Arhiv tekstova

Prošlog je tjedna nekoliko prijestolničkih medija prenijelo informaciju kako su zastupnički klubovi Saveza vojvođanskih Mađara i Demokratske stranke u Skupštini Autonomne Pokrajine Vojvodine usuglasili prijedlog izmjena i dopuna Odluke o izboru zastupnika u pokrajinski parlament. Mediji su također objavili i vijest da je postignut načelan dogovor o promjeni izbornih propisa u Pokrajini prema rješenjima iz Odluke i između predstavnika manjinskih nacionalnih vijeća te čelnika Izvršnog vijeća APV. Suština ovih promjena zrcali se u, po prvi puta u nas, preciziranju i reguliranju Ustavom zagarantiranog prava o djelotvornom sudjelovanju manjina u procesima donošenja odluka. 

Poznato je, naime, da zbog vlastitog brojčanog stanja, manjine često nisu u mogućnosti izboriti u izbornoj proceduri svoje predstavnike u tijela u kojima se odlučuje, naravno i o njihovoj sudbini, pa zakonodavac, kako to iskustvo nekih zemalja pokazuje i kamo smjeraju međunarodni pravni standardi u ovoj oblasti, poseže za institutom zagarantiranih mjesta pripadnicima nacionalnih manjina. 

IZ KUTA TEORIJE: Promatrano iz kuta teorije, krajnji razlog takvom pristupu situiran je u nalogu koji dolazi iz domene pravednosti – mora se omogućiti političko zastupništvo i onim zainteresiranim skupinama koje su u a priori hendikepiranom položaju s obzirom na važeća izborna pravila i na vlastiti broj. Čest je slučaj, budući da je demokracija među ostalim i igra pravila brojeva, da oni koji su u brojčanoj manjini ne uspijevaju »prijeći crtu« i ući u prostor u kojem se odlučuje, što institut zagarantiranih mandata onda ispravlja. Inače, napomenut ćemo, praksa o kojoj je riječ već postoji u Hrvatskoj, Rumunjskoj i Sloveniji kada je u pitanju zastupljenost nacionalnih manjina u središnjim zakonodavnim tijelima. 

No, naše je glavno pitanje povodom ove inicijative: hoće li se institut zagarantiranih mjesta moći uspostaviti i u Vojvodini? Tim prije nam se ovo pitanje čini značajnim, budući da je predloženo rješenje po prvi puta konkretna demonstracija spremnosti onih koji su na vlasti glede prikladne institucionalizacije političke reprezentacije manjina. A ono je, to treba stalno imati na umu, glavni demokratski legitimni mehanizam koji predstavnicima manjina omogućuje sudjelovanje u procesima donošenja odluka. 

Prema spomenutim usuglašenim izmjenama dvaju zastupničkih klubova vojvođanskog parlamenta, prenijeli su dalje mediji, predviđa se 12 zagarantiranih zastupničkih mandata nacionalnim manjinama u Vojvodini. Od ukupnog broja zastupničkih mjesta Skupštine AP Vojvodine, to iznosi 10 posto – vojvođanska skupština, podsjetit ćemo, ima 120 zastupničkih mjesta. Prema ovoj Odluci njih 60 biralo bi se kao što je to i do sada bio slučaj – po većinskom izbornom sustavu: po jedan se zastupnik bira iz svake vojvođanske općine, a više zastupnika biraju birači u većim gradovima – Novom Sadu, Subotici, Somboru, Zrenjaninu i Pančevu. S druge strane, umjesto dosadašnjih 60, sada bi se 48 zastupnika biralo po proporcionalnom sustavu s Vojvodinom kao jednom izbornom jedinicom, uz cenzus od 5 posto. Na koncu, kao najveća novina, 12 bi se zastupnika biralo s lista manjinskih zajednica, i to po većinskom sustavu. 

PREDLOŽENI MODEL: Kada je riječ o tomu koje vojvođanske manjine imaju pravo na zagarantirano zastupničko mjesto, prijedlogom Odluke je predviđeno da ove zastupnike mogu birati one nacionalno manjinske zajednice čijih najmanje 10 tisuća pripadnika živi na teritoriju AP Vojvodine i koje imaju osnovana nacionalna vijeća. Dodatno, definira se u Odluci, a s obzirom na veličinu dane manjine, distribucija zagarantiranih mjesta bila bi po manjinskim zajednicama sljedeća: mađarska bi zajednica birala tri, slovačka i hrvatska po dva, a romska, rusinska, rumunjska, bunjevačka (!?) i makedonska po jednog zastupnika. Izostanak, pak, vojvođanskih Jugoslavena i Crnogoraca iz kvota objašnjava se činjenicom da oni nisu osnovali svoja nacionalna vijeća. Još ćemo ovdje navesti kako bi se ovi izbori održali u isto vrijeme kada se budu održavali i oni po većinskom i po proporcionalnom sustavu, a pojava kandidata na »manjinskoj« biračkoj listi uvjetovana je prikupljanjem po 100 potpisa podrške birača za jednog kandidata. 

Na koncu, e da bi se uopće moglo glasovati prema predloženom modelu, ovim je izmjenama predviđeno formiranje i zasebnih biračkih popisa nacionalnih manjina, institucija također znana u državama koje posjeduju ovakva izborna pravila. Pri tomu, dalje je precizirano, izbori će se moći provoditi samo kod onih nacionalnih zajednica na čijem biračkom popisu bude upisana najmanje polovica plus jedan birač, a osnova za utvrđivanje broja pripadnika manjine bit će rezultati posljednjeg popisa pučanstva. 

POLITIČKA PODRŠKA: Riječ je, dakle, tek o Odluci samo dviju, istina relevantnih, zastupničkih skupina vojvođanskog parlamenta, što onda znači da ona ima status nekakvog prijedloga i da s njom tako treba, barem za sada, i računati. No, kako je najavljeno od strane predlagatelja, očekuje se da će ovaj njihov prijedlog podržati i druge zastupničke skupine, prije svega članice vladajuće koalicije, a to su Pokret snaga Srbije Bogoljuba Karića koji, a što ne treba smetnuti s uma, u faktičkom smislu na političkom srbijanskom polju uopće ne postoji, i Liga socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka, koja se ranije javljala s posve drugačijim rješenjima (npr. s idejom o dvodomnom vojvođanskom parlamentu). Možda su to i razlozi zašto se oni do sada nisu očitovali o prijedlogu svojih koalicijskih partnera na pokrajinskoj razini – DS-a i SVM-a? 

Bilo kako bilo, predlagatelji Odluke su u javnosti iznijeli uvjerenje da bi se pristanak PSS-a i LSV-a na njihov prijedlog vrlo skoro mogao i dogoditi te kako bi se navedene izmjene o načinu održavanja izbora za Skupštinu AP Vojvodine mogle naći na skupštinskom zasjedanju vojvođanskog parlamenta već tijekom ovoga mjeseca. Na taj bi se način stekli uvjeti da pokrajinski izbori budu, kako to predviđa i Zakon o provedbi Ustava, održani do kraja ove godine. No, je li to ostvarivo na način kako je predloženo, ponavljamo temeljno naše pitanje? 

Prije nego li se pozabavimo odgovorom na to pitanje, opetovano ćemo istaknuti kako sama inicijativa za uvođenje instituta garantiranih mandata u pokrajinski izborni sustav predstavlja odlučujući pomak kada se u pitanju postojeća rješenja u oblasti političke reprezentacije manjinskih zajednica u Vojvodini – do sada nitko tko je na vlasti nije takvo što predlagao. Ostvarivanjem, pak, same zamisli u vojvođanskom parlamentu ostvario bi se prikladan institucionalni okvir koji bi manjinama na trajan i demokratski legitiman način omogućio sudjelovanje u radu zakonodavne vlasti na pokrajinskoj razini. 

STRUKTURALNI PROBLEM: Pa ipak, držimo da treba imati stanovite rezerve glede ove konkretne inicijative. Rezerve temeljimo na sljedećih nekoliko razloga. Kao prvo, navodimo činjenicu da predloženo rješenje nije odraz čvršćih programskih nastojanja, barem ako uzmemo u obzir političku praksu u proteklih desetak godina, stranaka koje stoje iza njega. Navedeno više vrijedi za samo vodstvo DS-a, koje se do sada ili nije eksplicite izjašnjavalo o ovome problemu ili je bespogovorno prihvaćalo rješenja drugih političkih stranaka kojima je ovakav pristup posve stran (npr. DSS). Stoga, zbog stanovitog odsustva dosljednosti i dovodimo u pitanje iskrenost sadašnje njihove namjere. 

Ostavimo li, pak, opravdano iskrenost namjera po strani, jer one u politici ne moraju imati relevantnost, ostaje otvoreno jedno drugo važno pitanje: zašto se predlagatelji s ovakvim rješenjima nisu pojavili s prijedlogom na višoj instanci, vlasti koji bi onda na mjerodavnijem mjestu i na sustavan način razriješio u cijelosti pitanje političke reprezentacije manjina i načina njihova izbora u Srbiji, i to od središnjih preko regionalnih i lokalnih pa do samih manjinskih samouprava? I ponovno kucamo na vrata DS-a, jer je ova stranka dio vladajuće koalicije na republičkoj razini, koja u isto vrijeme, preko Službe za ljudska i manjinska prava, nudi model zakona o nadležnostima i izboru nacionalnih vijeća, koji uopće ne predviđa mogućnost neposrednog glasovanja manjina prilikom izbora članova vijeća, već predlaže zadržavanje starog elektorskog načina izbora. Očito, postoji jedan dublji, nazovimo ga strukturalnim, prob-lem u pristupu rješavanju ovog problema u Srbiji. To, naravno, ne treba nikoga čuditi, budući da na ukupnom planu kreiranja manjinske politike vladaju, i to ne od skora, poveći kaos i stihija. 

POPIS BIRAČA: Treće, i to je čini nam se glavni prijeporni moment, izrada posebnih evidencija u obliku biračkih popisa manjinskih zajednica od strane nacionalnih vijeća, a što je preduvjet za isticanje kandidata za izbore za garantirana mjesta, čini se u sadašnjim uvjetima posve nemogućim. Ne samo zbog toga što je to veoma kompliciran proces, već prije svega što velika većina manjinskih nacionalnih vijeća, ukoliko njima bude povjeren, za taj posao kao što je najavljeno, nema ni minimalne kapacitete za njegovu realizaciju. Dodatno je pitanje s većom težinom - imaju li oni uopće zakonska ovlaštenja za vršenje takvih poslova kao što je pravljenje popisa birača? Strahujemo da nema. 

Četvrto, kod pripadnika nekih manjinskih zajednica može se očekivati i strah da se upisuju u posebne, makar i biračke, popise, zbog negativnih iskustava koje su imali tijekom ratnih devedesetih godina prošlog stoljeća, to jest, zbog visokog nepovjerenja u državu. To osobito vrijedi, čini nam se, za hrvatsku zajednicu u Vojvodini, koja je u navedenom vremenu bila izložena represiji i etnički motiviranom nasilju, osobito u Srijemu, i čiji se članovi i danas još uvijek nerado javno izjašnjavaju. Dodatni je problem s Hrvatima u Vojvodini taj, što je to zajednica koja je unutar sebe i više nego slabo integrirana, s malobrojnim i neprofesionalnim institucijama, bez snažnijih mobilizacijskih moći... Istina, navedene bi se teškoće mogle eventualno otkloniti ukoliko bi pokrajinska administracija poduzela cijeli spektar mjera i ako bi cijeli proces pratila odgovarajuća medijska kampanja putem koje bi pripadnicima manjinskih zajednica bili objašnjeni razlozi za izradu takvih spiskova i kako bi se pripadnici manjina ohrabrili da iskoriste to svoje pravo na garantirane zastup-ničke mandate. No, znajući dosadašnju praksu, sumnjamo da bi se na ovome planu mogli očekivati pomaci od epohalnog značaja. 

Sve u svemu, zaključimo, prijedlog o kojem je riječ u načelnom je smislu inspiriran nalozima pravednosti i kao takav je vrijedan ne samo pozornosti nego bi ga čak valjalo i primijeniti na sistemski način i na svakoj razini vlasti u Republici Srbiji, no zbog navedenih slabosti, iskazujemo veliku sumnju da se on može ovdje i sada i ostvariti. Naravno, i ovoga puta, kao što je to bio uostalom slučaj i nebrojeno do sada, bit će to na izravnu štetu manjinskih zajednica.                                           

 g