Arhiv tekstova

Iako ljeto i dalje prži, vrijeme godišnjih odmora polako istječe, a iza nas su događaji velikih slavlja. Završen je i 11. saziv Međunarodne likovne kolonije »Bunarić« koja se održava u okviru manifestacije »Dužijanca«. Na ovogodišnjoj bunarićkoj likovnoj sudjelovali su umjetnici – gosti  iz čak osam zemalja, te iz Srbije. Tako su stvaralaštvom i druženjem obogaćeni »Dužijanca« i grad Subotica.

Prošle nedjelje održan je drugi po redu Festival hrvatskih duhovnih pjesama »HosanaFest 2007.«. Prošle godine Festival je organiziran u manjem prostoru, na sceni »Jadran« subotičkog Narodnog kazališta, a hrabra odluka organizatora da se ove godine Festival održi u mnogo većem prostoru i na većoj sceni u Dvorani sportova pokazala se ispravnom. Ovogodišnji »HosanaFest« privukao je oko 2000 gledatelja. U pravoj festivalskoj atmosferi osjetilo se uzbuđenje zbog događaja. Te večeri Dvoranu sportova preplavio je osjećaj zajedništva, a dobre vibracije, iskazane i od 20 izvođača, pojedinaca i skupina, i od brojne publike, sažimale su se u jedinstven festivalski duh. Čestitke organizatorima koji su pokazali kako se dobra ideja pretvara u dobro osmišljeni događaj, i tada publike ne manjka. 

Pred nama je proštenje na Bunariću i to su dani kada se u molitvenom ozračju očima duše mogu sagledati i naši najveći problemi. Nakon ispovijedi, molitvi i razmišljanja, nakon temeljitog duhovnog »pospremanja«, obnovljena duha može se poći otvorena srca u susret različitim sadržajima i događajima koje život donosi, a veliki broj vjernika koji se okuplja na marijanskom svetištu Bunarić jasan je znak potrebe za duhovnom okrepom. 

Udžbenici su nabavljeni, prvo školsko zvono ubrzo će se oglasiti i bit će ovo šesta godina kako učenici u subotičkoj općini upisuju prvi razred u hrvatskim odjelima. Dakle, obrazovanje na materinjem hrvatskom jeziku provodi se, evo, već šestu godinu, u što je trebalo uložiti veliki trud, a glede obrazovanja veliki trud će i dalje trebati ulagati prije svega dužnosnici Hrvatskog nacionalnog vijeća, kao i hrvatske udruge, političke stranke s hrvatskim predznakom i cjelokupna hrvatska zajednica. Iako se možda čini da je strah od upisa djeteta u hrvatski odjel sada već stvar prošlosti, treba imati na umu da vojvođanski Hrvati dugo vremensko razdoblje nisu imali mogućnost obrazovanja i informiranja na materinjem jeziku, kao ni sustavnu nakladničku djelatnost, i da još treba mnogo rada i truda da se svijest o identitetu jača i razvija.

A što se tiče dobrih vibracija, ima ih mnogo, ali ih treba ponekad i potaknuti i omogućiti im prostor gdje će se iskazati.