20.07.2007
Vijesti
Stroj koji sluša misli
Genijalna ideja iz znanstveno-fantastičnih romana da se mislima kontroliraju kompjutori, strojevi i slični aparati sad je moguća, jer je japanska tvrtka Hitachi konstruirala uređaj, koji zamisli iz moždanih vijuga pretvara u elektronske naredbe.
Nova tehnologija za kontroliranje strojeva i elektroničkih uređaja mislima testirana je u znanstvenom laboratoriju ove tvrtke, blizu Tokija, u gradu Hatojama. Pokus je izvela istraživačica Akiko Obata, koja je nosila osobitu kacigu s osjetilima koji registriraju i najmanje promjene u protoku krvi kroz mozak, pa ih onda pretvaraju u elektroničke signale. Kako su objasnili konstruktori, osjetila u kacigi rade tako što određene dijelove glave osvjetljavaju slabim infracrvenim svjetlom i tako registriraju protok krvi u tom dijelu mozga.
Prilikom pokusa kaciga na glavi pokusantkinje Akiko bila je povezana s kompjutorom, a preko njega i s komandama dječjeg električnog vlaka. Zatim je Akiko dobila instrukciju da vrši određenu moždanu aktivnost, na primjer, da jednostavno zbraja po dva broja ili da pjeva neku pjesmicu, što je aktiviralo centre u prednjim režnjevima mozga. Rezultat je bio taj da bi se na svako zbrajanje ili pjevanje vlak pokrenuo, a kad bi se prekinulo, vlak bi se zaustavljao.
Na gotovo isti način urađen je i pokus s »daljincem« za TV, koji je bio veoma uspješan, jer su se moždanim impulsima nepogriješivo mijenjali programi, dok se televizor lako »palio« ili »gasio« mislima.
Za upravljanje strojevima i aparatima putem misli, pokraj spomenutih osjetila za protok krvi u mozgu, koriste se i elektrode koje mjere električne, magnetne, radio i druge impulse u glavi i tijelu čovjeka. Ti načini omogućuju slanje komandi pokretima, na primjer, da robot pomakne isti dio tijela koji pomiče i čovjek. Čak je moguće uputiti i jednostavnije izravne misaone komande. Primjera radi, pomisli se »gore-lijevo« i tako kompjutorski miš (kursor) ide poprijeko.
Znanstvenici, međutim, planiraju »kontrolu mislima« spojiti s osobitim optičkim osjetilima, koji reagiraju na pokrete očiju i širenje zenica, kao i s virtualnim softverom za prepoznavanje mimike, što bi dovelo do dostatnijeg upravljačkog interfacea. Inače, posljednjih nekoliko mjeseci većina laboratorija velikih japanskih tvrtki utrkuje se koja će razviti prvi komercijalni interface između mozga i stroja, na primjer, veličine samo par centimetara, a koji se može priključiti na svaki daljinski upravljač za TV ili na upravljače pomoću kojih bi nepokretne osobe mogle mislima mijenjati nagib naslona bolničkog kreveta ili upravljati motoriziranim invalidskim kolicima. A nakon toga, kažu znanstvenici, logično slijede uređaji za »misaono« upravljanje automobilima.
Zračni miš
Iz neobične veze kompjutorskog miša i daljinskog upravljača za TV nastao je miš bez repa, koji je s kompjutorom povezan bežično, infracrvenom ili radio vezom, ali mu i dalje treba čvrsta podloga. Međutim, nedavno je Patrick Baudish, profesor kompjutorskih nauka na Sveučilištu američke države Vashington, došao na ideju konstruiranja bežičnog miša, koji se može držati u zraku, a da ipak savršeno precizno vrši svoju funkciju. Profesor Baudish je svog miša nazvao sapun (eng. soup), jer se u ruci okreće poput komada vlažnog sapuna.
Ovaj zraćni miš u biti je bežični miš smješten u prozirno kućište od elastične plastike preko kojega je labavo navučena vrećica od čupave tkanine. Kad se vrećica okreće, ona klizi preko glatke površine kućišta, što optički čitač tumači kao kretanje podloge i tako pomiče kursor.