Arhiv tekstova

Još prije formiranja nove vlade, prema neslužbenim stavovima, Međunarodni monetarni fond pokazao je zabrinutost za trend ubrzanog trošenja u Srbiji. Šef ureda MMF-a u Srbiji Harald Hiršhofer tada je upozorio kako će se, ukoliko deficit u proračunu države nastavi rasti, vanjski dug značajno uvećati, a to bi moglo izazvati ekonomsku krizu. Narodna banka Srbije (NBS) u borbi za stabilnost cijena i očuvanje vrijednosti domaće valute nema neki bogzna kakav razuđen sustav, ali i s oskudnim mjerama uspijeva i po cijeni visokih troškova inflaciju zadržati pod kontrolom. Ovo se, prije svega, odnosi na veoma ekspanzivnu proračunsku potrošnju i realizaciju Nacionalnog investicijskog plana. 

RIGOROZNE MJERE: Ipak, koncem prošlog tjedna NBS je očigledno ocijenila kako je opasnost od inflacije i narušavanja makroekonomske stabilnosti velika, pa su usvojene veoma rigorozne mjere, a to je prije svega ograničavanje gotovinskih kredita na rok od dvije godine, koje neće utjecati na iznos kamate na te kredite, već samo na iznos odobrenih kredita. Temeljem pokazatelja, kreditna aktivnost banaka u ovoj godini bilježi izuzetno visok rast, a gotovinski krediti u Srbiji iznose 95 milijardi dinara i predstavljaju trećinu svih kredita odobrenih građanima, pa je guverner NBS Radovan Jelašić na konferenciji za tisak pojasnio mjeru koja stupa na snagu 27. kolovoza.

»Ovom mjerom će se primijeniti princip prema kojem mjesečna rata neće moći biti veća od 30 posto od primanja i obvezan je depozit uz kredit od 20 posto. Ograničavanje roka otplate na nenamjenske gotovinske kredite jedna je od mjera NBS, koje će ona primijeniti kako bi se suzbio rast javne potrošnje, smanjio trgovinski deficit i ojačala kapitalna baza banaka«, rekao je Radovan Jelašić. 

ZADUŽENJE: Naime, krediti su u posljednjih šest mjeseci ove godine porasli za 116 milijardi dinara, a cijele prošle godine taj je rast bio 107 milijardi dinara. Krajem lipnja gotovinski krediti su, u iznosu od 95 milijardi dinara, predstavljali trećinu svih kredita odobrenih građanima Republike Srbije. 

Od ukupnog iznosa gotovinskih kredita 92 posto su dugoročne pozajmice, jer se odobravaju i na rok od deset godina, a keš kredite koristi 600 tisuća građana ili svaki treći zaposlenik. Udio stambenih kredita, na koje se ne odnosi ograničenje roka otplate, u ukupnim zaduženjima građana je 25 posto. Jelašić je upozorio, kad se uračunaju zaduženja građana po osnovi kreditnih kartica, potrošačkih kredita i minusa na tekućem računu, ukupna zaduženost građana mnogo je veća i sposobnost otplate kredita uredno na duži rok zabrinjavajuće se smanjuje, zbog čega je NBS bila prinuđena pribjeći nepopularnim mjerama. Ovim mjerama na koncu postignut će se smanjenje zaduženja građana po visokim kamatnim stopama s nimalo konkurentnim bankarskim proizvodima, a osobito su atraktivni keš krediti koji su ekstremno skupi. Keš kredit je bankarski proizvod koji je naslonjen u osnovici na tzv. minus na tekućem računu, a svrha mu je rješavanje gorećih problema, jer redovita primanja, barem ona koja zaposlenici dobivaju putem tekućeg računa, kasne. Tako je i osnovna karakteristika keš kredita upravo njihov rok i on ne bi smjeo biti duži od 6 do 12 mjeseci. Jer ako nema prve plaće, druge i treće, tu je banka za premošćivanje tih problema, ali ako već 6 mjeseci ne stiže plaća, to znači, i iz kuta menadžmenta, da je blizu stečaj tvrtke i da će vlasnik računa uskoro ostati bez redovitih primanja.

»Banke su u ovim poslovima do sada imale vrlo visoke zarade, otuda je logično njihovo protivljenje. S druge strane vrlo brz rast ove vrste kredita od početka godine, od prvog kvartala, sadrži u sebi rizik brzog uvećavanja potrošačke tražnje, a samim tim indirektno – inflaciju. Drugi rizik pada na same građane, koji bi mogli biti ugroženi rizikom otplate tih kredita, osobito oni koji se daju na dugi rok i gdje je moguće da se zbog promjena tečaja dinara dužnik našao u nevolji«, pojasnio je profesor Ekonomskog fakulteta Boško Živković. Koliko su banke zainteresirane za ovaj proizvod govori i tvrdnja kako u našem okruženju banke daju ove kredite i socijalno ugroženim skupinama, odnosno ljudima bez redovitih primanja. Kod nas su banke krenule u odobravanje kredita korisnicima koji nisu njihovi deponenti, sakrivajući svoj profit iza procijenjenog rizika zajmoprimca, koji biva ukalkuliran u cijenu kredita. Centralna banka mora pratiti namjenu kredita i trošenje građana, povrh svega netko mora skrbiti za sigurnost građana, makar dotad dok ne budemo toliko bogati da možemo živjeti i bez kredita.