Angažiranost: žrtva ili provokacija?
Tema društvenog aktivizma, buđenje svijesti pojedinca te nužnost uspostavljanja i predstavljanja istinskih kulturnih vrijednosti u pet hrvatskih udruga kulture u Općini Bač, ipak je ostala samo nedovršen čin, a čini se i nedostižan san pojedinaca. Povelja o trajnoj suradnji ovih udruga, koja je u svom ostvarenju u prvoj godini zabilježila, i pokraj očitih međusobnih razmimoilaženja u praksi, određene pozitivne rezultate te nagovijestila bolju budućnost Hrvata ovoga kraja, u drugoj je godini gotovo ugašena. Novi koordinator kreirao je novu realnost u kojoj sve udruge opet rade po starom. Stječe se dojam kako pojedine udruge čak niti ne žele zajednički rad te grade vlastiti način povezivanja s drugim udrugama bez konzultacije s ovdašnjim, pri čemu, ponekad, zaobilaze krovne institucije Hrvata u Vojvodini. Perspektiva Hrvata ovakvim oblikom djelovanja tzv. hrvatskih udruga Općine Bač ozbiljno je ugrožena.
U ovom ljetnom, i previše toplom vremenu, a i zbog drugih višestrukih razloga, kulturni život u mjestima oko Bača potpuno je zamro. Iako su se pojavili određeni financijski problemi u svim udrugama i svim područjima ljudskoga, a pogotovo kulturnoga života reduciranjem zanimanja za kulturu u užem smislu, te je nastalo doba nedoumica i sumnji oko postizborne kombinatorike u ovoj općini, to nije razlog da se potpuno klone duhom, jer »Inspiracija dolazi samo u trenucima rada« (G. G. Markes). A pet hrvatskih udruga izblijedjelog dogovora o uskoj suradnji ponovno djeluju samozatajno te u većini slučajeva za neke od njihovih aktivnosti saznajemo tek iz šturih novinskih priloga u »Hrvatskoj riječi«. O udruzi koja ove godine proslavlja desetu obljetnicu osnutka gotovo ništa se nije čulo niti moglo pročitati, a o sudbini jedne udruge, od kada je njezina dotadašnja predsjednica dala ostavku, ne zna se skoro ništa. Tek, oživljava i profilira se rad najnovije udruge u Baču, koja, pak, ne djeluje u svim područjima kulture, te mnogi segmenti i dalje ostaju zanemareni. Dvije male hrvatske udruge, jedna iz Vajske a druga iz Plavne, ipak nastoje djelovati prema vlastitim mogućnostima, pridržavajući se svojih planova i programa, koji podrazumijevaju praćenje i sudjelovanje u svim zbivanjima hrvatske zajednice u Vojvodini. Nažalost, najveći je problem u ovim društvima nespremnost i neodlučnost angažiranja članstva te nedostatno razumijevanje misije, koju su ove udruge poduzele u cilju očuvanja budućnosti Hrvata na ovom prostoru.
Zvonimir Pelajić
Opširnije u tiskanom izdanju