Arhiv tekstova

Svečano bdijenje, koje je već tradicionalno večer uoči centralnog misnog slavlja na Bunariću, po riječima hodočasnika Gospi od suza, možda nije najsvečaniji ali je svakako najupečatljiviji dio Bunarićkog proštenja. 

Subota večer, Služba pokore, Služba svjetla i sveta misa. Naočigled uvijek isti program svake godine oživi nešto novo u vjernicima, jer oni duboko doživljavaju čitavo otajstvo na Bunariću, simboliku koja je tamo prikazana. 

SLUŽBA POKORE, SLUŽBA SVJETLA: Kao priprava za svetu ispovijed, službom pokore navečer u 19 sati otpočelo je Svečano bdijenje. »Bunarić sam po sebi, kao Svetište, simbol je izvora žive vode. A voda jest simbol čišćenja, pročišćenja« rekao je za naš list vlč. Ivica Ivanković Radak. Nakon priprave, propovijedi  i kratkog tumačenje kao ispita savjesti koju je održao rektor svetišta vlč. dr. Andrija Kopilović, pristupilo se sakramentu ispovijedi. Redovito bude od 15-20 svećenika koji ispovijedaju tijekom službe pokore, pa i duže.

Procesija sa svijećama. Osim, na prvom mjestu, snažne duhovne simbolike, svakako je prekrasan prizor. »Svaka procesija oduvijek jest simbolika naše prolaznosti na zemlji. Ona nas podsjeća kako mi ljudi nismo za ovaj svijet, te da smo tu samo hodočasnici u prolazu ka jednom određenom cilju.» rekao je vlč. Ivica Ivanković Radak i dodao kako »Procesija dolazi do izražaja kada je sa svijećama. Svijeća kao takva jest simbol života, simbol Uskrsa«. Činjenica da je nekada put procesije bio između postaja, potom oko Svetišta, pa okolnim putem, te se i ove godine »prešlo« na pravoslavni dio Svetišta kako bi svi okupljeni hodočasnici mogli sudjelovati u njoj, očiti je dokaz da se svake godine sve veći broj vjernika okuplja na Bunariću, Svečanom bdijenju. U procesiji se nosi Gospin lik iz kapele na veliki oltar. »Vrlo lijepa gesta, kada Marija, skupa sa svim vjernicima, kreće također na hodočašće. Napušta kapelicu, svoju kuću na Bunariću, gdje stoji tijekom cijele godine da bi iznimno za Bunarićko proštenje, u procesiji, krenula sa svim vjernicima na hodočašće, te tako pokazala da je Ona skupa s nama ovdje na zemlji i da je naša zagovornica i saputnica.« 

SVETA MISA: Nakon službe svjetla, uslijedila je dvojezična sveta misu koju je predvodio katedralni župnik, mons. Stjepan Beretić. Na početku misnog slavlja, vjernike je pozdravio gost ovogodišnjeg proštenja, kardinal Friedrich Wetter, nadbiskup minhenski.  

»Molimo noćas Gospu, da primi sve naše boli i patnje. Molimo je da zajedno sa nama moli za naše bolesnike. Molimo Gospu, da nam isprosi od Boga srce, koje je uvijek spremno pomoći čovjeku patniku. Neka nam isprosi srce uvjereno da ni jedan križ nije uzaludan. Neka nam isprosi srce koje vjeruje u uskrsnuće. Svima nam Gospa noćas govori: ‘Siđi da se trudiš na zemlji, da služiš na zemlji, da budeš prezren i razapet na zemlji. Sišao je Život da bude ubijen; sišao je Kruh da ogladni; sišao je Put da se od puta umori; sišao je Izvor da ožedni: a ti odbijaš da trpiš’. Vratimo se svojim kućama, da služimo ljudima. Neka nas i prezru. Neka nas i razapnu. Isus je Život, a pristao je da bude ubijen, samo da nam život poradi. On Kruh vječnoga života, a bio je s nama gladan. On je Put, a umorio se. On je Izvor žive vode a od Samaritanke je žedan iskao vode. On je trpio. I mi ćemo. Izdržao je do smrti na križu. Uskrsnuo je. I mi ćemo uskrsnuti« rekao je u svojoj propovijedi mons. Stjepan Beretić.

Kroz ovogodišnje Svečano bdijenje prožimao se duh Uskrsa. Naime, po riječima vlč. Ivice Ivankovića Radaka, od prošle godine došlo se na ideju da misno slavlje poprimi tematski karakter, kako u pjesmama tako u propovijedi. Stoga je prošle godine večer bila obavijena Božićnim otajstvom, rođenjem Isusa Krista, dok su ove godine, propovijed i pjesme bile u duhu Uskrsa.