Tema
Više geopolitički, a manje ekonomski uzroci
Svjedoci smo izrazito niskih cijena poljoprivrednih proizvoda na našem tržištu, posebno ako se imaju u vidu inputi u proizvodnju, koji su bili nerazmjerno visoki. Mnogi poljoprivrednici se pitaju kako dalje, što ih čeka, kako se postaviti u ovakvoj situaciji s novim proizvodnim ciklusom. Obavili smo razgovor na ovu temu s generalnim direktorom kompanije Meteor Commerce mr. Jecom Ilićem.
Žitarice i uljarice na klackalici
Cijene poljoprivrednih proizvoda, tj. žitarica i uljarica, ukupna situacija na tržištu puno više ovise o geopolitičkim, političkim i međunarodnim odnosima, a sve manje samo od ekonomskih, ocjenjuje naš sugovornik.
»Događaji u Ukrajini prvo su kratkoročno doveli do enormnog rasta cijena poljoprivrednih proizvoda, što je bila posljedica straha od širenja ratnih djelovanja. Nažalost, pojedine financijski sposobne i jake zemlje u tom momentu odlučile su se na otkup poljoprivrednih proizvoda, stvarajući velike rezerve u iščekivanju daljnjih događanja na svjetskoj razini. Prije svega mislimo na Kinu, ali i na Ameriku. Naravno, ne očekujući da će to biti trenutni porast, tržište se okrenulo k očekivanjima dugoročnog trenda držanja enormno visokih cijena poljoprivrednih proizvoda. Malo je tko od agroekonomista ili bilo kojih drugih analitičara mogao očekivati da će ipak u tako kratkom roku od nepunih godinu dana cijene opet biti prvo na nekoj još uvijek ekonomski prihvatljivoj razini, kada su cijene pale za oko 30 posto u proljeće ove godine. Međutim, sada su cijene, tijekom jeseni pale u prosjeku za 45, pa čak i do 55 posto u odnosu na prethodnu godinu. Konkretno, govorimo o kukuruzu kao našoj strateškoj poljoprivrednoj proizvodnji u Srbiji, i to jednostavno nitko nije očekivao«, kaže Ilić.
Navodi kako smo ostali zatečeni rezervama iz prošle godine i kada je u pitanju kukuruz, ali isto tako i pšenica, pa i suncokret, koji je ostao prerađen u obliku sirovog ulja. Ovo i zbog toga jer od strane onih koji su pokušavali regulirati pitanje rezervi za naše potrebe nije uzeta u obzir činjenica da su te potrebe znatno manje od prošlogodišnjih prijelaznih zaliha koje smo imali.
»Čak i uz prepolovljen urod poljoprivrednih proizvoda prošle godine, imali smo najmanje tri puta više svih proizvoda u odnosu na naše potrebe, a ovo je u dobroj mjeri bila i posljedica odluke o zabrani izvoza poljoprivrednih proizvoda, kojom smo sami sebi vezali ruke. Nitko drugi nije pridonio da se nađemo u ovoj situaciji nego mi sami, jer nismo iskoristili trenutak kada je situacija bila povoljna za izvoz. Rekao bih između ostalog da je ovakva odluka uzrokovana i zato što zapravo nismo poznavali situaciju, tj. nismo znali ni koliko smo rezervi imali. Tek u jesen prošle godine vidjelo se da su rezerve puno veće nego što smo mislili. Dodatni faktor koji negativno utječe na kretanje cijena poljoprivrednih proizvoda na domaćem tržištu je i činjenica da smo u nekoliko prethodnih godina praktički uništili važnu granu poljoprivrede – stočarstvo, je li zbog slabog razvoja prerađivačke industrije kada su u pitanju poljoprivredni proizvodi ili zbog nekih nerazumnih odluka u smislu da se ne ograničava uvoz ni žive stoke, ni mesa i tako dalje, uništili smo stočarstvo i time praktički dodatno smanjili svoje potrebe za poljoprivrednim proizvodima«, ističe za naš tjednik Jeca Ilić.
Cijene prepolovljene
Danas su neki od najvećih prodavača soje, suncokretove sačme, kukuruza pa čak i pšenice za stočnu hranu tvornice stočne hrane koje proizvode znatno manje hrane, a više se bave prodajom poljoprivrednih proizvoda, po mogućnosti izvozom, jer nemaju kome prodati stočnu hranu koju proizvode. Praktično, umjesto na strani potražnje, postali su prodavači te robe.
»Došli smo u situaciju da je cijena kukuruza danas oko 14,5 dinara naspram 34-35 dinara prošle godine, ili naspram 18-19 dinara prije dvije godine. Treba uzeti u obzir da su tih 19 dinara prije dvije godine danas trebali biti barem 25 dinara, jednostavno zbog poskupljenja inputa, ali teško je to sada na taj način troškovno uspoređivati. S druge strane, lani smo imali abnormalne inpute u poljoprivrednu proizvodnju, pa je recimo gnojivo bilo između 800 i 1.000 eura po toni u jednom trenutku, ovisno o vrsti gnojiva, u odnosu na prethodnu godinu kada je bila 2,5 do 3 puta niža cijena. Sada smo došli u situaciju da su cijene poljoprivrednih proizvoda izrazito depresivne u odnosu na prethodnu godinu, ali su također depresivne i u odnosu na višegodišnji prosjek. Tih 18-19 dinara prije dvije-tri godine vrijedilo je puno više nego što bi danas npr. bilo 20 dinara. Sada kada imamo u vidu da je u odnosu na prošlu godinu, npr. cijena kukuruza niža negdje između 55 % i 60 %, soje oko 45 %, pšenice i suncokreta oko 40 %, s tim inputima od prošle godine ako promatramo samo jednogodišnju proizvodnju, to su ogromni problemi za proizvođače. Iz tih razloga, bez nekog oblika ozbiljnijeg poticaja u sektoru poljoprivrede već smo u problemu, a možemo doći u još ozbiljniji problem, rekao bih ne samo kao poljoprivreda nego i cjelokupno gospodarstvo«, naglašava Ilić.
U usporedbi s cijenama na svjetskom tržištu, prije svega u zapadnim zemljama, prostora za poboljšanje cijena proizvoda ima. Ilić u ovom trenutku vidi neke pomake vezane prvenstveno za kukuruz i soju, tako da bi se situacija mogla popraviti, ali kratkoročno gledano ne značajno.
»No, problem je kako se vratiti i uključiti u to regionalno i svjetsko tržište. Imajući u vidu kako je u većini slučajeva naša roba, primjerice kukuruz, koji čini najmanje 60 % do 70 % vrijednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje, uglavnom završavala na obali Crnog mora, s obzirom na geopolitiku, teško je očekivati oporavak tamošnje situacije u kratkom roku. Sada se polako orijentiramo prema sjeveru i sjeverozapadu. Tamo nije pitanje boljih cijena nego je pitanje logistike, kako se približiti tom tržištu. To uključivanje podrazumijeva inicijalno velike troškove i mora se uvažavati činjenica da na tom tržištu već postoje ozbiljni tržišni igrači koji imaju već zauzete položaje. Morate se nositi s njima, a svi imaju velike količine robe. Sad je stvar kako neka od tih tržišta, odnosno država, štite svoje tržište i tu sada, naravno, ponovo vidimo naš problem neulaska u Europsku uniju i sporog kretanja ka tom deklarativnom cilju. Tamo vidimo da su veće cijene, ali to je kao da gledamo u izlog, ali vrata tog ‘dućana’ su za sada za nas zaključana. Ovdje se postavlja pitanje kako to da je pšenica u Francuskoj ili Italiji 240 eura, a ovdje 150 ili 160? Treba doći do tog tržišta gdje su kupci spremni platiti višu cijenu, to je jedno, a drugo je imati robu za njih, jer nije pšenica više pšenica kao nekada. Postoji mnogo kvalitetnih značajki i razina kvalitete za postizanje te cijene«, kaže Ilić.
Posljedica niskih cijena bit će manja ulaganja u novu proizvodnju. Manje će se sijati deklarirano sjeme pšenice, što je zapravo jedna od ulaznica za tržište niskih cijena.
»Takvim sijanjem garantirano je niža kvaliteta i onda ne možemo govoriti o cijenama pšenice iznad 200 eura«, objašnjava Ilić.
Zaključuje kako do Nove godine mnoge obveze poljoprivrednika moraju biti podmirene, a pitanje je koliko proizvođači mogu uz ove niske cijene ostaviti proizvode na skladištu i čekati bolju cijenu.
Ivan Ušumović
