Intervju
27.02.2012
Jedinstvo je ono što nam nedostaje
Ove će godine o. Ante Stantić proslaviti 93 godine života, 69 godina misništva, 74 godine života u karmelićanskoj karizmi te 49 godina života i rada pod svodovima starodrevnoga pavlinskog samostana i svetišta Majke Božje Remetske u Zagrebu.
HR: Otac Ante je Vaše redovničko karmelićansko ime. Koje je Vaše rođeno ime?
Rođen sam kao Alojzije Stantić 4. ožujka 1919. u Đurđinu, pokraj Subotice, a moje redovničko ime kao karmelićanina je Ante od Djeteta Isusa. Zanimljivost je da mi taj podatak o rođenju piše u krsnom listu dok je u matici rođenih upisano kao mjesto rođenja Žednik, a datum rođenja 6. ožujka 1919. Otac mi se zvao Šime, a majka Giza, rođena Dulić. Bio sam peto dijete u obitelji u kojoj je odrastalo nas devetero djece, jedna sestra i osmero braće. Nažalost, moja braća i sestra više nisu živi. Moji su roditelji tada imali malo gospodarstvo, oko deset jutara zemlje koju su prvo iznajmljivali, a zatim prodali i 1925. godine kupili kuću u Subotici i jedno jutro »varoške« zemlje, kako se to tada zvalo. Pučku školu, takozvanu »Golubovu školu«, kao i četiri razreda gimnazije završio sam u Subotici, a 5. i 6. razred gimnazije pohađao sam u Somboru kao sjemeništarac karmelićana.
Zlatko Žužić
Opširnije u tiskanom broju
