Arhiv tekstova

 

U Vašem i našem listu broj 224 moju pozornost privukao je članak o tome da Hrvatsko nacionalno vijeće radi na formiranju odjela s hrvatskim nastavnim jezikom u Gimnaziji »Svetozar Marković« u Subotici. Hvale vrijedan trud da nakon pedeset godina od odluke tadašnje komunističke vlasti o ukidanju hrvatskog jezika u osnovnim školama i u gimnaziji u Subotici, isti bude ponovno uveden i u Gimnaziju, a što znači da se ne čeka još tri godine kako bi sadašnji svršeni učenici petog razreda osnovne škole na hrvatskom jeziku i dospjeli do upisa u Gimnaziju.

Međutim, bar za mene osobno,  iznenađenje u broju 224, predstavljala je kolumna dr. Andrije Kopilovića, pod naslovom »Spasi moj narod«. Stekao se dojam da tekst opravdava i potiče roditelje Hrvate da djecu ne upisuju u prvi razred osnovne škole na hrvatskom jeziku. Taj tekst je izazvao nejasnoću i zabunu. Kada sam već napisao polemični tekst odlučio sam se da još jednom čujem i drugu stranu. kako bih razjasnio činjenice i stajalište dr. Kopilovića, koji je s »dozom boli« pisao o ovome problemu u hrvatskoj zajednici. Izravno sam se obratio dr. Kopiloviću, kako bi se izbjegla daljnja polemika preko tiska, s pitanjem što je zapravo mislio kada je pisao kolumnu. Dr. Kopilović mi je protumačio svoje stajalište da bi svi mi, a naročito oni kojima je to izravna zadaća (Hrvatsko nacionalno vijeće), morali sinkronizirati sve radnje svih institucija oko promidžbe potrebe upisa nas Hrvata u hrvatske razrede i da na tome trebamo svi skupa pojačano raditi. Dr. Kopilović smatra opravdanim njegovo gorko stajalište kao svećenika u svezi s problemom školovanja na hrvatskom jeziku.

Osobno smatram da buđenje nacionalne svijesti nas Hrvata koja je gotovo osamdeset godina zatirana na ovim prostorima, je zadaća svih nas, svećenika naročito. Svećenici su svih ovih decenija bili nositelji očuvanja nacionalne svijesti i oni moraju i dalje biti u prvim redovima u tom poslu. Straha ne može biti. I ako neki pokušavaju sijati strah. Osobito, kada vidimo što se dešava u najvišem parlamentarnom tijelu ove države glede Hrvata (sjetimo se slučaja bivše ministrice poljoprivrede ili najnovije, da je »30.000 Hrvata iz Subotice glasovalo za Demokratsku stranku«, što je, naravno, negativno za tu stranku).Trebamo ljudima objasniti da je pravo na školovanje zagarantirano zakonima, iza koje stoji država Srbija, pomoć hrvatske države je očita, što znaju roditelji čija se djeca školuju na hrvatskome jeziku, pa je to zadaća svih nas i s tim se složio i dr. Kopilović da bez ikakve prisile objašnjavamo roditeljima ovu našu potrebu za vlastitom školom.

I zato čestitka onima koji su krenuli na težak put širenja školskog

obrazovanja na hrvatskome jeziku. Osobno smatram da tu ne može biti

poena, to je rad entuzijasta, kojima se svi moramo diviti i poštivati ih. Svi

mi očekujemo u ovome poslu veliku pomoć dr. Andrije Kopilovića.

Sigurno je da ona neće izostati. To mi je osobno potvrdio.