Arhiv tekstova

U razdoblju između dva svjetska rata održano je nekoliko velikih javnih manifestacija, kojima su obilježavani razni povodi važni za bunjevačke Hrvate. Prva takva manifestacija u novoj državi bila je proslava tisućite godišnjice hrvatskog kraljevstva.

 

Proslava i njen karakter

 

Službeno obilježavanje 1000 godina hrvatskog Kraljevstva slavilo se 1925. godine u cijeloj Kraljevini SHS, a osobito na područjima gdje su živjeli Hrvati. Prva je proslava održana 21. lipnja u Zagrebu, uz svečanu misu u zagrebačkoj katedrali, kojoj je prisustvovalo više od 20.000 ljudi. Na nju se nadovezala civilna proslava u organizaciji Družbe Braće hrvatskoga zmaja u Zagrebu 4. – 6. srpnja. Na glavnom gradskom trgu održan je velik zbor, a okupljenom se mnoštvu, pred oko 70.000 ljudi, obratio i dr. Rudolf Horvat. Obilježavanje jubileja nastavljeno je u nizu gradova i u rujnu i listopadu: u Osijeku 6. rujna, u Sarajevu 6. – 8. rujna, u Srijemskoj Mitrovici 11. listopada… Novu zagrebačku manifestaciju priredio je 7. – 8. rujna Jugoslavenski sokolski savez, na kojoj su bili predstavnici iz 36 župa jugoslavenskog sokolstva, zastupnici zagrebačkih civilnih i vojnih, kao i veliki župan zagrebačke oblasti i izaslanik kralja Aleksandra. Govor je održao Viktor Novak. No, za razliku od prve zagrebačke proslave koja je imala hrvatski karakter, sokolska proslava imala je integralistički karakter i naglašavanje zajedničke hrvatske i srpske povijesti.

U Subotici su također bile dvije proslave ovoga milenija: s jedne strane, onu koju su organizirala hrvatska društva, a druga je bila režimska koju je predvodila jugoslavenska sokolska organizacija.

Naime, u Subotici je, inicijalno, za središnje tijelo za organiziranje prvog spomena Tomislava kao kralja 925. godine, uz pomoć hrvatskih kulturnih društava iz Subotice i Sombora, formiran Priređivački odbor, na čelu s Matijom Išpanovićem. On je Gradskom Senatu dostavio 25. kolovoza 1925. dopis s prijedlogom programa proslave, u kojem, među ostalim, navodi: »Gradovi i krajevi, gdjegod žive Hrvati veličanstveno proslavljaju ovaj veliki i značajni historijski događaj, te se natječu tko će ljepše i dostojnije proslaviti tu slavu. Sinovi Tomislavog kraljevstva negdje sami, a negdje u bratskoj ljubavi i zajednici sa sinovima Dušanovog carstva pale krijesove na izmaku prve 1000 godišnjice hrvatske slave, hrvatske kulture i hrvatske povijesti, koračajući u drugu hiljadugodišnjicu puni vjere i nade, da će im u zagrljaju sa bratskim srpskim i slovenskim narodom u vlastitoj – zajedničkoj domovini biti ljepše i sretnije«. Odbor smatra da proslava mora imati »čisto nacionalni karakter isključujući svaku stranačko političku primjesu, da trebaju biti pozvana sva hrvatska, bunjevačka, srpska i jugoslovenska kulturna i prosvjetna društva i ustanove u Subotici, isključujući političke stranke, uz predstavnike civilnih, vojnih i crkvenih vlasti, kako katoličkih tako i pravoslavnih«. Za datum početka proslave predlaže se 12. rujna 1925. kada bi organizirana svečana povorka prošla posebno osvijetljenim ulicama grada – do Trga slobode, ispred Gradske kuće, da bi narednog dana, u nedjelju, 13. rujna, sva društva i građanstvo u povorci krenuli ka Trgu Kralja Tomislava gdje bi se uz svečanu pontifikalnu misu pod vedrim nebom i poseban program pristupilo otkrivanju spomen ploče. Na povratku je planirano pjevanje himni, hrvatske i srpske, te svečana akademija u Gradskom kazalištu i zabava u hotelu Zlatno jagnje (današnji Dom vojske). 

 

Protokolarna moć

 

Od gradskih vlasti se moli sudjelovanje u proslavi, da proglasom upozna i pozove građanstvo Subotice da prisustvuje tom svečanom događanju, da se gradske zgrade osvijetle, da među govornicima u programu bude i jedan zvaničnik senata, da Gradski orkestar muzicira besplatno i da se dozvoli postavljanje spomen ploče na zgradi žandarmerijske komande na Trgu Kralja Tomislava. Slični pozivi za sudjelovanje na proslavi upućeni su i drugim kulturnim društvima. 

Međutim, pošto je Sokolski glasnik od 15. kolovoza 1925. godine donio okružnicu o tome da jugoslavenski sudjeluju na proslavi ali koja se imala održavati 8. rujna, subotički Sokoli predlažu ovaj datum koji je onda prihvatio i Gradski senat 3. rujna 1925. Pošto Priređivački odbor nije pristao na zajedničku manifestaciju tog datuma, organizirao je drugu proslavu – 20. rujna 1925.

Tako su održane dvije proslave tog značajnog povijesnog događaja. Jedna 8. rujna, uz sudjelovanje i pomoć u organiziranju gradskih vlasti – Senata, Jugoslavenskog sokolskog društva i Vojvođanske pučke stranke. Ona je izvedena u svečanoj gradskoj vijećnici uz muzički program i svečane govore. 

Druga, masovnija i svečanija proslava održana je 20. rujna u organizaciji Priređivačkog odbora iza koga je stajalo Hrvatsko pjevačko društvo Neven i matično Hrvatsko prosvjetno društvo Neven, Hrvatska akademska omladina u Subotici i Bunjevačko-šokačka stranka. Ova proslava se odvijala po sljedećem programu. Od 7 do 8 sati je bio doček gostiju na glavnom kolodvoru, zatim svečana povorka gradom, misa na Trgu Kralja Tomislava i postavljenje spomen ploče u 10 sati, svečani banket u hotelu Zlatno jagnje i akademija u kazališnoj dvorani. Gosti su bili i Hrvatski sokoli iz Osijeka, Vinkovaca, Dalja i Vukovara, pod vodstvom dr. Rudolfa Horvata. Prije čina otkrivanja spomen ploče, za čije postavljanje na predloženom mjestu je dobijena i dozvola Senata (9. rujna 1925) govorili su dr. Horvat, Josip Vuković Đido, Matija Išpanović i Josip Šokčić. Na ploči je pisao slijedeći tekst: »Spomen ploča prigodom 1000 godišnjice Hrvatskog Kraljevstva 925 – 1925. Postaviše: Bunjevački Hrvati«.