Arhiv tekstova

Na ovogodišnjoj skupštini, Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo »Matija Gubec« iz Tavankuta dobilo je novoga predsjednika. Riječ je o dosadašnjem dopredsjedniku Društva Ladislavu Suknoviću, diplomiranom pravniku, koji za svoju 31 godinu života ima zavidan »curriculum vitae« na polju društvenog djelovanja. Naime, u organiziranje kulturnih događanja u subotičkoj općini, te radu na razvoju međunacionalnih kulturnih manifestacija uključen je još od 1990. godine. Od 2000. kao lokalni koordinator projekata uključuje se u rad Agencije lokalne demokracije u Subotici, radeći na raznim projektima razvoja međuetničkog dijaloga, zaštite ljudskih i manjinskih prava. Sljedeće, 2001. godine, stručni je suradnik Vojvođanskog centra za ljudska prava iz Novog Sada u projektu primjene Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, te drugih pitanja iz oblasti manjinskog odlučivanja i participiranja. Jedan je  od sudionika pisanja Shadow report-a za Vijeće Europe, a u zemlji i inozemstvu pohađao je i više seminara iz oblasti ljudskih prava.

Također, bio je angažiran na osnutku Hrvatskog nacionalnog vijeća, čiji je vijećnik. Bio je i prvi tajnik ovog tijela.

 

HR: Kao novoizabrani predsjednik HKPD »Matija Gubec«, kažite nam koji će biti osnovni ciljevi rada Društva za vrijeme Vašega mandata i hoće li, u tom kontekstu, biti nekih promjena?

HKPD »Matija Gubec« je udruga s dugom i bogatom kulturno–prosvjetnom tradicijom i baštinom. Prošle smo godine proslavili 60 godina od utemeljenja, a tijekom ovih godina ostvareni su brojni vrlo značajni projekti, osvojene su mnoge nagrade, imali smo mnogo aktivnosti, veliki broj članova, niz manifestacija i kulturnih događanja. Mislim da neću biti neskroman ukoliko kažem kako je ova udruga skupa sa Crkvom i DSHV-om u vrijeme turobnih 90-ih godina odigrala važnu ulogu u očuvanju hrvatskog življa i hrvatske kulture na ovim prostorima. To čini i danas, i kao glavne i ravnopravne ciljeve naše udruge vidim s jedne strane one u kulturi, po čemu je ova udruga nadaleko poznata i priznata, i naravno, s druge strane, u prosvjeti gdje vrlo blisko surađujemo s istoimenom osnovnom školom u Tavankutu. Zapravo, prosvjetni segment nije toliko vidljiv u kratkom roku kao ostvarenje jedne manifestacije, ali kada sagledamo generacije koje su prošle kroz ovu udrugu, tada se može vrednovati značaj prosvjetnog segmenta.

»Gubec« je oduvijek bio mjesto gdje se provodio alternativni oblik edukacije, tim prije, jer su u rad ove udruge uvijek bili uključeni prosvjetni radnici, pa je tako poznat rad Dramskog odjela, potom je jedno vrijeme djelovala Literarno–novinarska sekcija, koja je 1998. i 1999. godine iznjedrila dva izdanja »Gupčeve lipe«, potom literarni kružok »Talk«, te brojne aktivnosti na polju likovnog rada i edukacije. Iz knjižnog fonda ove udruge izrastao je ogranak subotičke Gradske knjižnice. »Gubec« je institucija koja čuva sjećanje na članove koji su nesebično pridonijeli razvoju i podizanju kulturne svijesti u Tavankutu, poput Ivana Prćića Gospodara, Stipana Šabića, Anice Balažević, Vince Dulića i mnogih drugih, a popis je podulji.

Sadašnji rad u odnosu na prethodno razdoblje se u mnogome promijenio. Funkcioniranje i financiranje nevladinih udruga zasnovano je na projektnom načinu apliciranja, pa se time i rad naše udruge prilagodio novom »kulturnom tržištu« rada i opstanka. I to tako što se dio školovanih i vrlo sposobnih mladih članova naše udruge uključio u aktivnosti praćenja natječaja za dodjelu sredstava i apliciranja na te natječaje.

Shodno tomu, Društvo ostvaruje nekoliko važnih projekata tijekom godine, kao što su »Kolonija slamarki« koja je ove godine dvadeset i druga po redu, potom dječji festival folklora pod nazivom »Djeca su ukras svijeta«, te brojne druge manifestacije Folklornog i Tamburaškog odjela. Imamo izuzetno dobru suradnju s mnogim institucijama na lokalnoj i regionalnoj razini, potom iz Republike Hrvatske, Mađarske i Austrije. 

U cilju osuvremenjivanja rada i javnog prezentiranja, prošle smo godine realizirali projekt izrade internetskih stranica Društva www.matijgubec.org.yu i time ojačali svoje kapacitete u smislu nastupa na natječajima te boljoj promidžbi našeg rada. U dolazećem razdoblju u planu je rekonstrukcija objekta Stare ljekarne u središtu Tavankuta u Galeriju umjetnosti od slame, čime bismo riješili smještajne probleme velikog broja vrijednih umjetnina, te upriličili njihov stalni postav, kao i izložbeni dio.

Dakle, sumirajući sve ove navode, rad u idućem razdoblju obilježit će kontinuitet u pogledu dosadašnjih aktivnosti s notom inoviranja, te kandidiranje i ostvarivanje novih projekata koji su u planu. Sadašnji sastav Predsjedništva sastavljen je od iskusnih, školovanih i sposobnih članova, a što je najvažnije za jednu instituciju, postoji generacijski kontinuitet i povezanost, što pridonosi probitku udruge.

HR: U kojoj je fazi realizacija sredstava koje je Društvo ove godine dobilo na natječajima Vlade Republike Hrvatske i pokrajinskih tajništava?

Kada se govori o financijskim sredstvima u kulturi, onda se mora reći kako su ona uvijek nedostatna za kompletno realiziranje zamišljenih projekata. Mislim da problem i nije toliko u kvaliteti samih projekata, nego se problem može naći u kvaliteti pisanja i prezentiranja projekata i pravodobnog apliciranja, a dakako i u iznosu sredstava koja su predviđena, te se udruge moraju same snalaziti kako bi jedan projekt privele kraju.

Što se tiče naše udruge, ja sam osobno zadovoljan projektima koji se ostvaruju, kao i stručnom osposobljenošću mladih koji rade na njihovoj izradi. Ipak, sredstva su još uvijek vrlo skromna.

Do sada smo utrošili dio sredstava za potrebe nekoliko projekata, za koje su sredstva odobrena. Kao što sam već napomenuo, u srpnju slijedi održavanje XXII. kolonije slamarki i Dužijance, a potom na jesen dječji festival folklora »Djeca su ukras svijeta«. Proteklu godinu smo završili u predviđenim financijskim okvirima i sve projekte uspješno priveli kraju. 

HR: Bili ste prvi tajnik Hrvatskog nacionalnog vijeća. U čemu se ogledala dužnost tajnika, koja je u međuvremenu ukinuta? Treba li je ponovno uspostaviti?

Kao mlađi sudionik svih aktivnosti glede elektorskih izbora, potom konstitutivne sjednice i prvih dana rada Vijeća, i pokraj postojanja dviju opcija unutar Vijeća, postojao je, rekao bih, entuzijazam i volja vijećnika za prosperitet ove institucije, a time i same hrvatske zajednice. Rad Vijeća u samim početcima bio je obilježen nejasnoćama, nedovoljnom definiranošću, pa i početničkim pogreškama, svi smo se nekako učili.

Uloga tajnika, kako sam je i ja shvatio, je prije svega bila više profesionalna nego li politička dužnost. Rad ove vrlo značajne institucije svakako iziskuje osobu pravne naobrazbe koja je sposobna pratiti sve propise koji se odnose na pitanja nacionalnih manjina, pa shodno tomu i na hrvatsku, potom pripremanje i sudjelovanje u izradi svih internih pravnih dokumenata i odluka, kao i monitoring nad provođenjem istih. Dakle, jednu vrlo široku oblast i djelokrug rada.

Kasnije su se dogodila određena politička previranja unutar same institucije, te netransparentan rad pojedinih dužnosnika, što je rezultiralo mojom ostavkom na mjesto tajnika.

Kao vijećnik koji svakako želi jačanje Hrvatskog nacionalnog vijeća kao institucije, smatram vrlo važnim angažiranje stručnih osoba koje bi profesionalno obavljale poslove iz djelokruga rada Vijeća. Svakako bi upošljavanje pravnika i projekt menadžera, o kojem se u posljednje vrijeme puno govori, pridonijelo u kvaliteti rada Vijeća. Ukoliko se ovome doda da se u sljedećem razdoblju očekuje usvajanje Zakona o udruženjima, koji je sada u formi prijedloga, a koji će se odnositi između ostalih i na kulturna društva, stručna pomoć Vijeća bit će itekako potrebna.

HR: Kao jedan od vijećnika, kako ste zadovoljni radom HNV-a?

Rad i funkcioniranje HNV-a su u nekoliko navrata bili gotovo paralizirajući, zbog političkih razmimoilaženja, koja su najčešće rezultirala i osobnim napadajima i netrpeljivošću među vijećnicima, pa su sjednice četo manjkale parlamentarnom kulturom i konstruktivnošću.

Nakon posljednjih promjena, rad Vijeća se normalizirao, transparentniji su okviri djelovanja kao i dostupnost i uvid u način trošenja sredstava, što je bila glavna meta spoticanja u proteklom razdoblju.

Kada sagledamo prve četiri godine, jasno je da se moglo i više i bolje, brojni projekti mimoišli su Vijeće, a time i hrvatsku zajednicu. Jedan broj stručnih osoba ustuknuo je  pred svakotjednim prepucavanjima u medijima, a što je vjerojatno bio i razlog manjeg angažmana mladih, koji su tijekom ove četiri godine trebali biti educirani i pripremani za novi saziv Vijeća, a što je izostalo. Na kraju mandata Vijeće svojim aktivnostima nastoji pratiti i ostvarivati tekuće potrebe i projekte na zadovoljavajući način. Previše je izazova i potreba koje prate hrvatsku zajednicu, stoga su različita mišljenja dobra i potrebna ali u cilju konstruktivne postavke pravaca razvoja zajednice, što se nadam da će Vijeće i uspjeti ostvariti.

HR: Angažirani ste i u nevladinom sektoru. Koja Vas oblast u ovom sektoru najviše interesira? 

Agencija lokalne demokracije u Subotici osnovana je 1993. godine, a moj angažman u njoj započeo je sredinom 2002. godine, prvotno kao sudionik seminara, potom lokalni koordinator projekata i sada u statusu projekt menadžera. Glavne aktivnosti Agencije usmjerene su na projekte koji se tiču zaštite ljudskih i manjinskih prava, jačanje civilnog sektora, prekogranične suradnje, decentralizacija vlasti i regionalizam i brojna druga pitanja.

Moj dosadašnji angažman je najviše bio usmjeren na projekte koji su se odnosili na zaštitu ljudskih i manjinskih prava, što je i moja prvenstvena sfera interesiranja. U tom kontekstu surađujem i s Vojvođanskim centrom za ljudska prava iz Novog Sada i upravo je ovih dana privedena kraju izrada izvješća o primjeni Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima.

HR: Od prošle godine zaposleni ste kao sudački savjetnik na Građanskom odjelu Općinskog suda u Subotici. Koje su Vam aspiracije u pravničkoj struci?

Nakon završetka Pravnog fakulteta, odmah sam imao prigodu početi raditi i to upravo u Općinskom sudu u Subotici, prvotno kao volonter, potom kao pripravnik, a nakon položenog pravosudnog ispita nastavio sam raditi kao stručni suradnik. Zapravo od samog početka moje je usmjerenje išlo k pravosuđu, koje je idealno mjesto za stjecanje daljnjeg pravničkog znanja. 

Subotica je oduvijek obilovala kvalitetnim i stručnim pravnicima kako u pravosuđu tako i u odvjetništvu, i po meni su to profesije u kojima pravnik može sebe potpuno ostvariti u profesionalnom smislu. Pravo je profesija koja mladom čovjeku pruža mnoge mogućnosti, profesija koja je vrlo dinamična i za nekoga tko voli rad s ljudima vrlo izazovna.

Za sada ne razmišljam o drugim opcijama, moja je želja ostati u pravosuđu, a kako će se stvari dalje odvijati to će vrijeme pokazati.

HR: Bili ste aktivni i u Mjesnoj zajednici Tavankut. Budući da postoji prijedlog da Tavankut dobije status općine, kako će se ova inicijativa, po Vašem mišljenju, odraziti na život mještana? 

Tavankut je veliko naselje, prema novijim procjenama trenutačno jedno od najrazvijenijih u subotičkoj općini. Prema popisu pučanstva iz 2002. godine u Tavankutu živi 4012 žitelja u 1444 kućanstva. U odnosu na prethodne godine broj žitelja se smanjio a razlog tomu je odljev mladih ljudi što dovodi do demografskog starenja žitelja što za poljodjeljsko naselje svakako nije na dobrobit. 

Sagledavajući geostrateški položaj Tavankuta i prirodne potencijale, te razinu gospodarskog razvoja, Tavankut ima svjetliju budućnost. Jačanje poljoprivrednih gazdinstava, pokretanje malih poduzeća te upošljavanje radno sposobnog stanovništva svakako pridonosi razvoju sela.

Prijedlog dobivanja statusa općine je, po mom mišljenju, utemeljen i ima svoje opravdanje. Prvotno kada sagledate i usporedite gradsku i seosku sredinu, prvo što je uočljivo je drastičan nerazmjer u infrastrukturnoj opskrbljenosti, ono što je u gradu normalna stvar (vodovod, kanalizacija, komunalna služba, priključak za telefon), za seoska kućanstva je daleka nedostižna mašta. Smatram da bi se formiranjem Općine Tavankut, koja bi organizacijski objedinila i ostala naselja u okolini, daleko više i bolje pridonijelo razvoju ovih naselja nego li kada se, kako je to sada, kada se to čini iz gradske središnjice, koja u selo odlazi samo kada se ide na izlet ili po neki politički poen. Za nekoga tko tamo živi i želi ostati, život na selu je daleko više od povremenog i sporadičnog interesiranja.

U infrastrukturu Tavankuta godinama se nije ulagalo, selo je bez vodovoda i kanalizacije, novi telefonski priključak je stvar na koju se godinama čeka, cestovna infrastruktura je loša. Zahvaljujući sadašnjem sazivu mjesne samouprave i pokraj vrlo skromnih sredstava realizirano je nekoliko važnih infrastrukturnih projekata, izgrađeni su trotoari, redovito sezonsko održavanje ljetnih putova, obnovljeno je nekoliko važnih objekata, a u pregovorima su razvojni projekti ovog naselja. 

HR: U tom kontekstu, što je u Tavankutu urađeno sredstvima Američke fondacije za razvoj (ADF)? 

Od kako je Američka fondacija ADF započela svoju aktivnost, u Tavankutu su ostvareni brojni projekti, koji su svakako pridonijeli kvalitetnijem životu mještana. Uglavnom su projektne aktivnosti bile vezane za školu i obrazovanje, pa je tako u OŠ »Matija Gubec« u Donjem Tavankutu izgrađen potpuno nov sanitarni čvor, potom je uređen Multimedijalni centar sa svom pratećom opremom, koja pridonosi poboljšanju i kvaliteti rada i edukacija ne samo učenika koji pohađaju ovu školu nego i žitelja koji se žele elektronički educirati. Potom je u Gornjem Tavankutu izvršena rekonstrukcija područne škole, obnovljen vrtić, mjesna ambulanta i drugo.         g