Intervju
Ključ je u prihvaćanju odgovornosti
»U suvremenom društvu iskrivljena je slika ličnosti uspješnog poduzetnika. Predstavljaju ga kao nedodirljivu i strogu osobu bez emocija, hladnokrvnog biznismena, nekoga tko nikada ne griješi, interesira ga samo profit i koji ’bičuje svoje podanike’ da što više rade za njega za što manje novca«, napisala je na svome sajtu Jasminka Grunčić, poslovna konzultantica iz Subotice. Međutim, smatra ona, u suštini je pravo poduzetništvo jednako slobodi – »to je stil života koji formiramo sami«.
Ključ ili metoda koja omogućuje poduzetnicima da osjete sigurnost, a da u isto vrijeme zadrže slobodu je, smatra Jasminka Grunčić, »prihvaćanje odgovornosti« za poslovne odluke, aktivnosti, ciljeve i strategiju i za svaki korak koji poduzetnik čini. S njom smo razgovarali o tome kako vidi poduzetništvo i poduzetnike danas i mijenja li se svijest o tome kako uspjeti u vlastitom biznisu.
Odrasli ste u poduzetničkoj obitelji. Na koji način je to usmjerilo Vas osobno u biranju posla kojim ćete se baviti i pridonijelo tome da postanete poduzetnica?
Poduzetnički život je dosta osebujan, ima dosta slobode. I puno ljudi se baš zbog te slobode odluče za poduzetništvo, a ja sam praktično u tome odrasla. To sam vidjela. Međutim, moje roditelje, koji su četrdeset godina bili poduzetnici, zahvatila je velika inflacija i baš se sjećam tog razdoblja kada su se svaki sat mijenjale cijene i kako je to bilo stresno. I onda sam rekla kako ja nikada neću biti poduzetnica, da ja to ne želim. Međutim, kada se usadi to u vas, mislim da će kad-tad isplivati jer ste prosto kodirani tako od početka. A moja sestra i ja jako puno smo pomagali roditeljima u poslu oko radnika, oko papirologije, oko telefoniranja, dosta rano smo mi ušli u taj dio. Tata je bio vodoinstalater, a mama pomoćnica u poslu; u početku je radio samostalno, a kasnije je samo ugovarao poslove i u nekom momentu je imao petnaest radnika, kada je iskoračio iz onog manjeg poduzeća u veće. Mi smo sve to propratile, međutim ja sam bila okrenuta k medicini i moja želja je bila da studiram genetiku. Zbog toga sam i upisala u Varaždinu srednju školu kako bih poslije u Zagrebu studirala. Međutim, rat je to prekinuo, vratila sam se kući i mislila kako će se rat brzo završiti i ja idem nazad, i to je to. Međutim, to nije tako ispalo i ja sam se zatekla u Subotici, odustala od svega i od genetike, udala se i kasnije upisala Ekonomski fakultet u Subotici. Ali sad mi se čini, kad unazad to pogledam, praktično sada radim genetiku poduzeća, jer ulazim u suštinu svega toga. Vjerujem u to da za svaku posljedicu postoji uzrok, a uzrok je negdje sakriven unutra zbog čega netko tako reagira ili posluje. I sada da vi promijenite posljedicu potrebno je da se bavite uzrokom, a da se bavite uzrokom morate ući u osnove cijelog biznisa počevši od ljudi, njihovih razmišljanja, stavova i navika, jer praktično to čini jedan biznis. Tako da to je već genetika.
Zašto ste promijenili mišljenje i odlučili postati poduzetnica?
U Subotici sam završila Ekonomski fakultet, smjer marketing, jer je to jedino što me privlačilo. Upisala sam iz prinude studij ekonomije, jer je bio tu u Subotici, a na kraju sam to zavoljela. Tad sam se zaposlila u osiguranju, jer mi je to bilo jedino radno mjesto na kojem sam mogla spojiti obitelj i posao. I smatrala sam da tu moram ostati i samu sebe izgraditi kako bih mogla i doma kao majka i supruga i sve ostalo postići. Tu sam se prvi put susrela s poslovnom psihologijom. Imala sam i svog mentora u Beogradu, moju trenericu koja mi je bila na neki način primjer kako se to može raditi, i praktično od 2008. se bavim edukacijama.
O kakvoj edukaciji se radi?
Završila sam edukaciju na NLP institutu u Beogradu, neurolingvističko programiranje, i sada sam trenutno njihov trener. To je jedno dugo školovanje i jako sam ponosna na to, jer mi jako puno pomaže u radu s poduzetnicima. To su različite tehnike gdje ljudi mnogo brže postižu rezultate, jer sve što je nepotrebno znaju skloniti, praktično usmjerava i fokusira um na cilj, na uspjeh. Od prošle godine sam i profesionalni »coach«, nakon godinu dana prakse imam licencu od službeno priznatih institucija. Trenutno sam licencirana za Srbiju, a sada radim za međunarodnu licencu. Imam i međunarodni certifikat za učenje odraslih iz Austrije, prva sam generacija koja je to prošla u Srbiji, a stručnjaci iz Hrvatske su nas obučavali i uveli to ovdje kod nas. »Train the trainer« se zvao program i u osam država je priznata ova diploma.
Danas su popularni »coacheri«. Što oni u stvari rade?
Coach nije psiholog već je praktično netko tko je usmjeren na budućnost i kada razgovara s drugom osobom, uz puno pitanja tako usmjerava razgovor da druga osoba pronađe ono što je najbolje rješenje. Praktično, tu osobu vodim iz točke A do točke B, ali pri tome nisam emotivno vezana za njegovu situaciju, promatram je sa strane i ne uplićem se u emotivne momente, je li zbog ljutnje ili euforije ili nečeg drugog, već je vodim kroz jedan određen proces sa strane s pitanjima i usmjeravanjima. Tako da »coaching« čak nije ni savjetnik već netko tko izvlači iz vas najbolje što se može izvući.
Zašto ste se odlučili ostaviti siguran posao u osiguranju i krenuti u neizvjestan samostalni biznis?
Već sam edukacije radila u osiguranju kao dopunski posao za što nisam bila plaćena, osim ljubavi za taj posao. I vidjela sam kako, kad moju grupu obučavam, treniram i prenosim znanje, imaju mnogo bolje rezultate. I bez ustručavanja mogu reći da smo stvarno bili među najboljima u Srbiji. I sigurna sam da je jednim dijelom to rezultat i edukacije, odnosno toga da su se razvijali i mentalno i na svaki način. Poslije deset godina, kada sam već postala voditeljica grupe, rekla sam u poduzeću da sam sagorjela u prodaji i tražila sam premještaj, jer to više ne mogu raditi. Dajte da budem produktivnija, dajte mi drugo radno mjesto za što ste me školovali, i onda su oni rekli pa ne, nemamo zamjenu za tebe. I onda sam rekla da ću otići. I tad mi se vratio poduzetnički duh iz doba djetinjstva i sestra i ja zajedno smo osnovale poduzeće. U međuvremenu sam se upoznala sa svojim suprugom, koji se bavio strateškim planiranjem i bio je filmski producent. Krenuli smo raditi svoju liniju i po pitanju edukacija, izrade većih strategija, ali sam ga na žalost izgubila prošle godine: umro je iznenada u kolovozu od posljedica post covida. Sedam godina pokraj njega sam učila kako razvijati strategije pozicioniranja i marketinga. Firma je osnovana 2014. kada sam otišla iz osiguranja, a nakon šest godina rada s mojom sestrom razdvojili smo naša poduzeća i tada sam s pokojnim suprugom osnovala poduzeće koje se bavi čisto konzultantskim radom već četiri godine.
Koliko poslovni ljudi kod nas prihvaćaju da su im potrebne konzultacije, edukacije, pomoć u vođenju njihovog biznisa?
Na to prvo razdoblje rada, same početke sad već malo i s dozom humora gledam jer nisam mislila da će to ići toliko teško. Odrasla sam na edukacijama i polazila sam od sebe. I onda kad sam izišla na tržište, suočila sam se s pitanjem kome ću ja ovo ispričati kad ljudi ne razumiju o čemu ja to pričam. Imala sam ogromnu bazu poduzeća i prve dvije godine sam se bavila time da pokažem što radim i ponudim besplatne sate da ljudi vide kako to izgleda. I rekli su dobro, sve je to super ali hajde da mi pričamo o osiguranju. Onda sam rekla kako to više ne radim i da me zaborave iz osiguranja. Moj pokojni suprug puno je radio na tome da se stvori svijest o postojanju ovakve ponude i tako je krenula emisija na TV Subotica, koja traje već sedam godina. Jako puno smo radili na podizanju svijesti o tome da su ovakve edukacije potrebne, ne samo koje ja radim već uopće i da, ukoliko se ljudi žele razvijati, moraju učiti. I da, i ako netko ima 20-30 godina u poduzetništvu inercija i intuicija mogu biti jako dobre, ali poslije određenog vremena mogu odvesti firmu u propast. Čula sam nedavno jednu rečenicu koja mi se mnogo svidjela, a to je da je »intuicija najskuplja strategija«. Jer, vi tako možete raditi dok ste na početku, ali kad odgovarate za veliki broj radnika, za veliki broj klijenata vi više ne smijete intuitivno, samo iz srca donijeti odluku već tu mora postojati određena i analiza i promišljenost i strategija i taktika, a da biste to mogli uraditi potrebne su vam određene vještine i alati. A to jednostavno ne možete drugačije nego da učite. U početku sam vidjela kako me gledaju čudno, kao vanzemaljca, međutim tjerala sam svoje i bila sam svjesna da moram napraviti potražnju za ovim što radim. Da sam radila u Beogradu ili Novom Sadu ili Budimpešti s time ne bih imala problema. Imala bih i mnogo veći broj klijenata u početku. To nisam mogla prihvatiti i rekla sam neću ja ići u Beograd, Beograd će doći kod mene. To mi se i ostvarilo. Prvi put 2018. kada je iz Pešte došao jedna predavač na prvi marketing forum za poduzetnike, zatim i na sljedeći. Kasnije je to prekinuto zbog korone i onda smo prešli na online rad. Bila sam jako veliki protivnik online rada i imala sam veliki otpor, a sad kad bih mogla kazati u jednoj rečenici što je poduzetništvo – to je jedno putovanje nužnog razvoja, jer morate se mijenjati, a ako se ne mijenjate izbaci vas tržište.
Kako se izmijenio Vaš biznis prelaskom na online predavanja?
Moja nefleksibilnost da »ne online, samo osobno«, jer sam se u tome osjećala komforno, korona je prekinula i krenula sam prvi put s live – uživo predavanjima od sedam sati navečer kada se nije moglo izlaziti iz kuće. Tako je nastala serija predavanja koja se nalazi na youtubeu i to me je navelo da razmišljam o tome kako ne biti ovisan u svom poslu, koje su rezervne varijante, što može biti još jedan oslonac i tako je nastao master mind program, što je invidualni rad jer još uvijek postoji vjerovanje da ako si poduzetnik i ideš kod konzultanta onda s tobom nešto nije u redu. Da ti nisi dobar poduzetnik. Ali sva sreća, zahvaljujući internetu, to se mijenja i samo se prikačila na val edukacija koje su online dostupne i promoviraju se i polako se mijenja svijest. U koroni su ljudi bili prinuđeni pristupiti internetu i počeli su pratiti i vidjeli su da to nije ništa strašno i to sad polako postaje pomalo moderno, a u suštini je korisno.
Tko su Vaši klijenti?
Usmjerila sam se na mikro, mala i srednja poduzeća jer njihove probleme razumijem, jer imaju svoj tijek donošenja odluka koji je drugačiji od donošenja odluka u velikim kompanijama gdje se vlasnik već izvlači iz operative. Više se razumijem u usluge jer sam i sama došla iz usluga, a u proizvodnji ono što mogu pomoći je dio usluga koji mogu razviti uz vlastitu proizvodnju i kako organizacijski i strategijski postaviti svoje ciljeve, misiju, podciljeve, kako svoje resurse integrirati. Meni je jaka strana razvoj odnosa s klijentima, to mi je uža specijalnost na koji način održati kontakte s klijentima i na koji način povećati prodaju. Ali, da biste dotle došli, vama poduzeće mora biti jako dobro organizirano da imate ljude svjesne kako rade delegiranje, davanje zadataka, sastanke i da sve što koriste bude u redu. Jer ne možete očekivati rezultate ako ove stvari nisu u redu. Jedna linija je online master mind program gdje je 70% klijenata iz Subotice i okolice, a 30% iz centralne Srbije, i čak i iz Hrvatske.
Jesu li u javnom sektoru zainteresirani za ovakve edukacije i programe?
Bilo je, bilo ih je i na marketing forumu i dobila sam komentar da ovo jako, jako nedostaje javnom sektoru. Ali tamo je drugačiji način donošenja odluka, no ako bi napravili svoj proračun i posvetili vrijeme tome mislim da bi im puno, puno koristilo.
Kažete kako se svijest promijenila i da ljudi polako shvaćaju da su im ovakve edukacije i programi potrebni. U kojoj mjeri je to danas prihvaćeno kao normalno i potrebno za rad firmi i ustanova?
Mogu reći da, ako ja kao vlasnica biznisa ne odredim kakve klijente želim imati i za to ne odredim svoja pravila igre, onda neću ni dobiti takve klijente. Sama sebi sam stavila kao cilj da želim imati klijente koji su otvoreni za učenje, koji znaju da se treba ulagati u razvoj, koji su svjesni da je edukacija neophodna da bi se radilo i koji su spremni uložiti svoje vrijeme za to.
Kako sad gledate na stanje poduzetništva u Srbiji?
Tko god se prihvati postati sam svoj gazda ulazi u jedan vrlo stresan posao, zato što odgovarate prvenstveno za sebe, pa za zaposlene, a i za vaše klijente kojima isporučujete proizvod ili uslugu. Nije lako sve staviti u balans da bi funkcioniralo. To je negativna strana poduzetništva, s tim da, ako imate znanje, ako učite stalno radite na tome, na svom osobnom razvoju i mentalnoj snazi, onda poduzeće postaje izvor radosti a ne stresa. I da prihvatite da su ti problemi sasvim normalni i da se oni pojavljuju kako u našoj zemlji tako i u svim okolnim zemljama i drugdje, naprosto zato što je to velika odgovornost sama po sebi i donošenje odluka je teško jer one mogu biti i dobre i loše, a mi to unaprijed ne znamo. Uzela sam za svoju misiju dati znanje onima koji to žele i da zajedno izradimo model poslovanja, jer nisam ja pametnija od njih i to je njihov biznis. Ali ja imam alate i vještine kojima im mogu pomoći da skockaju svoju strategiju i da imaju predvidljiv sustav koji mogu kontrolirati. A čim ti imaš sustav koji možeš nadgledati i imaš kontrolne točke, onda ti se nivo stresa smanjuje i ti više nisi ovisan od stresa nego ćeš uživati u tome što radiš. I mogu dati doprinos u tome znanjem, vještinama, podrškom, metodama, iskustvom, »coachingom«, grupnim edukacijama gdje radimo na svjesnosti i kako bismo napravili svoj sustav i tako smanjili svoj stres. Ne mogu reći da je sada lako ili teško biti poduzetnik, vjerujem da svako doba nosi svoje teškoće. Moj je otac postao poduzetnik 1970-ih, prije no što sam se ja rodila, i tad su mu rekli da on nije normalan, da ima toliko tvornica u kojima se radi od šest do dva, i tko je lud raditi 12 sati, a da nije doma zato što razvija svoj biznis. A poslije je došla inflacija, ali i tada su ljudi otvarali poduzeća. I najviše se poduzeća otvorilo u kriznim vremenima, a tko bi to rekao! I opstali su i danas slave svoje jubileje. Nikada nije bilo lako, svako razdoblje nosi svoje poteškoće. Sad je toliko lakše da vam marketing može biti mnogo pametniji u odnosu na raniji period, jer svojim znanjem i ulaganjem u svezi marketinga, ako pametno radite, pogotovo digitalni marketing, može vam biti i besplatno.
Na kojem polju privrede je sada najveći razvoj?
Vjerujem u to da je jedno društvo mnogo bogatije ako ima proizvodnju i ona je jako važna, ali vidim da kod nas još uvijek prevladavaju usluge, u kojima sam i ja. Činjenica je da mnogo više pažnje i priznanja treba dati proizvodnji koja je baza svega.
Kako vidite svoj biznis u budućnosti?
Imam jako velike planove. Rekla sam da ću nositi tu liniju koju smo s pokojnim suprugom željeli razvijati i onu svijest i misiju kojom smo zacrtali sebe. Sigurno ću raditi dalje na online treninzima i to će biti prva stepenica da bude lako dostupna i po cijeni za one koji žele razvijati svoj biznis. To će biti osnove sigurnosti biznisa, da sredite papirologiju, organizaciju, radna mjesta, samo shvaćanje biznisa kao sustava, a onda na tome da se gradi sljedeći nivo – razvoj odnosa s kupcima i sljedeći nivo čitava strategija i filozofija jednog poduzeća. »Update your business – Dodaj polet svom biznisu« se zove firma koja sad treba zaživjeti i stigli smo do toga da je sve snimljeno, samo se treba staviti na sajt. A drugi dio je program koji radim individualno, jer poduzetnici su vukovi samotnjaci i vole pričati s nekim sličnim jer često u okolici sa svojim idejama ne dobijaju podršku. I onda zašto ne bih stvorila takvu zajednicu da oni mogu reći znaš i kod mene je takav bio problem, kako si ti to riješio, da pričaju isti jezik i da znaju da jezik kojim pričaju razumije i ona druga osoba. To mi je plan za pet godina kao i da puno putujem. Volim pisati i imam svoj online newsletter gdje objavljujem svoje tekstove, to povežem i s nekim životnim vrijednostima i momentima iz biznisa. To bih voljela proširiti tako da, i ako netko nema novca, nema problema – dajem ti to i besplatno. Ali tvoj trud i vrijeme ne mogu ja uložiti, to sam trebaš uraditi.
Intervju vodila: Jasminka Dulić
