Arhiv tekstova
18.05.2007
Uvijek aktivna
Gabrijela Vuković (1981.) završila je Politehničku školu za konfekcijskog tehničara, nakon čega je htjela izučavati dizajn, ali za to nije bilo mogućnosti i govorili su joj kako ta djelatnost kod nas nije toliko razvijena. Odustavši od toga upisala je Višu školu za obrazovanje odgojitelja. Sada pohađa treću dodatnu godinu studija po novom sustavu naobrazbe i odabrala je smjer odgojitelj djece s posebnim potrebama. Praksu koju zahtijeva studij Gabrijela obavlja u domu za nezbrinutu djecu »Kolevka« i od početka prakse podosta joj se promijenio pogled na život, te mnogo više cijeni zdravlje.
»Pronašla sam se u ovom poslu, ta su djeca umnogome usmjerena na odgojitelje i trebaju veliku ljubav i pažnju. Posao ovakvog odgojitelja je svakako odgovoran, osobito što se ne mogu predvidjeti dječja reagiranja. Toj djeci obraćamo se s puno pažnje, ali je bitno ne sažalijevati ih jer se ne trebaju osjećati izuzetcima. Sam kolektiv vrlo je pozitivan i nadam se kako ću im nakon završetka studija više pridonositi«, kaže Gabrijela Vuković.
OBVEZE: Osim studija i prakse koju obavlja Gabrijela radi u caffee-u »Galerija«, pa često kasno leže i malo spava. Dobro je što tamo radi samo četiri dana tjedno, pa se može organizirati i tijekom ispitnog roka. Obveze su joj svakako promijenile život, jer ističe kako je jako teško, kada se osjeti blagodat plaće, nakon toga vratiti se na razinu traženja novca od roditelja. Možda ni nema smisla roditelje opterećivati nakon dvadeset i šeste godine života. Usporedo sa studijem radila je i kao konfekcijska tehničarka, pa je usavršila vještinu krojenja i šivanja. Sada vrlo rijetko šije prijateljicama jer nema vremena za to.
»Nije mi žao što se nisam opredijelila za dizajnera, jer osjećam kako me je život usmjeravao na ovaj put. Sada se mogu pohvaliti kako imam više zanata u rukama i lako se mogu snaći. Ipak, sebi mogu ponešto sašiti, iako je prilikom krojenja i šivanja uvijek prisutan strah – što ako ne uspijem napraviti kako je zamišljeno. Taj je strah veći kada šivam za prijateljice, jer je potrebno pravilno iskoristiti materijal. Mora se preuzeti taj rizik, pa je pitanje tko je na to spreman, a tko prisiljen«, komentira Gabrijela Vuković. Imajući punu potporu svoje majke, koja bi željela da Gabrijela otvori vlastiti krojački obrt, ona radije otvara knjigu i tu odluku ostavlja za neko dolazeće razdoblje.
AKTIVIZAM: Tijekom deset godina bila je članica crkvenog zbora župe »Isusovo Uskrsnuće«, koji je vodio Miroslav Stantić, a iz kojeg je nakon proširenja sastava nastao zbor Musicum Catolicum. Za sam zbor vežu ju jako lijepa sjećanja i, kako ističe, nikada neće zaboraviti put u Makarsku, kada je išla poglavito njena generacija.
Pohađala je i seminare ženskih centa za ljudska prava, na kojima joj je bila zanimljiva tema emancipacije žena. Zanimalo ju je kako izgraditi i ostvariti sebe, a osim toga sudjelovala je i na raznim političkim seminarima. Pobornica je pohađanja radionica nevladinog sektora jer smatra kako se posredstvom njih uvijek može nešto novo naučiti, samo je pitanje koliko pojedinac želi izgrađivati sebe. Sudjelovala je u aktivnostima neformalne skupine »Inicijativa mladeži«, koji je bio preteča stvaranja druge generacije u udruzi hrvatske omladine »Krov«.
»Pratim politička i društvena dešavanja, informiram se o događanjima u zemlji u kojoj živim. Zanimaju me izbori jer smatram kako nitko ne može kriviti društvo u kojem živi, ako ne ponudi svoje mišljenje i svoj doprinos glasom na izborima. Nije u redu što pojedini mladi nisu upoznati s najosnovijim stvarima društvenog života, poput pitanja tko je premijer države u kojoj živimo«, ističe naša sugovornica, Gabrijela Vuković.
Sportom se aktivno počela baviti u desetoj godini i šest je godina igrala košarku, a usporedo je osam godina svirala u »Subotičkom tamburaškom orkestru«, što je morala napustiti početkom srednje škole. Sport nije napustila trajno, sada trenira kik-boks u klubu »Spartak«. To je ispunjava i daje joj energije, jer ona više voli pohađati organizirane treninge, nego sama vježbati. U slobodno vrijeme Gabrijela voli čitati, gotovo sve žanrove knjiga, a redovito prati i tisak.
»Ljubav prema knjizi mi je djelomice prenio moj ujak, vlč. Josip Temunović, koji je rekao kako svaki čovjek koji želi biti obrazovan minimalno petnaest minuta dnevno treba čitati. I kada sam u žurbi to se trudim poštivati«, dodaje Gabrijela Vuković.
U budućnosti Gabrijela sebe vidi kao ostvarenu osobu, u smislu rada na poslu koji je ispunjava. »Prije stupanja u brak, želim ostvariti svoje ciljeve, poput završetka studija, zapošljavanja i osamostaljivanja. Želim biti svoja, izgrađena kao ličnost, a tek nakon toga ću biti spremna graditi novu budućnost.«
g
