Arhiv tekstova

Studij: Sve do drugog razreda srednje škole nisam znala što bih studirala, a psihologija  mi se svidjela tek kad sam je počela učiti u školi. Nakon završene gimnazije u Subotici upisala sam studij psihologije u Zagrebu i sada sam završila drugu godinu, bez ne- položenog ispita, pa odmaram do početka sljedeće studentske godine. Tijekom godine bilo je dosta učenja i sreće, pa se sve dobro i završilo. Za sada mi se veoma  sviđa studij, ali osjećam kako još nisam doista došla do srži nauka. Studiranje psihologije pomoglo mi je da ne osuđujem ljude, već ih proučavam, kao i mnoge situacije koje se dešavaju. Dešava mi se da se u svagdašnjem životu sjetim nečega što učim, a poneki me i pitaju za mišljenje u svezi nekih situacija, mada ja smatram kako je za tako što još prerano.

Profesija: Voljela bih raditi poput onoga što gledamo u filmovima i pomagati ljudima, jer me ne privlači profesorsko zvanje. Svoj studij mogu usporediti s vozačkim ispitom, jer tek nakon položenog ispita počinje se pravo učenje kroz praksu. Iskreno, mislim da kod nas ova profesija nije zaživjela, kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj, poglavito što mnogi ne znaju što je to psihologija i miješaju je s psihijatrijom. Čula sam za slučaj da kod jednog psihologa u ordinaciju pacijenti znaju ući kroz prozor kako ih nitko ne bi vidio. Nadam se da će se i to promijeniti, jer ljudi se tu ograđuju od svega što je na neki način nepoznato. Ipak, ljudi se ne bi trebali ustručavati pričati o svojim problemima i stidjeti ih se, već ih rješavati. 

Izreka: Podijeljena radost je dvostruko veća radost, dok je podijeljeni bol upola manji bol.   

Tambura: Svirala sam tamburu u orkestru kod Stipana Jaramazovića, od drugog razreda osnovne škole pa sve do mog odlaska na studij, i žao mi je što sam morala prestati. Završila sam nižu muzičku školu, ali se glazbom nisam htjela baviti osim iz hobija. Sudjelovanje u orkestru donijelo mi je puno pozitivnih iskustava, druženja i putovanja. Sad već duže vrijeme nisam svirala, ne znam ni sama zašto, možda zato što se bojim kako ću spoznati da mi sviranje jako nedostaje. Prima je svakako u mojoj sobi i čeka odgovarajuću prigodu. 

Prijatelji: Družim se s prijateljima iz osnovne škole, s vjeronauka, iz orkestra, iz muzičke škole, gimnazije, pa sa studija, svuda po malo, pa kad dođem u Suboticu na Božić i Uskrs, tad u tih četiri do pet dana ne stignem sve posjetiti. 

Obitelj: Dugo sam mislila da ću studirati u Novom Sadu, ali na kraju sam se odlučila za Zagreb, na veliku radost moje obitelji. Oni su bili jako sretni kada sam upisala studij i imam njihovu punu potporu, kako moralnu, tako i materijalnu. 

Svagdašnjica: U Zagrebu sam se jako dobro snašla, s početka mi je bilo čudno, ali tamo sam od početka imala sestričnu koja je studirala, a te je godine došlo i mnogo mojih prijatelja. Osamostaljivanje nosi sa sobom odgovornost glede učenja, kuhanja, spremanja, zabave. Mislim da je teže slušati svoje naredbe nego tuđe. 

Planovi: Nakon studija trebat ću se odlučiti želim li ostati u Hrvatskoj ili se vratiti u Suboticu, i to ostaje kao jedno veliko pitanje. U svakom slučaju planiram završiti devet semestara i nakon toga tražiti posao.

Mašta o: Čitanju misli i razumijevanju ljudi.

Mir: Volim prošetati ili provoziti na rolerima, a ponekad je najbolje zatvoriti se u sobu i biti malo sam. U studentskom domu sam našla svoj mir, jako se lijepo slažem s cimericom Marijom Jaramazović, koja je također iz Subotice i s njom ću već treću godinu živjeti u istoj sobi. U domu je dobro to, što uvijek imam s kim popričati, nabaviti knjigu, glazbu ili film. 

Glazba: Slušam raznovrsnu glazbu, od tamburaša, preko klasike do starog roka i diska, sve osim tehna i repa. Nedavno smo bili na koncertu Olivera Dragojevića, potom na koncertu Paganini benda, bitno je samo ići s dobrim društvom, ostalo je lako. 

Neispunjena želja: Letenje paraglajdom, kao i jahanje konja.

  g