Širom Vojvodine

Tržište čupa zasade

Tavankut je bio poznati vinogradarski kraj, kažu kako se sav plavio od vinograda. Zbog nemogućnosti plasmana robe, taj pejzaž se preko noći promijenio i vinograde su zamijenili voćnjaci.

Tavankućani govore kako je sada ista sudbina dočekala i voćnjake. Loša cijena, smanjena mogućnost izvoza, naročito k Rusiji i klimatske promjene faktori su koji utječu na sve učestalije krčenje voćnjaka na području Tavankuta.

Vadi se sve: breskve, višnje, jabuke... Oni kojima vrsta tla dopušta prelaze na ratarske kulture; sadi se povrće poput krumpira, paprike i luka, a pojedinci zbog financijske iscrpljenosti niti ne vade sadnice voća već samo prestaju s proizvodnjom.

Zarada na jabuci 15 dinara

Završava se berba jabuka, a jedan od najvećih proizvođača u Tavankutu Pere Imgrund kaže da zbog visokih troškova nije uspio niti obrati svih 40 hektara što obrađuje, a zbog cijene koja je, kako kaže, »smiješna« nije ju niti prodavao.

»Nuđeno mi je 30 dinara za prvu klasu, s tim da je upakiram: osiguram gajbu, papir, paletu i tako bi meni ostalo 15 dinara. Mi smo bez zarade, tj. u minusu ako je cijena ispod 50 dinara pa vi računajte. Mene proizvodnja godišnje košta 200.000 eura, a prošle godine kad sam sve prodao vratilo mi se 150.000. Ove godine ću isto imati ogroman manjak«, kaže Imgrund.

Dodaje on da zbog cijene jabuke koja godinama nije mijenjana, unatoč povećanim troškovima održavanja, mnogi odustaju od ovoga posla i da je cijelo selo u gospodarskom problemu.

»Uglavnom su pokrčili svi, ja mislim 80-90 posto da je već pokrčeno, a i ovo što je ostalo ne radi se. Ako se ništa ne promijeni, i ja sam dogodine gotov. Cijena jabuke je bila ova prije 10 godina još i veća, a onda je radnik bio dvostruko jeftiniji, nafta dvostruko jeftinija, sredstva, kemija, to je nevjerojatno...«

Zbog nerentabilne proizvodnje Imgrund je do sada iskrčio 4,5 jutara voćnjaka, a 7 je kaže ostavio neobrađeno ove godine što također planira krčiti.

»Meni ogromne pare trebaju da iskrčim voćnjake. Svugdje imam sustave za navodnjavanje, na 20 hektara imam mrežu, imam hladnjače, traktore, sve što treba za suvremeno voćarstvo, ali džabe. Sad kad više ništa ne moram ulagati došla je situacija da ne mogu opstati.«

Jabuka iz Tavankuta najviše se izvozila u Rusiju. Sada kada je to tržište oslabilo, roba više nema kupca za što Imgrund krivi lošu stratešku politiku države.

»Rusko tržište nam je bilo prioritet, a oni su sada posadili dosta jabuka i izvoz je stao, a naša država nije radila na pronalasku drugog tržišta. Sve se to moglo da se unaprijed mislilo. Kad su uvedene sankcije Poljskoj da ne može izvoziti u Rusiju oni su pronašli novo tržište u Indiji i na Bliskom istoku i sada su čak 20 % povećali zasad pod jabukom. Kod nas se sad spominje izvoz za Kinu, pa to je... Jabuka treba putovati više od mjesec dana brodom, to ne može izdržati – to su samo priče.

Problem nam je i što nismo u Europskoj uniji – baš sad izvozim neku sitnu jabuku za Mađarsku i 12 kojekakvih papira je kupac morao pribaviti da bi mogao uvesti tu jabuku. Da smo u EU, ne bi trebao niti jedan, to je velika razlika«, kaže Imgrund.

»Vadi se sve«

Marinko Vilov također kaže kako će prekinuti proizvodnju jabuka. Kada skupi sredstva za krčenje voćnjaka, kaže da će na mjestu voćnjaka pokušati saditi crvenu papriku.

»Ne možeš prestati odjednom biti voćar. Može se krčiti dio po dio; ipak je to obiman posao i skupo je«, kaže Vilov.

Imao je on i voćnjak pod zasadima breskve koji je nedavno iskrčio. Na toj parceli nije zasnovao novu proizvodnju zbog financijske iscrpljenosti već je izdao u arendu, a posađena je crvena paprika.

»Breskve više ne rađaju kod nas. Kasni mrazevi i ekstremno visoke ljetne temperature ih unište. Kada imamo razdoblja s 30-40 dana visokih temperatura, niti navodnjavanje ne pomaže«, smatra Vilov.

Dobar pregled stanja na terenu ima Jasmin Iršević, vlasnik firme kojoj je između ostalog u opisu posla i krčenje voćnjaka.

Kaže on – vadi se sve.

»Breskve komplet idu van, vade se i jabuke, a najviše sam izvadio višanja. U posljednje tri godine samo su moji strojevi izvadili preko 60 jutara višanja. Sigurno i više jer pamtim samo veće voćnjake. Na većini parcela nisu obnovljeni zasadi već su ljudi počeli saditi druge kulture, poput krumpira«, kaže Iršević.

Umjesto voćnjaka, ratarske kulture

Stručni suradnik za zaštitu bilja Poljoprivredne stručne službe Subotica Nikola Ostrogonac potvrđuje kako je evidentno smanjenje površine pod voćnjacima u Tavankutu, ali da će se konkretni podaci vidjeti nakon Popisa poljoprivrede koji je u tijeku. Ostrogonac navodi nekoliko razloga za ovo intenzivno krčenje voćnjaka.

»Proizvođači se susreću s teškom mogućnošću plasmana proizvoda s jedne strane, a cijena koja se ne mijenja godinama i ulaganja koja se samo povećavaju tjeraju ljude da vade voćnjake«, navodi Ostrogonac.

Sve nepovoljniji klimatski uvjeti koji iziskuju još veća ulaganja dodatni su otežavajući faktor u proizvodnji voća.

»Više se ne može zamisliti intenzivna voćarska proizvodnja bez sustava za navodnjavanje i bez protugradne mreže. To su ozbiljna ulaganja koja se u trenutačnim uvjetima poslovanja jako teško mogu izvući iz same proizvodnje voća«, kaže Ostrogonac.

Objašnjava on i kako je puno voćnjaka, pogotovo dio Tavankut – Mirgeš – Skenderevo podizano 80-ih i 90-ih i da su oni sada dostigli svoj životni vijek. Došli su do kraja rentabilnosti proizvodnje. Prema njegovim riječima, zemlju bi nakon vađenja voćnjaka trebalo 2-3 godine odmoriti prije zasada novoga, ali se danas ljudi rijetko odluče za podizanje novog zasada.

»Voćnjake uglavnom zamjenjuju ratarskim kulturama, ili ako na površinama već imaju sustave za navodnjavanje koji su korišteni u voćnjacima onda prelaze na povrtlarstvo, jer je to relativno intenzivna proizvodnja i još uvijek se mogu izvući dobri prihodi na relativno malim površinama«, objašnjava Ostrogonac.

Kao primjer navodi slučaj voćara koji želi ostati anoniman.

»Čovjek je imao 35 ha voćnjaka. Zbog neisplativosti proizvodnje sve je povadio – išao je godinu po godinu i vadio voćnjak po voćnjak. Skroz se preorijentirao na ratarstvo: pšenica, ječam, uljana repica i na povrtlarstvo: luk, kupus i krumpir. Tvrdi da mu je puno lakše, da je mnogo manji opseg posla, a da je zarada bolja nego u jabukama i breskvama«, priča Ostrogonac.

J. D. B.

Podijeli

Tweet