Arhiv tekstova

I ove godine, 5. festival svjetskoga kazališta koji će trajati od 10. do 25. rujna u Zagrebu dovodi velika redateljska imena. »Festival svjetskoga kazališta u protekle je četiri godine predstavio u Zagrebu neka od vrhunskih kazališnih ostvarenja s europskih i svjetskih pozornica. Promicati suvremenu kreaciju, jedinstvenost užitka u kazališnom činu i osjećaj pripadnosti široj kulturnoj zajednici bila je naša prvotna ideja, dok su estetsku legitimaciju toga festivala ispisala djela redatelja kao što su Robert Lepage, Peter Brook, Lev Dodin, Jozef Nagy, Luc Bondy, Eugenio Barba, Jan Fabre, Thomas Ostermeier, Oskaras Koršunovas, Antonio Latella, Andrej Žoldak, Rezo Gabriadze, Krystian Lupa, Pjotr Fomenko, Eimuntas Nekrošius, François-Michel Pesenti, Rimas Tuminas, Pippo Delbono, Alvis Hermanis i Danio Manfredini. Njihove su predstave ponudile publici ne samo uvid u recentna zbivanja, pa i trendove svjetskoga teatra, nego su i otvorile mogućnost kazališnim profesionalcima za usporedbu te uspostavile toliko potreban dijalog između domaćeg i stranog kazališta«, rekla je za »Vjesnik« izbornica i umjetnička ravnateljica festivala Dubravka Vrgoč, koja tu dužnost dijeli s redateljem i dramaturgom Ivicom Buljanom. 

Na pitanje što nam nudi ovogodišnji Festival Vrgoč objašnjava: »Nastavljajući s prikazivanjem atraktivnih kazališnih ostvarenja, što su prepoznata ne samo u svojoj sredini, već i na brojnim kazališnim festivalima, Festival svjetskoga kazališta u svojoj petoj sezoni predstavlja kazališta iz Njemačke, Rusije, Francuske, Mađarske, Slovenije i Turkmenistana. Osim Pjotra Fomenka, čije je uprizorenje Tolstojeva ‘Rata i mira’ izvedeno godine 2004. na Festivalu svjetskog kazališta, ostali redatelji – Luc Perceval, Joel Pommerat, Arpad Schilling, Ovliakuli Kodžakulijev i Diego de Brea prvi put će se predstaviti u Zagrebu. Riječ je o redateljima koji su poznati publici svjetskih kazališnih metropola upravo po autentičnim autorskim pristupima, redateljskim rukopisima koji pomiču teatarske granice, smionim scenskim istraživanjima te po nastojanjima da redefiniraju misiju kazališne umjetnosti u našem vremenu«.