Arhiv tekstova
13.02.2009
Debo četvrtak
Za one koji to možda ne znaju, a vjerujemo kako je takvih zbilja malo, »Debo četvrtak« je posljednji četvrtak pred korizmu, kada se prema starim predanjima treba dobro najesti. Čak i do devet puta toga dana, kako bi se »utvrdilo« zdravlje i udebljalo se (što je nekada bio jedan od osnovnih postulata zdravlja). Prema tradiciji, pokraj biranijih jela bogate gastronomske ponude, jedu se i fanci (fanki, krafne). Prazni ili namazani pekmezom po želji. I ove godine, posljednjeg četvrtka pred Pepelnicu, u Domu DSHV-a bit će, već prema ustaljenoj tradiciji, obilježen ovaj lijepi narodni običaj uz više od tisuću ispečenih fanaka za sve goste.
TRADICIJA OVIH KRAJEVA: Osim u Subotici i njezinoj okolici u kojoj se »Debo četvrtak« obilježava jedenjem brojnih fanaka (već koliko ko stigne i uspije), posljednji četvrtak pred korizmu obilježava se na isti način, primjerice, i u Somboru, gdje se pokraj fanaka peku i gibanice »debele k‘o noga«. U pokladno vrijeme, kojemu i ovaj dan pripada, peku se i drugi kolači, a najčešće su to još i listići. No, pokraj svih delicija koje se toga dana iznose na stol, ipak dominiraju fanci, koje jednostavno vole baš svi.
Lozika Jaramazović, domaćica fešte
Nekoliko godina već obilježavamo »Debo četvrtak« u prostorijama doma DSHV-a i svake godine smo »prisiljeni« praviti sve više fanaka za goste naše fešte, a majstorica kuhinje je Marija Čović, specijalistkinja za fanke. Primjerice, prve godine smo napravili oko 400 komada od 10 kg brašna, prošle godine je ispečeno više od 1400 fanaka od 33 kg brašna, dok ove godine planiramo oboriti novi rekord jer smo pripremili 40 kg brašna i 20 l mlijeka. Jednostavno fanci se sviđaju svima, i starijima i mlađima, pa se još nikada nije dogodilo da nam ostane nepojedenih komada. Osobito mi je drago biti domaćicom ove lijepe fešte, jer se uvijek prisjetim vremena svoga djetinjstva na Bikovu, kada smo na našem salašu redovito obilježavali posljednji četvrtak pred korizmu. Uz bogatu »užnu« (ručak), mater nam je redovito pekla fanke, a običaj je bio da tijekom dana odlazimo do najbližih susjeda (i oni kod nas) i probamo njihove fanke. Naravno, predmet najvećeg interesa, pokraj neospornog kvalitetnog okusa, bila je i čuvena »plaša« (žuta crta koja dijeli sredinu fanka). U narodu se kaže kako plaša uspijeva ukoliko domaćica dok pravi fanke misli na nekoga lijepog i dragog.
Marija Čović, majstorica za fanke
Od malena pravim fanke, jer me je moja mater to zarana naučila vidjevši koliko ih i sama volim jesti. Osim određenog recepta, kojeg se uvijek pridržavam, najveća tajna dobrih fanaka krije se u osjećaju za tijesto i čuvenu plašu, koja se kod nas toliko cijeni. Fanke pravim prema ustaljenoj mjeri: pola litre mlijeka – decilitar obične vode – decilitar mineralne vode – 2 žlice šećera – dvije male žlice soli, ali je najveća tajna održavati kvalitetu zamućenoga tijesta i po potrebi ga dokuhavati. Važan je i dobar odabir brašna, a ja koristim dvije vrste oštrog brašna tip 400. Također, iznimno je važna i unutarnja toplota prostorije u kojoj se fanci prave. Ostalo je sve rutina, a kada se radi o pravljenju na veliko, kakav je slučaj svakog »Debelog četvrtka«, onda imam i asistenciju dvije do tri pomoćnice, jer ipak se radi o više od tisuću komada koje treba prvo umutiti, a potom i ispeći. Posao započinjemo već tijekom prijepodneva, jer do večernjih sati i početka fešte treba i stići napeći toliko fanaka.
