odjela Josip Horvat, naša domarka Ruža Letović i njen pokojni suprug Jakov, kao i još mnogi drugi.

Iako više ne vodi knjigovodstvo u HKC »Bunjevačko kolo«, teta Ivanka kaže kako još nije osjetila »višak slobodnog vremena«, jer i dalje radi poslove tajnice u odvjetničkom uredu, a i doma uvijek sebi nađe neki posao, jer ne voli biti besposlenom. Mnogi se sjećaju kako je teta Ivanka na posao uvijek stizala biciklom, a i poslove u gradu je obavljala odlazeći iz Centra na biciklu.

»Bicikl još uvijek koristim i pokraj mojih godina u koje sam zašla. Dobro je malo treninga, radi zdravlja. Kada bi u naš Centar stigao račun koji je hitno trebalo platiti, prije plaćanja, virman su trebali potpisati dvoje ovlaštenih potpisnika. Nikada mi nije bilo teško potražiti ih i otići do njihovih radnih mjesta kako bi potpisali virmane, a u tim prilikama bicikl je uvijek bio moje prijevozno sredstvo, jer je tako put bio kraći i brži. Tako je bilo i u slučajevima kada su se u određenom danu mogle isplaćivati plaće«, kaže Ivanka Horvat, koja je danas prabaka, ima sina Miloša, unuku Maju i praunuka Acu, a prijateljima i poznanicima uvijek srdačno i uz osmijeh mahne kada je sretnu u gradu dok prolazi vozeći bicikl.