Arhiv tekstova

Marin Držić, Krešimir Ćosić, Franjo Tuđman, Dubrovačke ljetne igre, Maraskino, Tito, Zagrebačka škola crtanog filma, Brijuni, Risnjak, Vegeta, Marko Antun de Dominis… samo su neke od osoba, lokaliteta, manifestacija ili otkrića koja su našla svoje mjesto u »Croatici«, leksikonu hrvatske baštine sagledane svjetskim mjerilima. To bi značilo da je u tome dvosveščanom leksikonu sabrano sve ono što bi iz cjelokupne hrvatske baštine vrijedilo na globalnom planu. 

Autor koncepcije leksikona i njegov urednik jest prof. dr. Neven Budak, koji je ideju za takvo sabiranje ključnih hrvatskih vrijednosti dobio još krajem devedesetih godina, potaknut poplavom šunda i kiča koji su se znali navoditi i kao naše prepoznatljivosti, makar u obliku suvenira, te istodobnim precjenjivanjem nacionalnih vrijednosti u svjetskom kontekstu. Tako su tadašnji niski kriteriji potaknuli knjigu o »pravim vrijednostima«. 

Na početku su kriteriji bili još stroži ili, prema riječima Nevena Budaka, htio je uvrstiti hrvatske nobelovce i one koji bi to bili da se u njihovo vrijeme Nobelova nagrada dodjeljivala, ali u tom bi se slučaju cijeli projekt sveo na svega desetak natuknica. Poslije je Budak u suradnji sa stručnjacima pojedinih područja procijenio što i tko je ostavio traga u svjetskoj baštini te u konačnici leksikon u dva sveska donosi 180 kronološki poredanih natuknica, koje potpisuje šezdesetak znanstvenika. Croaticu je objavio Profil, a predstavljena je u prošle srijede na večer u Muzeju Mimara. Nije riječ o klasičnom leksikonu, već je svakoj natuknici posvećen esej, ograničen na otprilike četiri kartice teksta. To je luksuzno izdanje, ilustrirano sa 600 fotografija, a grafički ga je oblikovao Studio 2M. Takva su izdanja uvijek podložna preispitivanju mjerila i prebrojavanju tko je (i što) dobio svoje mjesto, a tko nije pa su i predstavljači po tome načelu nalazili neke propuste, iako su naglasili da se radi o izrazito visokoj razini stručnosti (Antun Vujić), spektakularnom projektu (Nedjeljko Fabrio), reprezentativnom djelu koje izoštrava našu objektivnost (Tonko Maroević).

Među brojnim autorima koji su napisali tekstove su Milan Pelc, Dean Duda, Marija Tonković, Ante Peterlić, Zvonko Maković, Toni Nikolić, Nikša Gligo, Zlatko Jurić…

U odabiru reprezentativnih pojmova nije se podilazilo našim kompleksima pa tako nema, primjerice, Marka Pola. Što se tiče osoba koje su zastupljene, smrt je, recimo to tako, bila ulaznica, jer nisu pisani tekstovi o ljudima koji su još živi, već ih se spominje samo u kontekstu neke pojave koja je još aktivna (manifestacije ili otkrića, primjerice). Isto tako, ni oni koji su bili samozatajniji, kako je to rekao Tonko Maroević, nisu našli svoje mjesto u leksikonu jer se vodilo računa o svjetskoj afirmaciji i »eksportnosti« pa su tako dobro prošli latinisti koji su u svoje vrijeme korespondirali sa svijetom i bili prepoznati u širemu europskom krugu. 

U svakom slučaju, riječ je o izdanju koje vrijedi imati, ali šteta što se o našim vrijednosti onaj isti svijet koji je uvažavan pri njihovu odabiru neće moći upoznati jer nema prijevoda leksikona.