Arhiv tekstova

Slankamen je mjesto u Srijemu, a čine ga dva povezana sela: Novi Slankamen, koji se nalazi na oko 15 kilometara istočno od Inđije i Stari Slankamen, koji se nalazi u podnožju ogranaka Fruške gore na Dunavu. Prema službenom popisu pučanstva iz 1991. godine u Novom Slankamenu je živjelo 65,60 posto Hrvata, a u Starom Slankamenu  38,78 posto Hrvata.

Danas Novi Slankamen ima oko 3500 stanovnika. Većinu čine Srbi, oko 76 posto, a Hrvata je ostalo oko 22 posto, uz stanovništvo koje čine Romi, Mađari, Slovaci i Nijemci. 

Takva promjena postotka hrvatskog življa u Novom Slankamenu dogodila se nakon prijetnji, istjerivanja iz kuća, maltretiranja i zlostavljanja Hrvata u ovom srijemskom selu tijekom prve polovice devedesetih godina u ratna vremena, kada su mnogi Slankamenci napustili svoju župu sv. Mihaela Arkanđela. U svojoj knjizi »Kako je umirao moj narod« Marko Kljajić navodi kako je od 2500 Hrvata katolika u lipnju 1993. godine ostalo tek njih 730 koji nisu napustili svoje selo.

MALI BROJ ŽUPLJANA: Župnik Berislav Petrović navodi kako je sjedište župe sv. Mihaela Arkanđela u Novom Slankamenu i da u oba sela ima između 500 i 600 župljana. 

»U Starom Slankamenu imamo crkvu posvećenu svetom Nikoli, a Hrvati katolici žive u još tridesetak kuća i to su starije obitelji. Prema posljednjem popisu pučanstva u Starom Slankamenu živi manje od tisuću žitelja. Mise se služe nedjeljom i blagdanima, dok se mise ovdje, u Novom Slankamenu, služe svakog dana. Situacija je specifična, jer su tijekom devedesetih godina mnoge hrvatske obitelji otišle iz sela, a to su bile obitelji koje su aktivno sudjelovale u životu župske zajednice. Život se u selu ipak postupno normalizirao, Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo ‘Stjepan Radić’ i Kulturno-umjetničko društvo ‘Dr. Đorđe Natošević’ održavaju zajedničke koncerte, obnovljena je dvorana Hrvatskog seljačkog doma, a slijedi uređenje fasade doma. Vjeronauk se predaje u osnovnoj školi u svim razredima, oko 40 djece dolazi na sate vjeronauka, dok na vjeronauk u župi dolaze djeca za neposrednu pripremu za sakramente. Raduje me što su se danas ovdje u župi okupili srednjoškolci koji će ići na susret mladih iz Srijemskog vikarijata koji će se održati u Golubincima«, rekao je vlč. Berislav Petrović, kojega smo posjetili prije dva tjedna, prije nego što smo nastavili put u Golubince, gdje se održavao susret mladih iz vojvođanskog dijela Srijema.

MLADI ODLAZE: Svećenik Đakovačko-srijemske biskupije vlč. Petrović je došao za župnika u Novi Slankamen prije dvije godine iz Šida, gdje je uz Šid, Gibarac i Vašicu skrbio i za Kukujevce.

»Mnogi su se Hrvati iselili i iz Šida, ostale su samo starije obitelji. Od kada sam župnik u Novom Slankamenu nastojim animirati i oživjeti vjerski život u ovoj našoj župi. Vjerski život polako dolazi na svoje, a predstoji nam i veliki posao, jer je krovište crkve dotrajalo, građa je istrulila i treba ga obnoviti. Današnja crkva sv. Mihaela Arkanđela dovršena je 1862. godine, kada je i svečano blagoslovljena. Početkom dvadesetog stoljeća u Novom Slankamenu utemeljena je Hrvatska seljačka zadruga, Hrvatska čitaonica i Hrvatski seljački dom. Bogata je kulturna i nacionalna baština Hrvata u Novom Slankamenu, ali mladi nažalost odlaze«, rekao je vlč. Berislav Petrović.

MOGUĆNOST PROSPERITE-TA SELA: U Novom Slankamenu posjetili smo i donedavnog potpredsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća Vladimira Bošnjaka, koji ocjenjuje kako se mogući prosperitet žitelja Slankamena može ostvariti još većim ulaganjem u poljodjelstvo, te uzgajanjem voća i povrća.

»Ovo je Bogom dano podneblje za uzgoj ratarskih kultura, kao i voća i povrća. Oko 90 posto pučanstva se bavi poljodjelstvom, obradom voćnjaka ili uzgojem povrća. Skoro da i nema više zaposlenih u tvornicama u okolnim gradovima, gdje se odlazilo na posao. Do prošle godine najveći dio svojih proizvoda poljodjelci i uzgajivači su morali sami plasirati na tržnice. Takvo što naravno nije išlo lako. Prošle godine su se javili organizirani kupci iz Rusije i Ukrajine, koji su kupili skoro cjelokupan godišnji rod.  

Poljodjelstvo, voćarstvo i povrtlarstvo je perspektiva za one mlađe koji žele ovdje ostati živjeti, a jedan od problema glede mladih, ali i onih starijih, je što u selu ne postoje redoviti kulturni sadržaji. Imam dojam kako su Hrvati, koji su ovdje ostali u manjini, povučeni u sebe, zadovoljni čak i time što ih nitko ne maltretira«, rekao je Vladimir Bošnjak.

Odlazeći iz Slankamena cestom prema Golubincima, upitali smo se hoće li se u Slankamenu, u koji su se Hrvati doselili još u davnom VI. stoljeću, ponovno onako živjeti baš »po sremački«, kada se, kako to piše i Marko Kljajić: »dobro jelo, pilo, ženilo i udavalo, dosta radilo, a i Bogu molilo«.